Piše: Meri Laurentis
Najopasnija je lumpenizacije javnog mišljenja: „Ja sam vam odan, vi ste moja sigurnost“, na koju se nadovezuje: „Ja ništa ne radim, ali vi ste moje plaće i mirovine“. Šta drugo očekivati od Balkanaca?
Život svake zemlje, pa tako i Dalmacije izravno ovisi o održivom društvenom dogovoru i održavanjem istog, koji se formira u zemlji. Osnovne smjernice društvenog dogovora nameću i njeguju građani, tumače ih institucije društva, a provode vlasti.
Društveni dogovor je iznenađujuće dinamičan. Njegova neformalna komponenta, koju čine: obrazovanje, znanje, iskustvo, povijest, tradicija, običaji i svjetonazor, a ako baš hoćete i religija te moral i njihove razne improvizacije, neprestano se mijenja. Te promjene moraju se odmah odraziti na formalnu komponentu društvenog dogovora koji se ogledaju u političkom aktivizmu koji će dovesti do Ustava, zakona i ostalih propisa. Sve to zajedno treba pridonijeti razvoju društva i zemlje u skladu s novim očekivanjima ljudi.
Elita mora osigurati prilagodbu promjene društva načinu na koji društvo djeluje. Kako prepoznaje promjenu, kako uzima u obzir vanjski kontekst, kako identificira vjerojatne prijetnje i konsolidira svoju viziju u formalnoj komponenti društvenog ugovora, tako će se i društvo i zemlja razvijati.
Greške ili nemar elite u ovom procesu izravno će se odraziti na razvoj društva i zemlje. Pogrešno djelovanje elite dugo će dovesti do gomilanja problema, a to će se pretvoriti u društvenu krizu – skup pogrešnih odluka. Domaća elita vodi tome. I to je ono što mi u Dalmaciji doživljavamo već dugi niz godina.
Stoga je vrlo važno razumjeti ovaj poredak stvari bez nepotrebnih emocija kako bi se identificirali objektivni razlozi ovakvog stanja. Odmah treba napomenuti kako velika većina neadekvatnih odluka nije zla namjera, već naslijeđeni vazalno-kriminalni način razmišljanja lokalne elite.
Birokracija i tehnokrati koji su napustili urede jugoslavenske Dalmaciji nisu mislili drugačije od ovih danas. Navikli su samo slijediti upute, njihovu inovativnost i inicijativu pokrivala je dominacija, resursnu bazu na kojoj su si mogli priuštiti imprompto regulirala su dva centra: Zagreb i Beograd i formirao je na rezidualnoj osnovi.
Kakva je bila elita – nikakva, takvu će zemlju izgraditi – REZIDUUM SOCIALE!
Nakon početka svibnja 1990. neki su slučajevi strasti prema Dalmaciji i želji da se za ovu zemlju napravi nešto dobro ili odmah potisnuti ili regrutirani u Zagreb. Kao rezultat toga, dalmatinska elita prošla je kroz dugi separator negativne selekcije. Ne morate se nositi s tim – morate to razumjeti!
Devedesetih godina prošlog stoljeća u zemlji su se dogodile temeljne transformacije – promjene prava vlasništva. Te su promjene u ljudima izazvale nova očekivanja: emancipacija inicijative osigurala je nastanak dinamičnog društvenog statusa za poduzetnike, za tražitelja obrazovanja, profesije. Tadašnja elita i tehnokrati upravo su to odražavali u formalnim normama, uvodeći koncept BPD-a, uspostavljajući pojednostavljeni sustav oporezivanja.
Ali ovo nije išlo dalje. Vazalno-kriminalni stereotipi razmišljanja elite uvukli su je u preraspodjelu onoga što jest, a ne u stvaranje novog, na temelju oslobođene inicijative. Zatim je uslijedio krah reformi. To se može ilustrirati trenutnom situacijom: zemlja se iz dinamičnog društvenog statusa radnih resursa vratila u stanje proračunskog kmetstva. Centar krade iz Dalmacije sve što može, a tu mu pomaže do jučerašnji lumperproleterijat koji je preko noći promaknuo u tycoone. Pomažu mu i prosvjetni radnici, znanstvenici i sva ta „elita“ koja je prodala dušu za šaku judinih škuda.
Najopasnija je lumpenizacije javnog mišljenja: „Ja sam vam odan, vi ste moja sigurnost“, na koju se nadovezuje: „Ja ništa ne radim, ali ti ste moje plaće i mirovine“. To su upute i očekivanja kmeta. Ovo je apoteoza uputa vazalno-kriminalne elite: ne stvarajte nove resurse i rad, već između sebe dijelite kumstvo kako bi one bez kumova učinili kmetovima!
