Piše: Nevianna Remanni
Nitko vam ne smije naglasiti za koga ću glasovati, ni političar ni svećenik. Jer, ako ih poslušate počet će vam diktirati ponašanje i odnosili se prema vama kao glupom djetetu koje nije u stanju razlikovati dobro od zla.
Povodom sukoba s Hrvatskom biskupskom konferencijom glede krštenja djeteta istospolnog (lezbijskog) para susreli smo se s nadbiskupom koadjuktorom Riječke nadbiskupije Matom Uzinićem u njegovoj nadbiskupskoj rezidenciji.
Fra Mate Uzinić žestoko se sukobio s riječkim svećenikom koji nije htio krstiti dijete lezbijskog para u što se uključila i HBK na čelu s don Bozanićem. Uzinić je često davao kontroverzne izjave zbog čega se Bozaniću dizala kosa na glavi, kao u poslanici gay osobama povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije gdje je ponovio riječi pape Frane kako Crkva moli gay osobe za oprost zbog počinjenih grijeha prema LGBTIQ+ osobama.
Uzinić je nedavno pozvao predsjednika Milanovića neka ne potpisuje Zakon o državnom jeziku ako ga Sabor usvoji. Isto tako u svojoj Ljetnoj školi teologije rekao je kako crkva mora utjecati na politiku u pozitivnom smjeru, a ne tražiti svoj interes u politici kao što je to slučaj u RH zadnje 32. godine.
- Vaša nadbiskupija i mnoge javne organizacije i općenito veliki dio Dalmacije pozvali su Milanovića neka ne potpiše Zakon o državnom jeziku. Čini se kako će ga Milanović ipak potpisati. Zašto se, po Vašem mišljenju, gospodin predsjednik ne obazire na apele građana?
- Mislim kako ćemo zaključivati iz perspektive vremena. I sve će komponente ovog procesa postati jasne. Sa svoje strane, želio bih izraziti nekoliko točaka koje izazivaju žaljenje.
Doista, većina crkvenih poglavara potpisala je apel u kojem traže od predsjednika neka ne potpiše ovaj zakon ako ga Hrvatski sabor izglasa, jer, po našem mišljenju, neće donijeti ništa dobro hrvatskom društvu.
Ne znamo hoće li nas ili ne predsjednik poslušati. Ali, činjenica jest kako se naš glas kao ni glas građana RH ne sluša.
Uostalom, pitanje jezika se iskorištava u političke svrhe, pogotovo u ovo predpredizborno vrijeme. Po mom mišljenju, ovim se pitanjem umjetno skreće pozornost s jedne doista važne teme – nesposobnosti Vlade da sredi stanje u društvu, poveća broj zaposlenih, poveća životni standard građana i sl.. Portugal je prošli tjedan donio sveobuhvatni paket reformi uzrokovane nastavkom coronakrize i ruske invazije na Ukrajinu. Plenković još čeka.
Stoga mislim kako ne treba raspravljati o jezičnom zakonu, nego o programima raznih političkih stranaka koje žele dobiti mandat od naroda. O stranačkim programima danas, nažalost, niti ne govorimo.
Štoviše, program pojedine stranke nije lako pronaći ni na internetu. Govorim o tome kako stranački programi trebaju biti pod budnim okom javnosti. Na taj način bi se onda moglo provjeriti kako zastupnici provode program po kojem dolaze u narod.
De facto su u narod došli s jezičnim zakonom, a ne s programom. Naime, golim okom vidljiva je vrlo čudna tehnologija koja se koristi kako bi se jednostavno skrenula pozornost birača.
Kada se postavlja pitanje jezika, ono se izravno tiče poštivanja ljudskog dostojanstva, jer je jezik vrlo delikatan aspekt identiteta ljudske osobe. A kada se taj jezik tako besramno eksploatira u predpredizborno vrijeme, mislim da je to nepoštovanje prema samom biraču, kojemu kandidati za zastupnike moraju prezentirati svoje programe.
- Kakav je za vas osobno dalmatski jezik? Koristite li ikada riječi iz dalmatskog jezika?
- Za mene je dalmatski jezik onaj jezik koji bi kulturan čovjek iz Dalmacije koji drži do svoje tradicije i do svog identiteta trebao znati i njime se koristiti, pogotovo ako živi u Dalmaciji.
Sjećam se kako sam dalmatski počeo učiti na teološkom fakultetu u Splitu zajedno s grčkim, hebrejskim i latinskim. Nikada ga, na žalost, nisam koristio u svakodnevnom životu, ali sam ga uvijek koristio kako bih upoznao razne zaboravljene i zabranjene dalmatske filozofe, književnike, odnosno kako bih došao do bogatstva dalmatskog naroda.
