Piše: Sondra Zebić
Tako je to sa marginalnim društvima. Drugorazredne su, ne zato što su uglavnom male i siromašne, nego zato što nemaju samopouzdanja i samopoštovanja. Zato što se u svijetu kojim vladaju različiti interesi ne drže načela: jednako prema svima.
Bivši predsjednik ruske Državne Dume, Sergey Naryshkin koji je na crnoj je listi Europske unije od veljače 2014. zbog ruske protupravne aneksije ukrajinskog poluotoka Krima i uloge Rusije u podrivanja mira na istoku Ukrajine, bio je u dvodnevnom posjetu Dalmaciji. U Europi persona non-grata, u Dalmaciji – koja bi, ako može, sutra izišla iz EU – dočekan je s najvećim uvažavanjem. Nije mala stvar, u posjeti je pouzdan protagonist Putinove neonacističke, točnije kleronacističke politike, koja ovdje fascinira nekritičke rusofile i pristalice Hoda za život i klečanja na trgovima. I elitu i mase. Dalmacija ga je, zanimljivo, ugostila na isti dan kada i bivšeg europskog povjerenika za susjedne odnose i proširenje, Štefana Fülea.
Tko zna? Možda su se gosti iz Praga i Moskve susreli na splitskom aerodromu. Možda su jedan od drugog okretali glave ili su ih protokoli vješto razvodili zasebnim prolazima. Valjda se nisu sreli oko kabineta domaćina?
Što reći o načelima hrvatske politike? Kako se radi, netko bi rekao o kokošarenju hrvatske politike. I ovce bi, i novce. I Štefana Fülea i Sergeya Naryshkina. I Europu i Rusiju. Svašta bi nešto Hrvatići htjeli, samo ne normalnost.
Ukrajina, bar je za sada takav stav, ne bi priznala neovisnost Dalmacije ili bilo koje druge regije, jer poštuje teritorijalni integritet Republike Hrvatske. To je njezin principijelan stav i nije jedina država koja se tako odnosi prema problemu odnosa Republike Hrvatske i Dalmacije. Zauzvrat, Republika Hrvatska onako načelno, niti smrdi-niti miriše, podržava teritorijalni integritet Ukrajine i njezini dužnosnici se vrzmaju po Kyivu učeći Ukrajince kako mirno reintegrirati okupirane dijelove, jer načelno podržavi ukrajinski suverenitet i teritorijalni integritet dok istovremeno prima milijarde eura iz Rusije za financiranje kleronacističkih organizacija. Pa kako tko shvati.
Nadalje, Republika Hrvatska nikada nije eksplicitno osudila samoproglašenu neovisnost Krima i njegovo pripajanje Rusiji. Niti išta kritički govori, a kamoli osuđuje miješanje Rusije u poticanje nemira na jugoistoku Ukrajine. Miješanje koje ne vidi samo onaj tko ne želi vidjeti, kao što neki nisu htjeli vidjeti svojevremeno sudjelovanje Tuđmana, njegovih tajnih službi i paravojski, u poticanju hrvatskih pobuna u BiH. Istovremeno, Ukrajina bi priznala konstituiranje autonomnih regija koje bi eventualno nastale na području RH, jer smatra kako svaki čovjek mora biti autonoman u svome postupanju, a svaka regija imati pravo odlučivanja za svoje građane.
Nadalje, službeni Zagreb, iako članica Europske unije i NATO-a snažno odbija poduzeti ikakve sankcije ili na temelju EU sankcija mjere prema Rusiji, poput ostalih država članica EU s kojima se deklarativno približavamo, ili ne daj bože poput Crne Gore, koja podržava politiku EU, jer želi biti njezina punopravna članica. Republika Hrvatska bi se sprdala s Crnom Gorom i njezinom politikom, dok Crna Gora radi ono što bi Republika Hrvatska trebala raditi. Republika Hrvatska snažno odbija poduzeti bilo što što bi moglo narušiti duboke povijesne veze između HDZ-a, U ime obitelji, Mosta, Domovinskog pokreta, Hoda za život i ostalih s ruskim bankama koje, unatoč formalnom zatvaranju poslovnica istih, plaćaju te političke stranke i udruge.