A sve to nastaje na račun iscrpljivanja ostataka radničke inicijative i raiderskog hvatanja od strane države zbog niša preživljavanja poštenih obitelji: seljaka, malih poduzetnika, radnika i tako dalje. Oni nisu kupili diplomu u Livnu i nisu pogazili vlastiti obraz kako bi zasjeli u fotelju te klasičnim postupcima lumperacije se laktašili da bi, unatoč što bi trebali biti u zatvoru, zasjeli na mjesto gradonačelnika.
Novu budućnost Dalmacije može povezati samo jedno: svijest građana o njihovoj novoj svrsi. Kako bi to učinili, ona – građani treba odgovoriti na brojna pitanja ne s mjesta vazalno-kriminalnog sustava, već s pozicije suverena. Pitanja na koja treba odgovoriti nisu kompleksna, ali su bitna. Jedno od najvažnijih je: zašto sam ponovo glasao za HDZovog satelita Puljka i HDZovu satelitsku parastrančicu Centar nakon svih otkrivenih i zataškanih afera?
Iduća pitanja koja se logično nameću su:
Kako ja kao građanin Dalmacije zamišljam sadašnji svijet i mjesto Dalmacije u ovom svijetu?
Kako ja kao građanin Dalmacije određujem vrijeme u kojem živimo, mjesto i svrhu ostalih građana Dalmacije?
Koji je dominantni suverenitet u zemlji: Puljak koji je kupio diplomu u Livnu i koji je sudjelovao u ubojstvu obitelji Vastić ili građanin Dalmacije?
I za kraj: Koji je meni, kao građaninu Dalmacije, kurac? Jesam li totalno poludija ili šta?
Kada se jasno odgovori na ova pitanja, lako je uspostaviti suverenitet i prioritet ostalih bitnih stvari koje muče ovu regiju: socijalno-ekonomski problemi, ljudska prava, sloboda govora, izražavanja, općenja i misli i tako dalje.
Tada možemo krenuti na malo kompleksnija i stručnija pitanja. Kao npr:
Kako se odnose regionalno i nacionalno te nacionalno i globalno? Što je od toga važnije za mene kao građanina iskasapljene i opljačkane regije?
U kakvom su odnosu Ustav i društveni dogovor?
Kako i kroz koje mehanizme međusobno djeluju društvo i elite, kako je podjela ovlasti i kontrola nad njihovom provedbom?
Kako se osigurava povjerenje i kroz koje mehanizme se provodi javni dijalog. Kako se osigurava provedba sporazuma kao rezultat dijaloga?
I tako dalje…
Usklađivanje ovih pozicija imat će iznimno važnu posljedicu: građanin Dalmacije će tada shvatiti kako je izborom HDZovog satelita za gradonačelnika Splita napravio ogromnu grešku, pa će se konsolidirati u smislu razumijevanja budućnosti ostalih građana i Dalmacije. Stoga će prijetnje razvoja percipirati sa zajedničkih pozicija, a suprotstavljanje tim prijetnjama vidjet će u zajedničkim diskursima.
Ako građanin može postići konsenzus o ovim osnovnim konceptima, ako njihovom inicijativom krenu u reforme i tako promijene paradigmu razvoja Dalmacije tako će odrediti dinamički status promjena u društvu. No, ako je cilj tih reformi samodostatno, sigurno i održivo kućanstvo gdje starci, roditelji, djeca i obrazovanje dobivaju pristojnu nagradu za svoj rad, s razlogom možemo reći kako će faza s vazalno-kriminalnom elitom u Dalmaciji biti prošlost, a da je rođena nova snaga ove regije.
U elitu upravna znanost ubraja sve predstavnike znanosti, tehnokracije, birokracije, poduzetnike, dužnosnike, novinare, javne službenike, itd., koji prepoznaju izazove današnjice, čovjeka i zemlje te preuzimaju odgovornost za suočavanje s tim prijetnjama.
U slabom građanskom društvu, kakvo je Dalmacija danas, s niskim društvenim kapitalom, posebna uloga u formiranju nove elite pripada vlasnicima kapitala društvene svijesti. Oni, kao nitko drugi, moraju shvatiti kako, ako se ne dogode radikalne promjene, ako separator negativne selekcije nastavi svoje destruktivno djelovanje za Dalmaciju, onda će zemlja u bliskoj budućnosti morati odgovoriti na ne samo gore navedena pitanja, već na samo jedno: „Kad smo to ozbiljno zasrali?“.
Jer u lumpeniziranom društvu naputak je isti: gaziti vlastito dostojanstvo i vlastitu svijest kako bi sebi osigurali egistenciju. Tada će povratak u komunizam postati nova stara stvarnost koja će zaustaviti napredak Dalmacije i gurnuti društvo dublje u carstvo vazalno-kriminalne močvare.
Comments