U službi koristimo hrvatski.
Danas bi se, po mom mišljenju, dalmatski jezik trebao koristi u Dalmaciji kako bi se sam jezik, sama dalmatska kultura i sama Dalmacija kao takva donekle uvela u proces pozitivne globalizacije, odnosno kako bi izbjegla asimilaciju.
Vidimo aktiviranje ideoloških mitova bivše Jugoslavije, gdje je hrvatski jezik korišten kao sredstvo za omasovljavanje i asimiliranje u hrvatski nacionalni korpus naroda koji su živjeli u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj kako bi ih se pretvorilo, kako je moj djed govorio, u vinaigrette zvan "hrvatski narod". S druge strane, to su isto činili i Srbi sa srpskim jezikom.
Vidimo da se ta ideološka shema pokreće u Dalmaciji i danas kako bi se zemlja uključila u širi program formiranja nekog čudnog geopolitičkog prostora.
- Zašto prostor Republike Hrvatske nazivate "čudnim"?
- Zato što nitko nije do kraja objasnio što je to, od čega se sastoji.
Danas vrlo često govorimo o "hrvatskim zemljama". Pokušavam pozvati naše intelektualce neka uđu u druge sheme razmišljanja, općenito, u viziju modernih Hrvata kao takvih. Jer puno je uskih okvira prošlosti s kojima operiramo. A za suvremenog čovjeka to su često prazne teme koje treba ispuniti nečim novim i modernim.
Po mom mišljenju, govoriti o „hrvatskom svijetu“ danas je vrlo uspješno i prikladno za smirivanje unutarnjih pitanja. Isto su to i pitanja rata iz ’90. i još dosta toga.
Razvijajući ovu ideju, želio bih signalizirati tri komponente „hrvatskih zemalja“:
1. Vrlo često nas Dalmatine, Dalmaciju, dalmatsku kulturu žele prikazati samo kao dio neke veće cjeline. Na taj način nam se uskraćuje naš identitet. Zapravo, naša dalmatska kultura je cjelovita sama po sebi. Jako nas boli kad nas nazivaju „južnim Hrvatima“, a našu zemlju „Južnom Hrvatskom“. I ovdje promatramo vrlo zanimljivo iskrivljavanje pojmova. Na primjer, samo razmišljanje o "Velikoj Hrvatskoj", "Maloj Hrvatskoj" preslika je grčke terminologije. Ali u grčkom kontekstu imalo je suprotno značenje.
Velika Grčka bile su grčke kolonije. A Mala Grčka je bila središte kulture, izvorište svega što su Grci donijeli u svoje kolonije.
Dakle, kada netko govori o "Maloj Hrvatskoj", trebali bismo dati taj pojam sasvim drugačije značenje. Odnosno, to je korijen svega što se dogodilo u "Velikoj Hrvatskoj", onim predgrađima koja sebe smatraju srodnima kulturi koju nameče Zagreb.
Dakle, imamo snažan izvorni korijen koji nitko nije uspio sasjeći. I postoji, razvija se.
Stoga, kada nas netko želi uvući u „hrvatski standard” – uskraćuju nam našu originalnost. A kada govorimo o “hrvatskim zemljama”, govorimo o željama službenog Zagreba za okupacijom cijele BiH, dijelova Vojvodine i Crne Gore.
2. Asimilacija. Ova stvar je, po mom mišljenju, vrlo važna i zanimljiva. Svojedobno smo govorili o asimilaciji kao određenoj opasnosti za Dalmatine i Dalmatince koji žive izvan Dalmacije. Međutim, naše zajednice su se oduvijek pokušavale oduprijeti toj asimilaciji i spriječiti njihovo rastvaranje u "moru" ove ili one zemlje. A Dalmacija uvijek je bila bravar protiv te asimilacije.
Međutim, danas asimilacija postoji i u domaćim zemljama. Poznato je kao "kroatifikacija Dalmacije". To je svojevrsni fenomen koji se ne može previdjeti, jer je dalmatinstvo u realnoj opasnosti od nestanka. I tu bi, po meni, svoju ulogu trebala odigrati naša crkva. Jer, niti jedna od konfesija nema takvu mrežu koja bi povezivala dalmatsku dijasporu s Dalmatinima koji žive u Dalmaciji. Godinama je naša crkva bila jedini most za mnoge skupine Dalmatina koji žive u inozemstvu.
