Piše: Goran Marasović
Možda su građani Dalmacije toliko zaslijepljeni svojim “postignućima” i “uspjesima”, pa ne primjećuju kako su neki njeni sugrađani već počeli krasti po dućanima iznoseći, ne kućanske aparate, već hranu.
Jedno od najvećih postignuća moći, kojim se neprestano razmeće, uspoređujući se sa svojim prethodnicima - je zgrtanje materijalnog bogatstva, osiguranje jedinstva i stabilnosti u ešalonima moći, transformacija moći u monolitni tim. Tim koji korak po korak radi na pogoršanju naših života.
No ova situacija, kao i stara bajka o labudovima, pastrvama i rakovima, koji nisu mogli pomaknuti kamion - više nije relevantna.
Tijekom godina čemer i jad dalmatinskog društva postali su gotovo jedini dominantni igrači. A za HDZ i SDP i njihove satelitske parastračice, vojska od tisuća i tisuća nesposobnih, ali podobnih uhljeba postala personifikacija svetog Grala, koji ne samo da oprašta sve grijehe, već i "daje život". Samo, kako-kome.
Stranke sa sjedištem u Zagrebu i njihovi sateliti u Dalmaciji uspjeli su izgraditi jasnu vertikalu, vratiti izgubljenu vlast, promijeniti oblik vlasti iz “polu”predsjedničkog u kancelarski, u kojem je uloga drugih grana vlasti gotovo potpuno eliminirana u korist premijerove administracije, koji je pretvoren u centar moći u Republici Hrvatskoj.
Čini se kako je model savršen za sve premijere od 2000. na ovamo! Predsjednik Vlade donosi uredbe i direktive, a svi ostali mu se moraju pokoravati bez iole neposluha.
No, kako pokazuju nedavni događaji, nije se moglo izbjeći brojne intrige, kao ni postići jednoglasnost u stavu Vlade o ključnim orijentirima i putevima razvoja države.
Uoči Ruske invazije na Ukrajinu, neki, ali ne i posljednji, dužnosnici u državi iznijeli su "bratskom uhu" teze o mogućnosti i svrsishodnosti ulaska Republike Hrvatske u Carinsku uniju s Rusijom. Kao državi članici EU i NATO-a, takve kratkovidne izjave morale su se brzo ugasiti pilulama za sigurnost i nepovratne vjernosti ove balkanske državice u Europskoj Uniji i zajednici demokratskih država.
Europski partneri sa zakašnjenjem pokušavaju uvjeriti kako je suradnja s Rusijom moguća samo u formatu: Ako ste za Rusiju - ne možete biti u EU, ali je prirodna želja svake normalne države osigurati ostvarenje vlastitih nacionalnih interesa, a ne radikalnu promjenu vanjske politike.
Zapravo, vanjsku politiku Republike Hrvatske, pa tako i Dalmacije obilježile su različite poruke krajem dvadesetog stoljeća. Međutim, činjenica kako se to dogodilo u monolitnom timu “profesionalaca” koji su 1990. zauzeli sam Olimp vlasti dokaz je kako u tim stvarima još uvijek nema sigurnosti.
Zakulisne igre nisu nestale. Vlasti nastavljaju manevrirati između EU i NATO-a s jedne strane i Rusije s druge. Dokaz tome je činjenica kako nadležni dužnosnici nisu smijenjeni, kao i neizravni Milanovićev odgovor tepanja Vladimiru Putinu.
Ne postoji zajednički stav o unutarnjim pitanjima, strateška vizija daljnjeg razvoja Republike Hrvatske, pa tako i Dalmacije. Ovaj zaključak je očit iz nedavnih izjava predsjednika i premijera.
Obraćajući se saborskim zastupnicima 7. ožujka, Andrej Plenković je u svom obraćanju istaknuo kako promjene koje naše društvo trebaju zahtijevaju koncentraciju napora, povjerenja i strpljenja.
