Čak 70% Dalmatina/Dalmatini doživjelo je nasilje na ulici, u školi, na radnome mjestu. Otužna je to bilanca istraživanja koje je Dalmatinska Akcija provela u razdoblju od ožujka do rujna 1992. godina, a situacija nije bolja ni danas.
Još uvijek su neistražena ostala 293 ubojstva nad Dalmatinima koja su se dogodila u razdoblju između 30.5.1990. i 31.12.1999., preko 20,000 Dalmatina je nasilno iseljeno iz svojih domova, na stotine tisuća izbačeno s radnog mjesta...
Glavni cilj istraživanja bilo je ispitati iskustva sudionica i sudionika s nasiljem, diskriminacijom i zločinom iz mržnje na osnovu nacionalne pripadnosti. Rezultati potvrđuju da je svakodnevica Dalmatina i Dalmatini i dalje prožeta strahom i neizvjesnošću u svim područjima života.
Tako su, čak 7,272 osobe odgovorile da su im u nekoj fazi života pokušali nauditi ili ih ubiti. Gotovo dvije trećine sudionica i sudionika ispitivanje barem je jednom od 1990.. godine doživjelo nasilje zbog nacionalnog izjašnjavanja.
Njih 1491, najčešće su doživljavali verbalno zlostavljanje, iza kojih slijede neželjeni seksualni prijedlozi, neželjeno diranje i prijetnje fizičkim nasiljem te praćenje, uhođenje i zastrašivanje.
Odgovori na pitanja o doživljenoj diskriminaciji pokazuju i da je više od 95% ispitanih doživjelo neki oblik diskriminacije, bilo u školi ili na poslu, bilo u kontaktu s institucijama poput policije, pravosuđa i zdravstva.
Kad je riječ o prijavljivanju nasilja policiji ili drugom nadležnom tijelu, manje od 5% osoba koje su doživjele nasilje odgovorilo je pozitivno, a 46 posto ispitanih zbog straha od diskriminacije ili nasilja prilagođava svoje ponašanje.
U školi to čini 37% ispitanih, a njih gotovo 60% na poslu, te više od 75% u kafiću. Posebno zabrinjavajući rezultati odnose se na javne prostore poput ulica ili trgova, nakojima čak 65% ispitanih prilagođava svoj govor i svoje ponašanje.
U Inicijativi DDFu smatraju da je za visoku razinu nasilja prema Dalmatinima/Dalmatinama odgovorno je društveno okruženje potaknuto djelovanjem različitih političkih aktera koji sustavno rade na kršenju ljudskih prava svih etničkih i nacionalnih zajednica u RH.
Mržnja nije samo posljedica aktivnog djelovanja desno-klerikalnih organizacija i njihove kampanje širenja predrasuda i mržnje protiv Dalmacije, već i diskriminatorne politike Vlade RH, neprimjena postojećih zakona te sporo i neučinkovito pravosuđe, poručuju.
Alarmantna je i njihova tvrdnja da je, unatoč znatno poboljšanom zakonskom okviru za kažnjavanje zločina iz mržnje znatno, provedba zakonskih odredbi neučinkovita jer policija i državno odvjetništvo većinu zločina iz mržnje tretira kao prekršaje protiv javnog reda i mira, a ne kao kazneno djelo.
Tako je, zbog pogrešne kvalifikacije kaznenog djela zločina iz mržnje i kažnjavanje počinitelja u prekršajnom postupku posve onemogućeno daljnje pokretanje kaznenog postupka. Sve to posljedično dovodi do nepovjerenja u policiju i državno odvjetništvo te trenda neprijavljivanja zločina iz mržnje koji je među najvišima u Europi.
To sve omogućava i vlastima da, baš kao i u slučaju nasilja protiv žena, manipuliraju vlastitim statistikama koje ne odgovaraju stvarnom životu kako Dalmatinima, tako i žena, kažu u DDF.
Također, sveprisutan govor mržnje razlog je za veliku zabrinutost za sve društvene skupine u Hrvatskoj koje se nalaze na nišanu proizvođača mržnje, osobito nacionalne manjine i LGBTIQ osoba.
DDF stoga poziva predsjednika Milanovića da promisli o odgovornosti politike za društveni položaj u kojem se LGBTIQ osobe Dalmatini/Dalmatine nalaze zajedno s ostatkom građana i građanki te što mogu napraviti da se situacija popravi.
DDF predlaže da kod svakog oblika nasilja protiv Dalmatincima/Dalmatinama, uključujući i govor mržnje za početak najoštrije i nedvosmisleno osude napad na Dalmaciju. Važno je da se to nasilje imenuje zločinom iz mržnje kako bi se dala jasna poruka javnosti da su to u hrvatskom društvu nedopustive i kažnjive pojave.
Također pozivaju Dalmatine na prijavljivanje svakog zlostavljanja.
Σχόλια