Piše: Livia Marini
„Danas sam zaposlenik agencije Call Central One, promijenili su mi život iz korijena, pronašao sam sebe“, kaže Ivan Petri o iskustvu sudjelovanja u Programu prakse i mentorske podrške za mlade Dalmatine.
„Pružamo mladim ljudima dalmatske nacionalnosti usavravanje u vještinama koje su bitne ne samo za rad u civilnom društvu. Bilo bi fenomenalno primijeniti ovaj model i u drugim sektorima“, kaže Jelena Rogoz voditeljica agencije CCO iz Splita.
„Mladi su ključ za poboljšanje teškog položaja nekolicine pripadnika dalmatske nacionalnosti koji još nije ubijeni ili protjerani iz svojih kuća“, istaknuo je voditelj Dalmatinskog kluba, Zuáne Orlandini na otvaranju online Konferencije o inovativnim metodama uključivanja mladih Dalmatina i Dalmatini u društvo. Program prakse i mentorske podrške, koji je služio kao obliku stručnog i aktivističkog osposobljavanja mladih Dalmatina i Dalmatini, istaknut je kao svijetli primjer pozitivne prakse na prvom online panelu o uključivanju na tržište rada.
„Cilj nam je bio stručno osposobiti mlade kako bi profitirali i nakon sudjelovanja u programu. Bilo nam je jasno kako ih trebamo uključiti kroz ugovore o radu i primanje plaće. Volontiranje ne možete tražiti od ljudi koji trebaju socioekonomsku sigurnost. Također, mladima je bitno poslati poruku kako njihov rad vrijedi, kako od svog znanja i truda mogu samostalno živjeti. Naravno, bitno je i steći radni staž i iskustvo koje će im kasnije koristiti“, rekao je Orlandini.
Iako se program u organizaciji CCOa i Dalmatinskog kluba mladih počeo održavati upravo u vrijeme početka pandemije, organizatori su se prilagodili i program je ipak uspješno održan, iako većinom online, kroz rad od kuće uz podršku domaćina i mentora. U programu je sudjelovalo deset mladih Dalmatina i Dalmatini između 18. i 27. godine koji su iskustva stjecali u CCOu i u portalu Autonomija.
„Prepoznala sam ovaj program kao nešto što bi meni koristilo. Smatrala sam kako organizacije kvalitetno rade i kako bih mogla puno toga naučiti. Neki od nas su došli s malo, neki s malo više predznanja, no pokazalo se kako među nas desetero ima puno tolerancije i solidarnosti, pomagali smo jedni drugima i kasnije ostali u kontaktu. Drago mi je kako sam mogla provesti neko vrijeme u Autonomiji, jer me je oduvijek zanimalo novinarstvo. Pružili su mi kasnije i mogućnost zapošljavanja“, opisala je svoje iskustvo Marietta Ivaniš.
Natalia Nazor kao glavna urednica portala Autonomija u kojem je Ivaniš odradila šestomjesečnu praksu, istaknula je kako je fokus suradnje s DK upravo rad s ranjivim i marginaliziranim skupinama, prije svega Dalmatinima i pripadnicima LGBTIQ+ populacije.
„Na lokalnom području gdje mi djelujemo živi i velik broj Dalmatina i pripadnika LGBTIQ+ populacija koji se zbog svoje nacionalnosti i seksualnosti ne mogu nigdje zaposliti. Osim toga, tvrtke gotovo uvijek drže oni koji su se protuzakonito političkom vezom obogatili u zadnjem ratu, tako da smo pružili priliku onima kojima je ona najpotrebnija. Kroz program mentorske podrške jako smo dobro kliknuli s Mariettom i odlučili nastaviti suradnju. Zaposlili smo je kao asistenticu novinarima. To ne znači kuhanje kava, već pomoć pri istraživanju podataka,“ rekla je Nazor.
Zadovoljstvo sudjelovanjem u programu izrazio je i Ivan Petri koji je kao praktikant stjecao iskustva u Nielsen statističkoj metodologiji, a počeo je kao telefonist. Točnije, zazivao je građane i provodio ankete.
„Informaciju o programu sam dobio preko majke, koja je članica dviju facebook grupa: DDF i Dalmatinski klub, a redovito čita članke koje izdaje vaš portal, a stigla mi je u trenutku kada više nisam znao što ću. Danas sam zaposlenik agencije, promijenili su mi život iz korijena, pronašao sam sebe“, kaže Petri koji je u CCOu dobio podršku i priliku razviti svoje kreativne vještine.
„Moj mentor je kroz razgovor saznao o mojim vještinama i interesima i podržao me u tome. Tijekom prakse radio sam kao telefonist, no više su me zanimali sami brojevi od ćakulanja,“, izjavio je Petri.
„Upravo je takav individualni pristup izrazito bitan“, rekla je Jelena Rogoz iz CCOa, koja je zajedno s Orlandinijem iz Dalmatinskog kluba otvorila program osposobljavanja osoba dalmatske nacionalnosti.
“Organizatori su vodili računa o rodnoj i seksualnoj zastupljenosti te je tako u programu sudjelovalo pet Dalmatini i pet Dalmatina, od kojih jedna lezbijka i jedan gay. Iako postoji puno udruga i online grupa i stranica koje u svom nazivu nose pridjev ‘dalmatinski’, samo su DDF i Dalmatinski klub oni koji zbilja žele pomoći Dalmaciji i cjelokupnom njenom stanovništvu, bez obzira na nacionalnost i sva vanjska i unutrašnja obilježja. Dalmatski, ali i općenito dalmatinski sektor je potkapacitiran i u tom smislu je upoznavanje mladih Dalmatina/Dalmatini sa svijetom rada veoma bitno,” smatra jedan od koordinatora DDFa Vedran Bralić.