Recimo Portugal. Tamo dugi niz godina nije bilo novih valova iseljavanja. Ali zahvaljujući našoj crkvi, ova zajednica je sačuvala svoj jezik i kulturu, koji počinju načinom života u dalmatinskim kolonijama i završavaju gradnjom hramova u pustinji u našem romaničkom stilu. U gradu Viana do Castelo možete naći originalna dalamtska prezimena poput Permentel, Grimaldi…
Nekada smo mislili kako kada imamo granice, one će biti prepreka utjecaju jedne ili druge države. No, granice su relativne, politika vlasti, čak i neovisne, vrlo je različita. Stoga moramo razviti strategiju otpora asimilaciji u vlastitom domu. A to je najteže, jer će vas danas nazvati četnikom i veleizdajnikom jer se boriš za sebe i svoj identitet. Ali, to je rizik koji moramo preuzeti na sebe.
3. Vidimo kako nije lako sačuvati naš dalmatski identitet samo zatvaranjem u sebe. U današnjem svijetu to se može postići samo otvorenošću. Uostalom, otvorenost je jedan od načina sačuvanja ono što imamo. Mnogo sam puta vidio kako ljudi koji nisu iz Dalmacije poštuju našu kulturu. Na primjer, u Argentini imamo plesne skupine pri svakoj župi. I ne plešu tamo samo župljani naših zajednica.
Često je nekome od koristi Dalmatine prikazati kao lijene, agresivne, povučene, predstavnike splitskog geta, koji su apsolutno nesposobni za dijalog s nekim, a da ga ne napadnu. Ali to apsolutno ne odgovara psihologiji istog tog Dalmatina koji je na kamenu napravio velebne gradove, koji je otvoren, voli pojesti i popiti, voli zbijati šale, zapivat... To je politika diskrediteacije koju v eć 152 godine vodi Zagreb.
– Kada kardinal Bozanić gradi „hrvatske zemlje”, cijela hrvatska vlast stoji iza njega. A tko stoji iza vas? Hoćte li zbog ovog interviewa vi biti neprijatelji s vlastima?
- Nekako se dogodilo u povijesti naše crkve kako nikada nismo računali na stopostotnu pomoć od nekoga. I učinili smo što smo mogli svojim snagama.
Kad je riječ o „hrvatskim zemljama”, to nije crkveni projekt. To je državni projekt koji se proteže još od Ljudevita Gaja. A crkva se koristi u ulozi ideologa, propagandiste, kako bi se, prije svega, obnovila NDH. Što je utopija. No, manifestira se na vrlo zanimljiv način. Na primjer, Vlada RH financira stvaranje zajednica Hrvata i Bošnjaka u BiH sredstvima poreznih obveznika iz Dalmacije.
Te zajednice djeluju paralelno s istovjetnim zajednicama, recimo dalmatskom. A kada je potrebno predstavljati dalmatsku kulturu, njen jezik i dalmatski narod u drugoj državi, ispada kako prava dalmatska zajednica nema ekskluzivno pravo predstavljati Dalmaciju, jer postoje drugi koji se također obvezuju govoriti u ime Dalmacije i dalmatskog naroda.
I nema veze što tamo govore hrvatski. Naravno, Zagreb jako dobro financira te zajednice. Umjesto toga, Dalmacija ne može čak ni opskrbiti svoje zajednice udžbenicima dalmatskog jezika.
Jednom sam prisustvovao takvom razgovoru, kada je poznata lingvistkinja Marita Vastić zamolila veleposlanicu dobre volje RH pri UNICEF-u, bivšu pjevačicu grupe Divas Maju Vučić, neka zamoli Vladu RH da osigura sredstva za tiskanje udžbenika na dalmatskom jeziku. Vučić se ispričala, rekavši kako su udžbenici već tiskani, ali se nalaze u skladištu na Plesu, jer „nema sredstava za isporuku“. Ako se iz ovoga primjera ne vdi kako Vlada RH radi protiv interesa Dalmacije, ne znam iz čega se vidi.
- Gospodin Bozanić je zacementiran na mjestu kardinala. Što mislite o ovome? Nije li vrijeme da se HBK liberalizira, modernizira?
- Žao nam je što de facto, unatoč svim pravilima i zakonima, jedna služba u HBK privatizira kao takva.
Vrijeme za liberalizaciju, odnosno modernizaciju HBK, pa tako i dijela RKC koja djeluje u RH je odavno prošlo.