"Republika Hrvatska danas treba kvalitativno novi model gospodarstva, koji se temelji na visokoj produktivnosti rada i učinkovitosti proizvodnje, aktivnom ulaganju u tehnološke inovacije, povoljnoj poslovnoj klimi za poduzetništvo", rekao je premijer.
Nakon toga je naglasio kako njegov stav ostaje nepromijenjen, a modernizacija države je nepovratna.
"Naši napori za modernizacijom Republikom Hrvatskom uspjet će samo ako svaki korak bude podređen zadatku humanističkog razvoja društva, jačanja i oslobađanja potencijala našeg ljudskog kapitala."
“Stoga je za četiri dalmatiske županije prvi prioritet u srednjoročnom razdoblju ubrzati inovativni razvoj, tehničko i tehnološko obnavljanje proizvodnih pogona, razvoj proizvodnje 5. i 6. tehnoloških sustava,", zaključio je Plenković.
Na taj način, smatra Andrej Plenković, Dalmacija se može izvući iz povijesne jame prijelaznog razdoblja.
Međutim, predsjednik Zoran Milanović očito ima svoju viziju po tom pitanju.
Kao bivši premijer, Zoran Milanović reagirajući na galopirajuće cijene hrane, što je, prema vladajućima, nije ništa drugo nego nagađanje, rekao je kako stanovnici Dalmacije trebaju prestati kukati, uzeti lopatu i nahraniti svoju obitelj.
Ovdje je humanistički razvoj društva - stap.
Ovdje je potrebno jačanje i otključavanje potencijala ljudskog kapitala.
Evo ga - ubrzanje inovativnog razvoja, tehničko-tehnološka obnova proizvodnih kapaciteta. Lopata kao alat, hranjenje obitelji kao zadatak modernog Dalmatina/Dalmatinca XXI. stoljeća.
Naravno, predsjednikove riječi mogu se opisati kao one koje su izrečene u kontekstu, metafora su ili nešto treće i predstavljaju reakciju Zorana Milanovića na dosadna pitanja o općem stanju stvari.
No, ima li pravo na takvu izjavu drugi najvažniji dužnosnik u državi?
Društvo je naviklo vjerovati svojim vođama.
Nisu li ovakvi apeli izravno uskraćivanje modernizacije?
Ili je ovo modernizacija na dalmatinski način?!
Iako je to možda samo manifestacija nemoći vlasti pred brojnim izazovima, pred nevoljama u gospodarstvu, koje nisu prevladane od 30. svibnja 1990.?
Možda su građani Dalmacije toliko zaslijepljeni svojim “postignućima” i “uspjesima”, pa ne primjećuju kako su neki njeni sugrađani već počeli krasti po dućanima iznoseći, ne kućanske aparate, već hranu.
Andrej Plenković i Zoran Milanović su sebi postavili zadatak dokazati kako je Dalmacija vodeća zemlja, suvremena zemlja XXI. stoljeća, a ne periferija i resurs za razvoj drugih. No, tada bi to trebali dokazati tako što neće pljačkati i otimati iz Dalmacije, već će ulagati u nju – i to ne samo u turistički sektor, već u proizvodnju produkata s visokom dodanom vrijednosti.
Naravno, svaka država mora se zauzeti i razvijati svoje ambicije prema svojim mogućnostima, resursima, potencijalima. Potrebno je samo pažljivo i ispravno identificirati ove ambicije. Ako to neće učiniti vladajući, treba narod.
Kada premijer govori o najnovijim tehnologijama, a predsjednik poziva na lopatu, ova situacija podsjeća na staru dalmatsku basnu u stihovima:
U društvu vlada red
Svi su sretni zbog toga Glupi nered je zlo, A djelo kao grijeh Nnije djelo nego smijeh.
Ali smjeha nema ako narod ne želi
Skinut paučinu s očiju
Već se pravi da očiju nema.
Commentaires