Piše: Antonio Marasović
Povijest nije samo prošlost, već i bit identiteta. Revidiranjem, točnije lažiranjem, povijesti vijekovima su se mijenjao identitet raznih naroda i nacija. Tako i dalmatske.
Zakonska zabrana dalmatskog jezika 1939. utjecala je na želju sudionika političkog procesa u Dalmaciji na zatomljavanje političke snage. Uključujući i one koji su se postavljali kao lideri koji žele stati na kraj s revizijom prošlosti.
Sljedbenici Baiamontijeve Autonomaške stranke
Za razliku od jugoslavenskih vremena, u kojoj je Dalmacija, unatoč svim preprekama koje su stajale ispred nje, napredovala, u prvim godinama neovisnosti Republike Hrvatske nije bilo tendencije stvaranja regionalizirane i decentralizirane države. A nema je ni danas.
Očito je svako vezivanje za ime Dalmacije (bilo za neku organizaciju, stranku, bilo za ideologiju) neugodno odjekuje u glavama onih koji su mahnito vezani za „totalitarnu prošlost“ i „hrvatske zemlje“. Ta riječ u tim istim glavama također izgledala kao atavizam, a zapravo sama slika Dalmacije – maliciozno je uništena.
Stoga se Dalmatinski Demokratski Forum (u daljnjem tekstu DDF) razlikuje od svih ostalih prodalmatinskih opcija – ako takvih uopće ima – po tome što govori točno činjenično stanje kada je ova regija u pitanju iznoseći stavove međunarodnih povjesničara koji proučavaju povijest Dalmacije.
Početak uništavanja Dalmacije kao regije krenuo je masovnim naseljavanjem Hercegovaca u veće dalmatinske gradove nakon smrti Josipa Broza-Tita u svibnju 1980., nastavilo se s infiltracijom proustaških snaga u Torcidu, a kultimiralo postavljanjem bombe u prostorije Dalmatinske Akcije 29. 9. 1993. te stvaranjem satelitskih političkih snaga. Takve političke stranke su 2021. prvi put pobijedili na lokalnim izborima u Splitu.
No nije samo „Centar“/ ex „Pametno“ satelitska parastrančica, osnovana od HDZ-a za 2,5 mil. kuna. Tu je i nova verzija „Dalmatinske akcije“ koju je osnovao SDP. A već su vam poznati „Most“ (osnovan od HDZ-a za 8 mil Kn); Živi zid (osnovan od HDZ-a za 2,5 mil Kn); Slobonda Hrvatska (HDZ ju je otcijepio od Živog zoda za 1 mil Kn); Oslobodimo Hrvatsku (osnovan od HDZ-a za 1 mil Kn); Domovinski pokret (osnovan od HDZ-a za 4 mil Kn), Mislav Kolakušić (osnovan od HDZ-a za 5 mil Kn)... U razdoblju od 2013. do danas registrirano je više desetaka satelitskih stranaka koje imaju podružnice i ogranke u Dalmaciji, a sve odreda rade protiv interesa te regije.
Osim toga, u tom razdoblju nastavljeno je formiranje liderskih stranačkih projekata – odnosno političkih snaga „pod vođama“ po načelu „prvo vođa, pa stranka“. Ove opcije također rade protiv interesa HDZ-a. Proces su katalizirali predsjednički, parlamentarni i lokalni održani zadnjih nekoliko godina, na kojima su se političari nastojali pojaviti kao predstavnici „svoje" stranke i okrenuti birače protiv interesa Dalmacije.
Od 1989. stranke su se već počele registrirati u RH. Prva je bila politička stranka Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS) na čelu sa Slavkom Goldsteinom. Iako navodno socijalo osviješteni i liberalni prema vokaciji, HSLS-ovci su u svome Programu zagovarali jaku unitarnu i centraliziranu RH.
Takva se tradicija nastavlja i ranih 2000-ih kada se formiraju prve satelitske parastrančice koje su bile popularnije prema imenu lidera, a manje po samom nazivu stranke. Ovo je drugi "antidalmatinski iskorak" u smjeru maliciozno otvorenog i planskog uništavanje regije koja hrani cijelu državu.
Inače, karakteristično je kako su sve te strančice na vrhuncu popularnosti kumulativno dobivali manje od 5% glasova, a u u masovnim medijima ih često nazivali bitnom strankom, a to je samo dokaz kako se radi o tome kako su osnovane izvan percepcije građana. Ovo dokazuje činjenica kako lažni političari s brojnim preimenovanja i prelijetanja iz stranke u stranku (drugim riječima, dijagnoze) dodatno uništava samo bilo Dalmacije.
Situacija s takvim strankama, koje se pojavljuju u uvjetima pred izbore, pokazuje kako politika neće riješiti problem – već će ga produbiti. Isto je s izigravanjem međunarodnih zakona koje je RH ratificirala pa su onih postali jači od domaćeg zakonodavstva. Ti se zakoni obično tiču socijalne pravde, radnog zakonodavstva, funkcioniranja javne uprave te regionalizacije i decentralizacije.
Situacija koja vrijeđa demokraciju
Sve gore nabrojeno, naravno, pojednostavljuje prodaju Dalmacije strancima kako bi se do kraja zatro svaki dalmatski identitet. S druge strane, to je dokaz kako dalmatsko/dalmatinsko društvo traži imena, a ne ideje te kako su se odavno odmaknuli od svoga romanskog identiteta. Druga strana medalje je prognoza: po kojim internim načelima se sve to odvija. Pa, ako razmislimo malo, po kojim se načelima vode izvršitelji uništavanja Dalmacije.
Problem je što ovo nije izmišljotina neke inicijative, već realnost i bit projekta. A suština je sljedeća: postoji Dalmaciji se ne smije dati autonomija – u protivnom Zagerb i Slavonija će bankrotirati.
No, postoji još nešto uz to: ukoliko Dalmacija bude autonomna regija – službeni Zagreb više neće moći voditi politiku odcijepljanja „Herceg-Bosne“ od BiH. Očigledno, ova opcija nije uzeta u obzir. A ako se ta ideja prenese iz političkog projekta na državu znači kako je proces županizacije bio suzbijanje prepreka za lakšu aneksiju teritorija druge države.
Nehotični tragovi načela hrvatskih zemalja ogledaju se u izjavama voditelja političkih projekata, točnije predsjednika Vlade. Da, ponekad lider ne iznosi samo kolegijalno donesene u interesu Vlade RH i države, već i stranačke, ali i osobne, odluke, već javno iznosi svoj stav u ime cijele organizacije – ne čekajući da Vlada donese takvu odluku. Takva navodna sitnica znači kako je premijer spreman demokratski mehanizam odlučivanja zamijeniti vlastitim mišljenjem.
Zato je jasan odraz ove situacije posvojna zamjenica koju tisak već nesvjesno koristi u odnosu na neke političke igrače, npr.: Plenkovićeva vlada; Puljkova stranka… Zanimljivo je kako se ova kombinacija koristi u značenju pripadnosti ne osobi – stranci, već stranci – osobi, odnosno vladi – osobi, dakle vođi.
No, ostaje otvoreno pitanje kako političari koji, sudeći po njihovim izjavama, ne razumiju u potpunosti bit tako naizgled jednostavnog pojma kao što je demokracija (pa se stoga ne oslanjaju u potpunosti na mišljenje stranačkog članstva), planiraju više primijeniti demokratska načela na širu publiku; osloniti se na civilno društvo i osigurati novu kvalitetu politike (u kojoj će Dalmacija opet biti zapostavljena, a njeno ime ponižavano).
Comentários