„Ovo bi snažno utjecalo na odnose dvije bratske države, kako se to protokolarno-diplomatski kaže, jer je to za Republiku Hrvatsku pored ostalog i moralno pitanje“, rekao novi ministar, toliko podpredsjednik Vlade RH iz redova Domovinskog pokreta, Josip Dabro. Nije malo onih koji govore kako je na to mjesto Dabro instaliran izravno iz Moskve. Taj moralizam, kad je u pitanju zapravo Putin prije nego Rusija, trebao bi biti nekakav novum u vanjskoj politici Republike Hrvatske. No, što li je to nego najobičnija fraza za prikrivanje servilnosti.
Dabro i Vlada RH u kojoj je podpredsjednik, poistovjećuju Rusiju s Putinom i njegovim diktatorskim neonacističkim režimom opasnih imperijalnih ambicija s ciljem okupacije pola Europe. Rusija i ruski narod, podvrgnuti obnovi sve grublje diktature i tiranije, nisu isto što i Putinovo svevlašće. U sve većoj su opasnosti od obnove neostaljinističke diktature na unutrašnjem i imperijalnog avanturizma na vanjskom planu. O tome niti misli Dabro, niti misli Vlada čiji je član. Ne usude se oni o Rusiji misliti izvan matrica koje nameću VBA i Sberbanka koje financiranju njihove kriminalne aktivnosti. Još manje o tome misli predsjednik Republike, Zoran Milanović koji je u službenoj posjeti Brazilu.
Zato bivši predsjednik ruske Državne Dume u Dubrovniku traži procjep u europskoj izolaciji Putinove politike i hvali hrvatsku politiku prema Rusiji. Narishkin koristi Dalmaciju kako bi izašao iz izolacije u koju ga je zaključala Europa i dijeli moralne lekcije kako Europi tako i Americi. A hrvatska policija, baš kao u ubojstvima Dalmatina – ne reagira.
Vlastodršci u Zagrebu diletantski misle kako se potuljenošću i besprincipijelnošću svijetu može ovako podvaljivati. S našim političarima svijet itekako ima iskustva, pa će i ova politika biti tretirana na isti način. Kao marginalčeva servilnost. Da nije tako, pozvali bi u Zagreb ili Dubrovnik i nekog iz Kyiva, kako bi ovdašnjoj javnosti objasnio ukrajinsku stranu priče. A to će se dogoditi na – sveto nikad.
Kako hrvatski tako i dalmatinski javni život dodatno je zagađen najnovijim skandaloznim ispadom hrvatskog „političara“, povodom istog problema oko drame u Ukrajini koja traje već više od 10 godina. U nekršćanskoj živčanosti i nekontroliranom prostakluku, Ivan Penava priziva otpadanje živog mesa onome tko ikada iznevjeri Rusiju. Svaka čast mrzitelju svega zapadnog, mediteranskog i kulturnog na citatu zavjeta svetog Petra. U stvari, Penava, u svojoj patološkoj pronacističkoj zlobi, proklinje vlasti europskih i drugih svjetskih država zbog njihovog odnosa prema ruskoj politici. Penava je u maniru polit-komesara previdio kako svjetovna vlast za svoje postupke polaže račune građanima na izborima, a ne svetom Petru za čim ovaj mutant žudi. U to, kakve veze sveti Petar ima s Rusijom?
Što reći za uličarsku kletvu vukovarskog batinaša i ubojice nekoliko pripadnika srpske nacionalnosti? Užas, nepristojnost, od po riječima i pretenzijama parapolitičkog bića koje više zvuče kao narko diler iz Bronxa nego li kao političar. Ali, to se od njega, zaista, moglo i očekivati. Nepristojan je i HDZ koji je preko neciviliziranog ispada svog koalicijskog partnera prešao bez komentara. To što Penava citira navodne zavjetne poruke svetog Petra, ne opravdava ni njega ni sveca kojeg citira, ako je citat zaista točan, a nije jer u vrijeme života svetog Petra nije postajala Rusija.
Proklinjanje ma i najgrešnijih ljudi, nema nikakve veze s Kristovim učenjem. To je hereza veća od uzimanja krvave love za propagandu i političku akciju od strane ubojice i neonacista Vladimira Putina. Ne prva od istog heretika.
Commentaires