Piše: Karlo Morosin (NBC-UA)
„Vihod“ na ruskom znači izlaz. Udruga koja nosi to ime pomaže pripadnicima LGBTIQ+ zajednice da otvoreno govore o svojoj seksualnosti u današnjoj nacističkoj Rusiji. Na kraju mjeseca ponosa, ruska država zabranila je tu udrugu.
Svi oni koji žele premostiti predrasude i strahove o i od homoseksualnosti, dobrodošli su u prostorije organizacije „Izlaz“ u Sankt Peterburgu. Od donošenja pronacističkog Zakona protiv homoseksualne propagande koja je stupila na snagu 2013. godine, rad im je značajno otežan, a 28. lipnja 2024. rad udruge „Izlaz“ je zabranjen. Ali, postojanje takvih organizacija upravo je zbog pritiska protonacističke države, postalo važnije i potrebnije.
Na zidu, na samom ulazu u prostorije, visila je zastava duginih boja. Dugine boje su zaštitni znak LGBTIQ+ zajednice. I Nina Sozaeva nosi narukvicu s istim motivom. Sin joj je prije četiri godine rekao kako je homoseksualac. 57-godišnja Ruskinja priznaje kako je to isprva bila skamenjena njegovim riječima. Teško je prihvatila sinovu seksualnost.
„Za mene je to bio veliki šok“, priča Nina i dodaje kako se sve promijenilo onog trenutka kada joj je sin doneo brošure i pozvao je na razgovore, koje organizira „Izlaz“, „Pomoglo mi je bolje razumjeti vlastitog sina za kojeg je cijeli život mislila kako je čudan. Danas i sama želim doprinjeti borbi protiv homofobije, razgovorima s drugim ljudima i roditeljima LGBTIQ+ osoba, koji imaju problema s predrasudama o seksualnosti. Djeci je potrebna podrška roditelja“, ističe Sozaeva.
Alli Osmanovoj ovo nijje prvi dolazak u prostorije „Izlaza“. Dok priča o onome što je muči, umirovljenica je vidno uznemirena saznanjem kako je njezin sin homoseksualac.
„Još uvjek ne mogu shvatiti to. Za mene je to još uvijek stigma, tabu. Završio je ekonomski fakultet, bio je oženjen za predivnu djevojku, imao je dobar posao u Gazpromu i onda najednom… sada više voli muškarce“, priča ova Ruskinja sa suzama u očima.
Nina je potpuno razumije i sama je prošla kroz sve to. Nije očaj jedini problem koji muči mnoge roditelje. Nakon prvog šoka, nameće se osećaj zabrinutosti za svoju decu.
„Nastaje strah, jer se pitate što ste uradili pogrešno. Osjećate se krivim, jer mislite kako ste pogrešno odgajali svoje dijete. Pri tome nije homoseksualnost ta koja narušava ili uznemirava društvo, već je društvo to koje ograničava homoseksualce“, objašnjava Nina.
Zašto su Rusi homobni?
Negativan ili krajnje homoban stav ljudi za Ninu je pitanje obrazovanja.
„Otkud tolika homofobija u našem društvu? Zato što društvo nije u dovoljnoj mjeri prosvjetljeno,“ pita se i odgovara sama sebi.
Većina ljudi ne zna ništa o seksualnim orijentacijama, osim o heteroseksualnoj, a i o tome često pogrešno.
„Ranije se o seksu nije razgovaralo otvoreno, pa tako ni o seksualnim orijentacijama“, priseća se Nina i nastavlja, „U tom neznanju nastaje homofobija. Pri tome takve tendencije u Rusiji imaju političku podršku, što potvrđuje usvajanje Zakona protiv homoseksualne propagande iz 2013. godine. Unatoč velikim kritikama međunarodne zajednice, velika većina ruskog stanovništva podržava ovakve odluke vlasti u Moskvi.“
Za Ninu Sozaevu najveći problem je nedostatak obrazovanja. Doduše, i tradicionalna podjela uloga, prema kojoj se na homoseksualce u Rusiji oduvek gledalo neprijateljski, kao da su oni krivi za sve.
