Općine na slabije razvijenim područjima imaju male prihode i bez pomoći države ne bi mogle isplaćivati plaće. Nakon primjedbi na prijedlog Zakona o financiranju lokalne samouprave, Vlada je zakon ostavila na prilagodbu
Svakih nekoliko dana na raznim televizijama, pred "zabrinutim" licima voditelja, neki demograf gorko zavapi kako Republika Hrvatska gubi stanovništvo i da imamo puno depopuliziranih područja po Lici, Kordunu, Baniji i Slavoniji. Nitko, što je postalo uobičajeno, ne spominje masovni egzodus iz Dalmacije.
Procjene su da će broj građana Republike Hrvatske na idućem popisu stanovništva pasti ispod četiri milijuna. Još samo fali da nekadašnji pomoćnik ministra Jure Radića, kojeg su jedni zapamtili kao ministra obnove i graditeljstva, a drugi kao ministra humanog preseljenja, demograf Stjepan Šterc, zavapi da bi bilo dobro da se barem otjerani Srbi i Dalmatini vrate.
Govorimo o područjima na kojima je živjelo oko 350.000 Srba i Dalmatina, koji su u "Bljesku" i "Oluji", ali i nakon oslobađanja izbjegli ili protjerani iz Republike Hrvatske i kojima je godinama hrvatska politika praktički onemogućavala povratak, kako bi se ostvario san nekadašnjeg političkog i vojnog vrha da se nikada ni ne vrate. Država koja se najprije pobrinula da se tamo život ugasi, namjeravala tamo naseliti Hrvate iz Bosne i Hercegovine, Vojvodine te Kosova, danas cmizdri kako joj je "trbuh" od Siska, preko Karlovca do Dubrovnika ostao prazan i upravo priprema zakon koji bi mnogim općinama na tim područjima mogao zakucati zadnji čavao u lijes. Riječ je o Zakonu o financiranju lokalne i područne (regionalne) samouprave, o čijem se prijedlogu nacrta, prije nekoliko dana, raspravljalo u Saboru.
Naime, manje općine na tim područjima imaju male izvorne prihode i bez pomoći države, fiskalnim izravnanjem, ne bi mogle isplaćivati plaće. U novom prijedlogu zakona, fiskalno izravnavanje se ukida, a novac koji će država i dalje uplaćivati na račun tih općina trebao bi se tretirati kao pomoć. Ta se pomoć ne bi mogla trošiti za plaće načelnika, službenika, komunalnih redara i slično.
"Koliko neke opićine imale razmjerno mali broj zaposlenih, njihovi izvorni prihodi su, nažalost, preniski. Oni su tek sada počeli raditi na svom razvoju. ", upozorio je Zuane Orlandini.
Nakon mnoštvo primjedbi, Vlada je ostavila jedno vrijeme za prilagodbu malim općinama, koje bi same trebale naći način za preživjeti. gospodin Orlandini, rekao nam je da bi bilo super kada bi sve općine u Republici Hrvatskoj bile samoodržive, ali je to nemoguće: "Nama trebaju ulaganja u zajednicu. Država pomaže kroz europske fondove, ali to je nedovoljno. Radi se o potpuno devastiranom prostoru. Država treba motivirati ljude da tu žive i da se vrate oni koji su otišli."
Zapravo je nebitno o kojem se načelniku i o kojoj općini radi, jer bi ove riječi potpisao svaki od načelnika općina na ratom i gospodarskom krizom opustošenim područjima Dalmacije, bez obzira na nacionalnost i stranku iz koje dolazi. Kako razmišljaju ljudi na tim područjima, koje je ekipa s početka teksta "humano preselila" iz Bosne i Hercegovine, Janjeva i Vojvodine pokazuje jedna zgodna anegdota. Naime, Orlandini se prisjetio jednog davnog razgovora s načelnikom općine Kistanje: "Onaj koji živi u Kninu, taj bi svako jutro trebao vidjeti 100 € samo zato što živi tamo."
Ukratko, ukoliko bi se lokalna samouprava financirala onako kako je to Vlada novim zakonom zamislila, egzodus iz nerazvijenih krajeva bi se nastavio. Orlandini je to pokušao objasniti.
"U tim sredinama, a mi to gotovo svi znamo koji pratimo rad ili dolazimo iz tih sredina, znamo da je dobiti kvalitetnog pročelnika, da je dobiti kvalitetnog savjetnika, da je dobiti nekoga tko je kvalitetan u pogledu izrade programa i svega što je općini potrebno da bi mogla aplicirati za projekte, iznimno teško. A, bez pristojne plaće, nije moguće nigdje, ni u Splitu, ni u Zadru, a kamoli u tim jedinicama lokalne samouprave, gdje nema adekvatnog broja stanova, gdje nema zdravstvena zaštite, gdje nema dječjih vrtića, gdje nema kvalitetne škole", kazao je.
Drugim riječima, umjesto da država jačim potporama i s više financijskih sredstava pomogne revitalizaciji Dalmacije, ona se ponaša kako da je, na neki način, digla ruke od tih područja i ljudi, koji pokušavaju opstati bez pomoći.
Pri tome, moraju gledati kako neki drugi ljudi, uz blagoslov policije koja okreće glavu, sijeku njihove šume, kako neki drugi ljudi obrađuju njihova polja, jer su se uz pomoć državnih službenika upisali na tuđu zemlju, kako neki drugi ljudi uzimaju milijune na državne poticaje za stočarstvo, iako stoke nemaju, ali imaju službenika koji ih je upisao ponovo na tuđe.
Republika Hrvatska bi se konačno morala pozabaviti vraćanjem života u ratom i gospodarski opustošene krajeve, a ne administrativnim odlukama otežavati opstanak i onima koji su unatoč državnoj politici, odlučili živjeti u svom zavičaju.
Comments