Piše: prof. Mila Grubišić
Kada je 322. godine car Konstantin I. rekao kako će uništiti Rim osnivanjem nove vjere, sazvao je pametne glave i crkvenjake koji su se nalazili u istočnom dijelu Rimskog carstva na Nicejski sabor koji se održao 325. godine.
Na saboru u Niceji, današnji Iznik u Turskoj, stvarala se nova vjera, vjera koja je imala za cilj baciti na koljena rimski politeizam. Bilo je to kršćanstvo. Izmišljeni su sasvim novi likovi, a neki stari izvučeni iz židovske Tore, slavenskih Dajni i drugih svetih knjiga tog vremena, stavljeni u kontekst rimskog vladanja Judeom, te kroz klasičnu priču borbe dobra i zla, u kojoj dobro uvijek pobjeđuje, ali ovog puta u nekom budućem nedefiniranom vremenu, postali utjeha više od 31% svjetske populacije.
Vratimo li se u daleku povijest, vidjet ćemo kako su ljudi oduvijek slavili Sunce. Ono je čuvalo čovjeka od hladnoće i davalo mu svjetlo kako bi mogao primijetiti predatore i neprijatelje koji su vrebali na njega. Sunce mu je davalo hranu kako bi preživio. No, prvi razumni ljudi su štovali i zvijezde. Zvijezde su podijelili u 13 najvažnijih zviježđa, poredanih u krug kojeg su podijelili na četvrtine, što predstavlja godišnja doba, vodoravna linija predstavlja ravnodnevnicu (equinox), dok okomita predstavlja suncestaj (solstitium).
Prvi dan nove godine padao je na proljetnu ravnodnevnicu. Bio je dan kada su noć i dan jednako dugi, ali i dan kada se, bar prividno, priroda počela buditi. U to doba, ljudi su mjerili vrijeme po mjesecu, stoga su štovali 13 zviježđa, imali 13 mjeseci u godini, pa su svake 52 godine postavljali jedan dodatni dan u svojoj godini, obično u mjesecu prije mjeseca koji prethodi ekvinociju.
Mitološki primjeri
Egipatski bog Horus, alegorijski je prikaz Sunca koje se uzdiže na nebo, stoga su Horusa zvali Sinom svjetla. Njegov neprijatelj Seth, bio je personifikacija tame i noći. Horus je predstavljao dobro, a Seth zlo. Svako jutro Horus bi pobijedio Setha, dok bi svaku večer Seth pobjeđivao Horusa. Ovdje imamo klasičnu priču borbe dobra i zla.
No, nešto drugo je zanimljivo. Horus je rođen 25. prosinca, majka mu je djevica Izida, pratila ga je istočna zvijezda koju su slijedila tri mudraca, s 12 godina postaje učitelj, s 30 godina je kršten u Nilu i ima 13 sljedbenika, od kojih je jedna raspuštena žena. Horusa su Egipćani obožavali jer je liječio bolesne i izvodio druga čudesa, pa su ga nazivali jaganjcem božjim. Nakon što ga je izdao Typhon, razapet je, bio mrtva tri dana i uskrsnuo.
Bila priča o Horusu istinita ili ne, ovaj se motiv proteže kroz ogroman broj politeističkih mitoloških vjerovanja. Ogroman broj politeističkih religija ima potpuno istu mitološku strukturu.
Slavenski bog Sunca, Svantevid: rođen 25 prosinca, majka mu je djevica Mena, pratila ga je istočna zvijezda koju su slijedila tri mudraca, s 11 godina odlazi u školu velikog žreka kako bi postao učitelj, s 30 godina kršten je u rijeci Dnipro i ima 13 pratitelja, od kojih je jedna raspuštena žena. Slaveni su ga zvali jaganjcem Svarogovim jer je liječio bolesne. Izdao ga je brat Perun, razapet je, pokopan na tri dana I uskrsnuo.
Figijski bog Attis: rođen 25 prosinca, majka mu je djevica Nana, pratila ga istočna zvijezda koju su slijedila tri mudraca, s 12 postaje učitelj, s 30 je kršten u rijeci Halys, ima 13 sljedbenika, od kojih jedna raspuštenica. Attisa su Figijci obožavali jer je liječio bolesne i dali mu naziv Jaganjac Cibelov, izdan od prijatelja, bio mrtav tri dana i uskrsnuo.