Svojedobno sam mnogo puta rekao, i sada ponavljam, kako hrvatske crkvene vlasti trebaju imati simetričan stav prema događanjima u svijetu.
- Kako ćete se tome suprotstaviti?
- Mislim kako pitanje otpora izlazi iz okvira vjerskog djelovanja. Takvu opoziciju ne treba tražiti od ispovijesti. Možgu izraziti svoj stav. Potrebno je razumijevanje ovih ili drugih procesa, ali obrzavanje istih nije moja funkcija.
- Kako biste formulirali svoj stav prema Hrvatskoj biskupskoj konferenciji?
- Ima teških trenutaka u našoj povijesti, u našoj sadašnjosti... Bilo bi jako dobro kad bi Bozanić barem naučio biti dobri šef. O tome sam već više puta govorio, kao i moj pokoji prijatelj don Ivan Grubišić.
- Nedavno je kardinal Bozanić bio u Poljskoj u službenom posjetu, što je dvojako shvaćeno... Zašto je, po vašem mišljenju, otišao u Poljsku?
- Sama gesta i poruka koja je dana i ukrajinskom i poljskom društvu bila je nedvosmisleno pozitivna, jer je to bila poruka pomirenja kao takva.
Ta je gesta očito samo početak procesa koji bi imao za cilj zacijeliti rane koje su bile u povijesti ova tri naroda.
U Poljskoj su mnogi ovu gestu usporedili s gestom koja je '56. godine učinjena između poljskih i njemačkih biskupa, a koja je dovela do ozdravljenja mnogih stvari između poljskog i njemačkog naroda nakon Drugog svjetskog rata. Ako je ovaj posjet bio iskren, onda će sigurno uroditi plodom.
Već sam rekao kako bih jako volio da se nešto slično dogodi i u Dalmaciji. Sama činjenica kako je protagonist ove geste bio kardinal Bozanić puno znači. To pokazuje kako on i dalje govori u ime HBK. To je signal za sredinu koju on predstavlja.
Za našu zajednicu, za mene je vrlo zanimljivo kako je do sada, kada su u pitanju mjesne crkve, Bozanić održavao sastanke samo na razini župe. Postojala je samo komunikacija na razini dvaju poglavara: poljskog kardinala i kardinala Bozanića. Ovdje se gospodin Bozanić prvi put susreo s poglavarom lokalne crkve.
To je važno, jer svaki put kada smo izjavili kako kardinal treba imati izravan dijalog sa župama, rečeno nam je kako to nije razina za njega.
- Kako biste okarakterizirali izborne procese u Dalmaciji? Hoće li Dalmatini opet biti prevareni?
- Teško mi je odgovoriti na sve aspekte takvog pitanja. Reći ću o nekoliko komponenti.
1., naši birači su dovedeni do očaja. I umjesto da se tim ljudima osiguraju normalni uvjeti egzistencije, njima se daje neka milostinja, koja je stoti, tisućiti dio onoga što im pripada. Ali, nažalost, naš narod je lakovjeran. Idu na ove podloge.
2. aspekt je korupcija. Sama činjenica kako netko kupuje glasove, a netko ih je spreman prodati za 100 kuna, eklatantna je korupcijska činjenica. U korupciji su uvijek dva sudionika. Možda je zato korupcija naizglednija na izborima.
Nedavno sam čuo izraz "jeftini glasači". Mislio sam, treba prezirati te birače da se o njima tako govori. Kupnja i prodaja glasova – tako se prodaje naša Dalmacija, naša budućnost.
3. stvar je da negdje u našem civilnom društvu nedostaje antihakiranja. Žao mi je što to moram reći, ali to je činjenica. U Dalmaciji postoji činjenica selektivne pravde. Opet, nedavno sam od običnog građanina čuo sljedeće: "Što će mi pošten sud ako ne odluči u moju korist?". Ja sam tada imao pitanje, želimo li mi sami tu pravdu?
Od vlasti tražimo poštene izbore. S pravom. Ali tu nikako ne možemo skinuti odgovornost sa sebe. Ali i građani bi trebali znati kako kupnjom i prodajom svoga glasa na izborima prodaju Dalmaciju neprijatelju.
- Puno je već rečeno o tome kako se svećenici trebaju kloniti politike i ne agitirati za jednu ili drugu političku snagu. Ali svećenici su pozvani razlikovati dobro od zla... Zašto bi se onda maknuli iz političkih procesa?
