Piše:
U zemlji u kojoj se često koriste dvostruki standardi, neopravdano veličanje velikohrvatskog nacizma dovelo je do značajnog pritiska na medije i građane te njihove kontrole.
Prvo definirajmo pojam moral.
Moral je oblik osobne svijesti, odnosno skup osobnih gledišta, navika i normi pojedinca prema nekom društvenom ponašanju. To bi značilo, ukoliko je neko društveno ponašanje za jednu osobu moralno – za drugu može, ali i ne mora biti moralno. U uvrnutom hrvatskom sustavu razmišljanja, moral je skup društvenim običaja, normi i navika društva, te na ovaj način moral i etika izjednačeni.
Upravo zbog toga što je moral osobno stajalište, dalmatinski građani nikada nisu „moralne probleme“ označavali onima koji ih najviše brinu. Međutim, politička scena im je uvijek pridavala veliku pažnju. I sada je moral i njegovo poštivanje u središtu pozornosti medija u rukama kriminalne organizacije, te samih zastupnika Hrvatskog sabora koji će na jesen raspravljati o Prijedlog zakona o zaštiti javnog morala.
Ne radi se ovdje samo o moralu i povjerenstvu koje to mora pratiti za proračunski novac. Postoji mnogo alata utjecaja. Radi se o sasvim tipičnoj hrvatskoj zlobi usmjerenoj prvenstveno protiv Dalmacije, kada pod krinkom zaštite moralnog zdravlja društva, ovaj zakon otvara put brojnim zloporabama javnih tijela u informacijskoj sferi.
U društvu u kojem se često koriste dvostruki standardi, kontrola građana i medija na zakonodavnoj razini može lako dovesti do nepotrebnog pritiska na njih, ali i značajnih ograničenja u pristupu informacijama.
Zakon je napisan na način da u svakom trenutku može postati represivni mehanizam za ograničavanje slobode govora. O brojnim nedostacima pravne tehnike sadržane u prijedlogu zakona čak i ne govorimo – on sadrži samo eksplozivne mehanizme koji državnim tijelima pružaju izravnu priliku za uplitanje u mozak poreznih obveznika. U njemu postoji niz opasnosti koje utječu na svakoga od nas.
Prva opasnost pogađa sve.
Prijedlog zakona o zaštiti javnog morala nameće odgovornost za širenje informacija koje „štete javnom moralu". Međutim, treba napomenuti kako je sam pojam "javnog morala" em protivan definiciji, em previše apstraktan kako bi bio kriterij za kazneni progon.
Apstraktnost zakonodavnog teksta također otvara mogućnosti javnim tijelima intervenciju u ostvarivanju bilo kojeg od naših prava. Jedan od najkraćih načina zlouporabe je neopravdano proširenje ovlasti tijela javne vlasti, koju oni mogu koristiti po vlastitom nahođenju – odnosno nejasno reguliranje u zakonu i upućivanje pitanja javnom tijelu.
Druga opasnost: ograničavanje slobode medija.
U stavku 2. članka 10. prijedloga zakona predviđeno je: prestanak izlaženja tiskanih medija koji služe za širenje informacija suprotno zahtjevima ovog zakona, kao i zabrana prikazivanja filmova, programa, informativnih materijala, zabave i sl. štititi javni moral.
Razlog zatvaranja medija može biti plasiranje informacija koje:
- promiču rat, promjenu putem nasilja protiv ustavnog poretka ili teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske, terorizam, druge manifestacije kriminalnih aktivnosti;
- promiču odcjepljenje bilo kojeg dijela teritorija Republike Hrvatske, informacije koje nisu napisane na standardnom hrvatskom jeziku i latiničnom pismu;
- promiče nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, uključujući rasizam, ksenofobiju, croatofobiju, antisemitizam;
- promiče fašizam i neofašizam;
- ponižava ili vrijeđa naciju ili pojedinca na nacionalnoj osnovi;
- promiče nepoštivanje nacionalnih i nacionalnih vjerskih svetinja;
- ponižava osobu, manifestacija je zlostavljanja psihički bolesnih, starijih osoba, osoba s tjelesnim invaliditetom (ozljede);
- promiče upotrebu otrovnih, narkotičkih, psihotropnih tvari, alkoholnih pića, duhana; promiče nasilje i okrutnost;
- promiče homoseksualnost i druge devijantne oblike ponašanja;
- promiče prostituciju, prostituciju, trgovinu ljudima, stvaranje i distribuciju pornografskih proizvoda;
- sadrži pornografiju ili dječju pornografiju;
- sadrži oglase za intimne sastanke, kao i njihovo širenje na bilo koji drugi način;
- nepristojne pogrdne i brutalne riječi u tiskanim i elektroničkim medijima, koji se mogu konzumirati u terminu od 0:00 do 24:00 sata.
Komentari su ovdje suvišni, jer se mnoge riječi u djelima današnjih slavnih književnika mogu protumačiti kao uvrede, mnoge izjave nekih političara mogu se protumačiti kao uvreda nacije ili propaganda nepoštivanja nacionalnih vjerskih svetinja, koje su u mnogim dijelovima Dalmacije vrlo različite. U svijetu u kojem se već više od 40 godina zna kako homoseksualnost nije bolest, zakonodavac ovu kategoriju svrstava u devijantno ponašanje. Stoga bi, prema zakonodavcu, ovu normu bilo poželjno primijeniti na gotovo svaku tiskanu publikaciju i sve TV i radijske emisije.
Ima i puno zanimljivosti za radio i televiziju. Članak 23. predviđa mogućnost oduzimanja, sukladno važećem zakonu, dozvole televizijskim ili radijskim kućama, ako budu distribuirale televizijske, radijske programe koji sadrže scene koje izazivaju „promicanje homoseksualnosti“, strah ili užas.