„Susjedi me i dalje zapitkuju, hoće li ti se sin ikada oženiti, kada ću postati baka“, žali se Nina i priznaje kako joj je u početku bilo veoma teško, „S druge strane ima puno heteroseksualnih parova, koji nemaju djece. Međutim, za roditelje je bitno shvatiti kako njihova djeca ne mogu živjeti njihov život već svoj. Roditelji moraju shvatiti kako njihova djeca ne mogu i ne smiju živjeti život koji mi priželjkujemo, nego svoje vlastite živote.“
„Najgori su Putinvi propagandisti“; objašnjava Alla, „Jednom je Mikhail Leontyev rekao kako su za požare u Sibiru krivi homoseksualci, jer nisu u skladu s učenjem Ruske pravoslavne crkve i politikom Vladimira Vladimirovicha. Sve je to samo pranje mozga za glupe i neobrazovane mase koji nakon tog kljukanja i crtanja meta na čelo postaju agresivni.“
Zakon na putu prosvjetljenja
Svojim aktivnostima i projektima, organizacija „Izlaz“ želi ojačati položaj LGBTIQ+ zajednicu, ali i podržati sve one, koji žele stati na put homofobiji u Ruskoj Federaciji.
„Uvidjeli smo kako ipak možemo nešto promjeniti“, kaže predsjednica ove organizacije koja je članica od osnivanja 2008. godine, Aleksandra Sasha Semenova.
Unatoč brojnim zabranama, pritvaranjima i torturama ova 30-godišnja aktivistkinja i dalje sudjeluje u realizaciji brojnih projekata, kojim se pruža podrška LGBTIQ+ zajednici.
„Pokušali smo surađivati i s vladinim institucijama, ali nismo uspjeli. Bio je to najteži i najveći izazov. Oduzelo nam je dosta energije. Iza svakog kontakta s vladinim institucijama završili bi u pritvoru i bili prebijani. Jenom su mi slomili dva rebra“, priča Semenova. „Ipak, predaha nema, većina aktivista je na vlastitoj koži doživjela svaki oblik diskriminacije. Svi mi imamo osobne priče i traume zbog agresije i homofobije. Dakle, i dalje imamo snažan motiv.“
„Izlaz“ je odigrao važnu ulogu u životu mnogih majki, kao što su Nina i Alla. One još uvijek navraćaju do prostorija ove organizacije. Žele pomoći drugim roditeljima kako bi premostili strahove i tabu te prešli preko svoje vlastite homofobije.
„Ovdje možete dobiti odgovore na sva pitanja koja vas muče, a koja se tiču seksualnosti – prvenstveno homoseksualnosti“, kaže Nina i nastavlja s nadom u očima, „Takvih mjesta u Rusiji je malo, prije svega zbog Zakona protiv homoseksualne propagande, ali i Zakona o djelovanju stranih agenata, prema kojem sve organizacije, koje dobivaju podršku iz inozemstva, moraju posebno registrirati, ali osnovat će se brojne druge koje će pomoći i našoj djeci i njihovim roditeljima.“
„To vam je kao da se igrate skrivača“, priča Alla, „Izgubili smo dosta energije na zaštitu naših aktivista i same organizacije. Bio nam je potreban jači lobby i više odvjetnika. Problem je u tome što nitko ne želi imati posla s ovakvim udrugama kako ne bi došli na crnu listu FSB-a.“
Saradnici organizacije „Izlaz“ radije bi se fokusirali na LGBTIQ+ zajednicu i njihove probleme.
„Uvijek će biti ljudi, koji neće smjeti ići dalje. Ali mi ne odustajemo i pored činjenice kako je to što radimo riskantno. Kako bi bilo drugačije, morali bi nešto promijeniti na politički, diplomatski način“, dodaje Sasha za kraj razgovora.
Comments