Krišna: rođen 25 prosinca, majka mu je djevica Devaki, pratila ga istočna zvijezda koju su slijedila tri mudraca, s 13 postaje učitelj, s 30 je kršten u Gangesu, ima 13 sljedbenika, od kojih jedna raspuštenica. Attisa su Figijci obožavali jer je liječio bolesne i dali mu naziv Jaganjac božji, izdan od prijatelja, bio mrtav tri dana i uskrsnuo.
Dioniz: rođen 25 prosinca, majka mu je djevica Samela, pratila ga istočna zvijezda koju su slijedila tri mudraca, s 11 ulazi u školu za mudrace, s 30 je kršten u rijeci Vardar, ima 13 sljedbenika, od kojih jedna raspuštenica. Attisa su Figijci obožavali jer je liječio bolesne i činio druga čudesa kao što je pretvaranje vode u vino, dali mu naziv Jaganjac Zeusov, izdan od prijatelja, bio mrtav tri dana i usrsnuo.
Možemo nabrajati dalje s perzijskim bogom Mithrom, tračanskim Hesusom, keltskim Bremrillahom, nordijskim Thorom, mandaitskim Fetom, astečkim Quexalcoteom, formoskim Ischyjem, kineskim Tienom, rimskim Quiriniusom… Posebno s hebrejskim Joshuom koji se spominje ne samo u Tori, već i pri kraju starog zavjeta, u hrvatskoj verziji kao Josef.
No, zašto ovi atributi? Zašto je rođen od djevice 25. prosinca, zašto umiru na križu i nakon tri dana uskrsnu? Zašto 13 sljedbenika od kojih je jedna raspuštenica?
Sve je ovo povezano s astrologijom. Istočna zvijezda je Sirijus, najsjajnija zvijezda noćnog neba koja
24 prosinca koja u ravnini s tri zvijezde Orionovog pojasa čine sjajnu zvijezdu i tri kralja. Ove četiri zvijezde pokazuju na mjesto gdje sunce izlazi 25. prosinca. Djevica Marija, starohebrejski N’aria (= djevica) je zviježđe Djevice.
Antički simbol za ovo zviježđe je feničko slovo N, koje je kasnije postalo slovo M. Zato se brojne mitološke majke djevice zovu početnim slovom M, odnosno N, poput Buddhine majke Maye i Adonisove majke Myrre. I N’aria i Maya i Myrra i Nana i Mena kao i ostale majke djevice su zaštitnice pšenice i drugih ratarskih kultura od kojih se proizvodi kruh. Ako prevedemo naziv grada Bethlehema, ono znači Kuća kruha, što ukazuje na zviježđe Djevice ne na grad Bethlehem.
Još je jedna zanimljivost koja ukazuje na 25. prosinac, odnosno zimski solsticij. Od ljetnog solsticija do zimskog solsticija dani postaju kraći, a nakon jesenskog equinoxa i hladniji. Iz perspektive sjeverne hemisfere, Sunce se prividno pomiče prema jugu, postaje manje i oskudnije. Sve ovo simbolizira proces smrti, što se ogleda u prirodi. Radi se o smrti Sunca. Do 22 prosinca, sunčeva smrt je realizirana dosežući najnižu točku na nebu. Od 22 prosinca, Sunce se prividno prestaje kretati na jug tri dana. Tijekom ova tri dana, Sunce se nalazi ispod zviježđa Južnog križa. 25 prosinca Sunce se pomiče za 1° prema zapadu, nagovještavajući dulje dane i toplije vrijeme. I zato je Sunce umrlo stajući tri dana na križu te je uskrslo.
Ovo je razlog zašto Isus i brojna druga mitološka imena koja predstavljaju boga Sunca dijele istu priču o raspeću, trodnevnoj smrti i uskrsnuću. I zato je priča o rođenju Isusa najveća laž ikad ispričana, zahvaljujući gnjevu Konstantina I.
Comments