No, individualni prag promocije ovoga i onoga te straha svakoga je pojedinca različit. Stoga se trebamo zapitati što znači „promocija homoseksualnosti“ te koja je razlika između straha i užasa i tko će ocjenjivati sadržaj prema takvim apstraktnim kriterijima? Teoretski, svaki TV kanal može imati problema zbog prikazivanja trilera, akcijskog ili horror filma.
Autori prijedloga zakona pitanje prestanka rada medija nezakonito su uvrstili u predmet regulacije zakonom o zaštiti javnog morala. Zastupnici bi trebali biti svjesni kako su pitanja vezana uz izdavanje i oduzimanje dozvola za emitiranje regulirana Zakonom o elektroničkim medijima, koji je poseban pravni akt kojim se uređuju odnosi koji nastaju u području emitiranja televizije i radija u Republici Hrvatskoj, utvrđuje pravni, ekonomski, društveni, organizacijski uvjeti njihova djelovanja.
Treća opasnost: ograničavanje slobode interneta.
Još je veća opasnost što zakon uspostavlja Nacionalno povjerenstvo za zaštitu javnog morala koje će moći poduzeti mjere za ograničavanje slobodnog pristupa elektroničkim informacijskim izvorima u roku od 24 sata bez sudske odluke. To znači kako će povjerenstvo biti toliko važno tijelo pa će moći ograničiti ustavno pravo građana na slobodu govora i informacija.
Kao što smo već napomenuli, prema dokumentu, prijetnja javnom moralu osim ksenofobije, prijetnje ustavnom poretku, pornografiji su i „gay propaganda“, opscene psovke i brutalne riječi, kao i proizvodi erotske prirode. Vrlo je lako zamisliti situaciju da korisnik na web resursu namjerno ostavlja određene nepristojne opaske u komentarima i to može biti razlogom odluke Državnog povjerenstva da blokira stranicu.
Zanimljivo je i da zakon ne postavlja kriterije za definiranje opscenih, uvredljivih i brutalnih riječi. Pitanje utvrđivanja je li rječnik bio brutalan isključivo je u nadležnosti Nacionalnog vijeća za javni moral. Također, prema odluci suda, strane web stranice mogu se blokirati, kako bi se osiguralo uklanjanje sadržaja s internetskog resursa, ako šteti javnom moralu.
Takva povjerenstva uopće nisu tipična za demokracije. No, kako pokazuje iskustvo Bjelorusije, Kazahstana i Rusije, takvi se „moralni“ mehanizmi lako mogu iskoristiti za nametanje cenzure na internetu.
Prema nacrtu zakona, ovlasti povjerenstva trebale bi biti uređene posebnim zakonom o njemu, koji trenutno ne postoji. Odnosno, kako bi ovaj projekt nekako funkcionirao, bit će potrebno donijeti još jedan zakon. A tu može biti i dodatnih iznenađenja, jer je riječ o strukturi čiji utjecaj na informacijsko okruženje može biti vrlo značajan.
Četvrta opasnost – ona po Dalmaciju
Dalmacija je političkom odlukom ostala bez industrije, te je ostala preživljavati samo od turizma. Sada se političkom odlukom iz Dalmacije žele protjerati i turisti, jer se ovim Prijedlogom zakona o zaštiti javnog morala najviše utječe na turiste koji dolaze svoje godišnje odmore provesti u Dalmaciji. Prije svega se tu radi o mlađoj i LGBTIQ+ populaciji koja ostavlja najveću svotu svog novca od svih ostalih turista.
Ovo je najveća razina opasnosti, jer će loše utjecati i na ULTRA EUROPE festival, koji državnu blagajnu puni oko 600.000 € zarađenih u samo nekoliko dana. Ode li ULTRA iz Splita, Republika Hrvatska će definitivno krahirati, jer cijela državi živi isključivo od tri mjeseca dalmatinskog turizma.
Ovo se naslanja na sulude odluke lokalnih samouprava kako turisti ne smiju hodati u kratkim hlačama na 42°C, rada kafića, restorana i drugih ugostiteljskih objekata i zabavnih objekata nakon 23:00. Naslanja se i na strah gostiju LGBTIQ+ populacije da dotakne svoga partnera/partnericu kada prolaze preko Rive ili Straduna.
Nameće se pitanje, kako razvijati turizam i uzimati lovu od gostiju ukoliko ih se sputava u njihovoj zabavi i iskazivanju ljubavi i nježnosti prema partneru? Kako razvijati turizam, ako gost koji je autobusom ili vlakom stigao kasno i nema gdje što kupiti za pojesti? Kako razvijati Dalmaciju, ako se njeni građani koji se bave turizmom i ugostiteljstvom ne mogu ugostiti gosta, jer gost neće doći zbog suludih pravila nametnutih od strane klerofašističke kamarile.
Za kraj, napomenimo kako, na žalost, postoje problemi sa štetnim utjecajem na djecu i neke kategorije odraslih u informacijskom i drugom prostoru. Ali, u razvijenim demokracijama ne postoje zakoni koji bi štitili javni moral, ne samo jer javni moral kao takav ne postoji. To je previše amorfan i promjenjiv koncept u postmodernom dobu. U takvim društvima, postoje pravila za zaštitu maloljetnika od štetnog sadržaja, ali su razumljiva jer su jasno navedena ili postoji jasna praksa ograničavanja određenog sadržaja.
U Republici Hrvatskoj ne postoji ni jedno ni drugo, tako da ova verzija Prijedloga zakona o zaštiti javnog morala možda nije pokušaj reguliranja ovog područja odnosa s javnošću, već odličan alat za pritisak na društvo i medije.
Comments