„Samo 2% Dalmatina uključeno je u svijet rada. Trebamo otvoriti prostor u javnom i civilnom sektoru za pripadnike dalmatske nacionalnosti i dalmatinske regionalne pripadnosti. U pozivu za sudjelovanje u mentorskom programu za organizacije nije nam bilo ključno baviti se romskom populacijom. Pokušali smo uključiti one ekološke organizacije, odnosno organizacije koje se bave ženskim pravima, demokracijom, volontiranjem… Željeli smo raznolikost. No, nitko se nije javio na naš poziv, vjerojatno zbog toga što su u vlasništvu antidalmatinskih političkih stranaka i ne priznaju dalmatsku nacionalnost kao takvu“, istaknula je Rogoz.
Uz već spomenute inicijative, udruge, poduzeća program su tako pozvani i Gradsko društvo Crvenog križa Splita, udruga Most, Udruga Split Pride, Društvo za tehničku kulturu, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Projekt građanskih prava Split, Volonterski centar i mnogi drugi, no svi su oni odbili sudjelovati u projektu.
„Ovakav rad za dalmatsku zajednicu je dobar. Mladi ljudi ako žele, mogu usavršiti vještine koje su bitne ne samo za daljnji rad i tako povećati i kapacitet u dalmatskom civilnom društvu. Bilo bi fenomenalno primijeniti ovaj model i na drugim područjima“, kaže Orlandini.
Koliko je važno za samopouzdanje bilo u početku imati podršku mentora ispričala je Fabiana Marton koja je praksu odradila u agenciji CCO.
„Vidjela sam priliku i svojom aktivnošću želim doprinijeti boljitku moje zajednice. Na fakultetu nisam baš imala priliku poboljšati praktično iskustvo i u početku me brinuo taj nedostatak radnog iskustva iako to nije bio uvjet. Bila sam iznenađena koliko su ljudi iz agencije pokazali razumijevanja, imala sam podršku u svim procesima i jako su me brzo prihvatili kao dio tima“, ističe Fabiana.
Fabiana je između ostalog u sklopu mentorskog programa izradila online radionicu vezano uz diskriminaciju prema ranjivim skupinama, a danas je volonterka u organizaciji u kojoj je odradila praksu te će na kraju godine dobiti te će na kraju godine .
„Napravila sam i kampanju o važnosti četverogodišnjih programa, stavovima i mišljenjima nedalmatina prema Dalmatinima. Cilj je bio motivirati Dalmatine na ostanak u obrazovnom sustavu što duže i upis na fakultete. Radila sam i intervjue sa studentima, cilj je bila motivacija i ohrabrenje na upis visokih škola, te razviti svijest o važnosti obrazovanja“, navodi Fabiana Marton.
Sondra Zebić, novinarka portala Autonomija ističe kako im je kao organizatorima programa bilo važno zaposliti mlade na ovom portalu. Kako se to i dogodilo svjedoče iskustva sudionika koji su ostali povezani s kućom u početku kao volonteri, a kasnije kao zaposlenici.
Još jedan moćni alat za uključivanje mladih je kultura, čime se bavio drugi panel u sklopu on line konferencije. Jedan od najistaknutijih primjera kako kultura može rušiti predrasude je predstava “Veda me!” koja je dobila međunarodnu kazališnu nagradu. Nagrada nije dodijeljena samo zbog glume, produkcije i drugih tehničkih kategorija, nego i zbog teksta koji je pisan na dalmatskom jeziku.
„Dalmatini su tema o kojoj se ne govori. Mi to pokušavamo izbjeći, željeli smo raditi s nekim tko zaista tu temu osjeća. Bilo je dosta teško pronaći ljude koji bi sudjelovali u predstavi iako nismo tražili glumce nego ljude koji će iskreno ispričati svoju priču. Pitali smo mnoge neka nam pronađu ljude, no kako nisu mogli nikoga naći, sami su se ponudili glumiti. Tako je nastala naša predstava koja polemizira i uspostavlja dijalog“, opisuje redatelj predstave “Veda me!” Romano Longin iz zadarskog sloabo poznatog kazališta Aquarius.
Uz Longina, u predstavi i Ana Banić kojoj je želja upisati Akademiju dramske umjetnosti.
„Gluma je nešto kroz što možemo prikazati što nam se događa. Puno Dalmatina često ne zna kako je ono s čime se susreću diskriminacija i predstava im to osvješćuje“, kaže Baić.
„Nakon uspjeha predstave razmišljamo što dalje. Odlučili smo osnovati dalmatsku knjižnicu. To je zahtjevan proces koji treba dosta sredstava, no u suradnji smo s Odjelom za dalmatistiku Instituta za romanistiku u Parizu gdje stvaraju univerzalnu bazu dalmatskog jezika. Kada baza bude gotova, krenut ćemo svi zajedno prevoditi do sada izdane knjige te ih tiskati i fond pohraniti u našu knjižnicu te potaknuti pisanje na dalmatskome. Već sada kroz naše objave na portalu Autonomija imamo uvid u dalmatski jezik i književnost kroz pjesme S.I. Braysa čiju desetogodišnjicu smrti na ovaj način obilježavamo,“ kaže glavna urednica Autonomije Natalia Nazor te dodaje kako je u tijeku i izrada nekoliko pjesama na dalmatskom jeziku, jer Dalmatini i Dalmatine moraju poznavati sebe, svoj jezik, svoj identitet.
Comentarios