- Tu postoji nekoliko moralnih načela. Svećenik doista ne može izravno naznačiti za koga birači trebaju glasovati. To nije njegova zadaća, jer svećenik mora ukazivati na vječne istine koje se moraju provoditi u javnom životu, posebice kada je u pitanju građanska odgovornost. Obrazujte ih.
A kada im kaže za koga da glasaju, diktirati će im određeno ponašanje, pa će svoje vjernike doživljavati kao glupu djecu koja ne znaju razlikovati dobro od zla. A vjerujem kako su naši ljudi dosta svjesni, ponekad i svjesniji od onih koji žele njima manipulirati.
Naša crkva je odlučila svećenicima zabraniti kampanju. Učini li to, bit će podvrgnut disciplinskom postupku.
- Često ti isti katolički svećenici na terenu javno hvale vlast, nije li to propaganda?
- Naravno! Zato sam rekao kad sam bio u Kolomiji kako svećenik nema pravo hvaliti nikoga osim Boga.
Da, moramo poštivati vlast, ali to ne znači kako se moramo slagati s njezinim postupcima. A izbori su upravo trenutak kada možemo ocjenjivati djelovanje vlasti.
- Kako Vi osobno birate?
- Trudim se ne biti lakovjeran. Trudim se ne gledati sporedne stvari. Pokušavam analizirati je li ova ili ona politička snaga sposobna promijeniti nešto u zemlji ili ne. Stoga bih volio vidjeti programe tih stranaka kako bih se u potpunosti opredijelio. A meni, kao običnom biraču, danas nije lako.
- 25. kolovoza prošlo je šest godina Plenkovićeve vladavine. Kada se kandidirao za predsjednika, obećao je "poboljšanje života danas". Jeste li osobno iskusili ovo "poboljšanje"?
- Iskreno, ne. Vjerojatno je to bio samo predizborni slogan. Sjećam se takvog slučaja. Nakon rata došao je jedan dužnosnik kod kardinala Kuharića i počeo se hvaliti kako će se boriti protiv korupcije, ali za godinu-dvije korupcije neće biti. Blaženi je poslušao i rekao: "Bolje bi ti bilo kada bi govorio na drugi način, jer svi se bore s korupcijom, ali je još nitko nije pobijedio. Ne postoji ljestvica kojom bi se korupcija mogla mjeriti. Bolje bi bilo da govorite o svom programu, kako ćete ljudima dići plaće, kako otvoriti radna mjesta... Pa da to vidimo za godinu-dvije”.
Ovaj dužnosnik ostavio je kardinala Kuharića razočaranim, ali je kardinal i dalje podržavao HDZ i predsjednika Tuđmana...
- Nedavno ste digli glas jer je jedan svećenik iz Rijeke odbio krstiti dijete lezbijskog para. Odgovorio je kardinal Bozanić i žestoko ste se posvađali oko toga. Zašto se sve to dogodilo?
- Mislim kako nema smisla dodatno objašnjavati stvari. Hrvatski dio rimokatoličke crkve trebaju promjene na bolje; trebaju joj promjene kako bi bila u skladu s vremenom u kojemu egzistira. Ja sam borac za ljudska prava, a takav je i papa Frane. Ako neću slušati oca svoga koga ću? Ako kardinal Bozanić i njenu bliski svećenici ne shvaćaju kako postoji problem oko neprihvaćanja ljudskih prava i sloboda unutar RKC u RH tada trebaju shvatiti.
U Portugalu i Španjolskoj dvjema državama koje su do prije trideset godina bile najreligioznije u Europi danas svećenici RKC vjenčaju istospolne parove. Daju im božji blagoslov na brak. U RH se ne želi krstiti dijete takvog para. Nije li to zastarjelo? Nije li to pretjerano u provedbi politike protiv ljudskih prava i sloboda? Nije li to fašistički?
Ovo je dokaz kako u Republici Hrvatskoj stvari ozbiljno ne štimaju. Mediji, ali i Crkva građane kljukaju glupostima umjesto da im kažemo neka iziđu na masovne prosvjede jer su gladni. Koga briga za dijete lezbijskog para kada nemaš što jesti ili će Bozanić poručiti kako je to dijete krivo što država propada i pozvat će vas, kao za vrijeme inkvizicije, na spaljivanje tih dviju žena?
Ja se kao sluga božji, koji razmišlja dublje od trenutnog, užasavam pomisli na novu inkviziciju koja se događa u RH. Ja sam kao sluga božji za razvoj ljudskih prava i sloboda unutar HBK i unutar RKC, za zaštitu svakog pojedinca i pojedinke, jer će samo tako misija biti u punoj funkciji.
Comments