Međunarodni praznik rada

Piše: Goran Marasović

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

Tradicionalno, 1. svibnja je datum europskog proljetnog praznika Prvog svibnja. 1889. godine Marxistički internacionalni socijalistički kongres sastao se u Parizu i osnovao II. internacionalu kao nasljednicu ranijeg Međunarodnog udruženja radnika. Usvojili su rezoluciju za "velike međunarodne demonstracije" u znak podrške zahtjevima radničke klase za osmosatnim radnim vremenom. Datum 1. svibnja odabrala je Svjetska federacija rada u znak sjećanja na opći štrajk u Sjedinjenim Državama koji je započeo 1. svibnja 1886. i kulminirao aferom Haymarket četiri dana kasnije. Demonstracije su kasnije postale godišnji događaj. Šesta konferencija II. internacionale iz 1904. pozvala je "sve organizacije Socijaldemokratske stranke i sindikate svih država svijeta neka 1. svibnja energično demonstriraju za zakonsku uspostavu osmosatnog radnog dana, za klasne zahtjeve proletarijata, i za univerzalni mir u svijetu".

1. svibnja, ili prvi ponedjeljak u svibnju, nacionalni je državni praznik u mnogim državama svijeta, u većini slučajeva poznat kao "Međunarodni dan rada" ili sličan naziv. Neke zemlje slave Praznik rada na druge za njih značajne datume, poput Sjedinjenih Država i Kanade, koje slave Praznik rada prvog ponedjeljka u rujnu.

Porijeklo proslave Međunarodnog praznika rada

Cijelo XIX. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i za djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim državama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah upravo u SAD-u.

Dana 21. travnja 1856. australski klesari u Victoriji poduzeli su masovne štrajkove u sklopu zahtjeva za osmosatnim radnim vremenom. Takav način borbe za radnička prava postao je godišnja komemoracija, nadahnuvši američke radnike kako bi organizirali svoj prvi opći štrajk. 1. svibnja odabran je za Međunarodni dan radnika u znak sjećanja na aferu Haymarket u Chicagu 1886. godine. Te je godine počevši 1. svibnja trajao opći štrajk za osmosatno radno vrijeme. Policija je 4. svibnja rastjerala javno okupljanje u znak podrške štrajku kada je neidentificirana osoba bacila bombu. Policija je odgovorila pucanjem na radnike. Događaj je doveo do smrti sedam policajaca i najmanje četiri civila; ozlijeđeno je šezdeset policajaca, kao i stotinu petnaest civila. Stotine radničkih vođa, sindikalnih vođa i simpatizera kasnije je uhićeno, a četvorica su pogubljena vješanjem, nakon suđenja koje je viđeno kao neostvarenje pravde. Sljedećeg dana, 5. svibnja, u Milwaukeeju, Wisconsin, državna policija pucala je na gomilu štrajkača ubivši sedam, uključujući učenika i čovjeka koji je hranio kokoši u svom dvorištu.

Godine 1889. održan je prvi sastanak II. internacionale u Parizu, nakon prijedloga Raymonda Lavignea koji je pozivao na međunarodne demonstracije na godišnjicu prosvjeda u Chicagu koji su se trebali održati 1890.. Dana 1. svibnja 1890. poziv je potaknuo prvomajske demonstracije održane u Sjedinjenim Državama i većini europskih država. Prosvjedi su također održani u Čileu i Peruu. Prvi svibanj je službeno priznat kao godišnji događaj na drugom kongresu II. Internacionale 1891. Nakon toga, dogodili su se prvomajski nemiri 1894.. Međunarodni socijalistički kongres, koji se 1904. održao u Amsterdamu, pozvao je sve organizacije Socijaldemokratske stranke i sindikate svih država svijeta neka 1. svibnja energično demonstriraju za zakonsku uspostavu 8-satnog radnog dana, za klasne zahtjeve proletarijata i za univerzalni mir u svijetu. Kongres je obvezao proleterske organizacije svih država svijeta i potlačenih zemalja neka prekinu rad 1. svibnja, gdje je god to moguće bez ozljeda za radnike.

Prvi svibanj bio je središte demonstracija raznih socijalističkih, komunističkih i anarhističkih skupina još od Druge internacionale. Prvi maj je jedan od najvažnijih praznika u komunističkim i socijalističkim državama i zemljama kao što su Kina, Vijetnam, Kuba, Laos, Sjeverna Koreja i državama nastalima raspadom Sovjetskog Saveza. Proslave Prvog svibnja u tim državama obično uključuju složene parade radne snage, uključujući prikaze vojne opreme i vojnika.

Godine 1955. Katolička crkva posvetila je 1. svibnja "svetom Josipu radniku". Kao što znamo, sveti Josip zaštitnik je, između ostalog, rada, radnika i obrtnika. Danas se u većini država svijeta 1. svibnja obilježava kao praznik rada i neradni je dan.

Praznik rada u Dalmaciji

I u Dalmaciji se, kao i u većini regija svijeta, praznik rada počeo slaviti 1890. godine. Dalmatinski su radnici jasno isticali zahtjeve u znaku tri osmice (8 sati rada, 8 sati odmora, 8 sati kulturnog uzdizanja). Dalmatinski su radnici kao uvod u proslavu prethodnih godina održavali niz štrajkova i skupova. U zgradi Dalmatskog doma, kako su pisale novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: "Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi".

Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim državama i regijama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U tim su državama i regijama radnički pokreti nadzirani od socijaldemokratskih i regionalnih, odnosno regionalističkih stranaka, koje su zagovarale socijalnu pravdu, te se došlo do toga da su radnici počeli dobivati sve veći broj prava koja su poslodavci trebali poštivati. Povećale su se nadnice, prisilni i produžen rad je zabranjen, ako se radilo prekovremeno to je bilo uz izričitu suglasnog radnika te se plaćalo dodatno kao i rad na praznike, dane vikenda kao i noćni rad. Dalmacija nije zaostajala za tim procesima.

U novinama „L'era nůva“ od 1. svibnja 1903. godine o proslavi Praznika rada na dalmatskom piše:

»Proslava 1. svibnja. Kao što svake godine, tako će i danas radništvo predvođeno Autonomaškom strankom proslaviti svoj dan 1. svibnja. Na regrutskom centru na dnu Plinare će se sakupiti svi radnici i krenuti u povorci Primorskom ulicom, preko Kazališta na Marmontovu do Rive, Rivom do crkve svetog Petra, Pomorskom ulicom, Pa Ulicom Franza Josepha do Kazališta i opet Pomorskom do Plinare, gdje će se održati javna skupština s ovim dnevnim redom:

Značaj proslave 1. svibnja i radništvo.

Značaj proslave 1. svibnja za Dalmaciju

Skupšrina će biti završena do 4 sata, kada će se u obližnjoj taverni održati velika zabava uz sudjelovanje pjevačice Marianne Contti i vatrogasne limene glazbe. Program će voditi zabavljač Lucian Rendi.«

S vremenom su se, a posebno nakon uspostave komunističke Jugoslavije, proslave praznika rada u Dalmaciji pretvorile u velebne državne priredbe i mimohode kojima je svijetu trebalo pokazati kako radnička klasa daje punu potporu državno-partijskim birokratskim strukturama. Propašću socijalističke države i početkom vladavine komunizma, sindikati propadaju, radnici se ponovo degradiraju, plaće su iz godine u godinu sve niže, a obim posla i radno vrijeme sve veći i veći. Obzirom na činjenicu kako su sindikati prestali funkcionirati u za dobrobit radnika, tako radnici više nemaju povjerenje u sindikate pa je i borba za prava radnika postala sve beznačajnija.