Piše: Nevianna Remanni
Prije nešto više od dvadeset godina ugašena je jedina prodalmatinska stanka, nakon Autonomaške, koja se borila za interese Dalmacije - "Dalmatinska akcija". Stvorena je nova "Dalmatinska akcija" koja sada otvoreno šuruje s HDZ-om.
Više od trećine stoljeća nakon „dalmatinske jogurt revolucije“, dalmatinsko pitanje ponovo, polako ali sigurno, dolazi u žižu interesa javnosti. Ako ne u Republici Hrvatskoj ono u međunarodnim okvirima.
Pravno i političko nasilje koje se 1990. godine odvijalo u formi „događanja naroda“ i nasilnog protuustavnog ukidanja komunalnih općina i regionalnih Zajednica općina, tri godine poslije u formi županizacije i metropolizacije RH, danas se odvija kroz realizaciju čudovišne ideje o trajnom brisanju imena Dalmacije i uništavanju svega što podsjeća na slavnu dalmatinsku prošlost.
Kao i prije trideset pet godina, stanovnice i stanovnici Dalmacije zbunjeni su i ustrašeni, a medijski kontrolirana politička scena postaje poligon za političku trgovinu, tipa „'Južna Hrvatska' nikada neće biti Kosovo“.
Razlika, ipak, ima. Dalmacija je tog ljeta 1990. godine bila razvijena i bogata, a njezini građani ponosni na postignuto. BDP Dalmacije bilo je drugi najviši u Jugoslaviji, za 2 000 američkih dolara niži od slovenskog. Dalmacija je bila i najrazvijenija mediteranska regija, bogatija od Katalonije i Ligurije zajedno. Dalmacija je bila regija u koju su se građani drugih jugoslavenskih i stranih regija useljavali kako bi našli posao ili studirali. Dalmacija je bila perspektiva.
Danas, kada je iza stanovnika Dalmacije gotovo 35 godina života bez istinske autonomije, rascjepkana na šest dijelova, planski i zlonamjerno upropaštena, uz sustavnu – Ustavom, zakonima i drugim propisima podržanu pljačku, ponižavanja i sumnjičenja stanovnika Dalmacije, svima su nam jasne barem dvije osnovne stvari: bez reintegracije svih dijela Dalmacije koji se nalaze u RH, baz vlastite zakonodavne, izvršne, sudske i fiskalne vlasti Dalmacija propada, a Republika Hrvatska nikako se nije usrećila time što je planski razorila svoju najbogatiju regiju. Naprotiv. Kao boomerang, vratilo joj se u glavu.
Ove jednostavne stvari jasne su stanovnicima Dalmacije, ali čini se kako one danas nisu jasne onima koji nas predstavljaju. Kako, inače, razumjeti, političko koketiranje i „namještanje“ leadera autohtonih dalmatinskih političkih stranaka? U nedavnim izjavama, neki od njih manje, neki više direktno, plasiraju svoje buduće „pregovaračke pozicije“ za trgovinu Dalmacijom. Jasno se plasira što je kome „dovoljan razlog“ za raskidanje koalicije na pokrajinskom nivou, mada je svim stanovnicima ove regije jasno kako to nije „obično“ raskidanje koalicije, već korak prema potpunom ukidanju županijskih vlasti kao institucija.
Dok je jednima bitna „moralna čistoća“, drugi su „legitimisti“ pa će „čekati dok se ne dokaže sustavna korupcija“. O kakvom moralu i legitimitetu govorite, gospodo, kad je na djelu potpuno razvlaštenje oficijelnih državnih institucija, uvođenje jednopartijskog sustava i provedba vlasti jednog čovjeka, koji prvo hapsi, a zatim daje nalog za prikupljanje dokaza? Što je moralno u travestiji ratnohuškačkih radikalnih ustaša u „europejce“, kad je svakim danom sve vidljivije kako napuderisana europejska perika nevješto sakriva stare motive i davno usvojene autoritarne metode?
Na našoj suvremenoj političkoj sceni sve, sve što se može unovčiti, je moguće, o čemu svjedoče politički neprirodne koalicije na lokalnim izborima na lokalnim sredinama, što nas treba uvjeriti kako su oni koji su nudili „sendviče za put“, zajedno sa sljedbenicima fašističkog diktatora Franje Tuđmana, preko noći postali idealni zaštitnici i najbolji prijatelji dalmatinskih manjina.
Zar je moguće kako neki iz redova nove Dalmatinske akcije od kojih su neki više od dva desetljeća u politici, ne razumiju koju poruku šalju kad kažu kako je Andrej Plenković, citiram: „ozbiljan čovjek i političar od riječi“ i to u trenutku kad se zna kako je za tog „čovjeka od riječi“ Dalmacija glavna meta zadnjih osam godina? Je li, Dalmatinska akcija time šalje poruku stanovnicima Dalmacije kako je došlo vrijeme kako bi kolektivno zaboravili sve što je ustaša Plenković, danas preobučen u velikog europejca i „predsjednika Vlade RH“, govorio i radio i neka se pravimo kako ne vidimo što danas radi?
Ili gospoda iz nove Dalmatinske akcije, prosto, vjeruju kako će Andrej Plenković, svojim „upodobljavanjem vlasti“, kontrolom medija, sustavnim zaduživanjem Republike Hrvatske, rasprodajom Dalmacije i uništavanjem te negiranjem svega dalamtskog, uz uvođenje jednoumlja i autoritarnosti, biti pravi zaštitnik autonomne, moderne, razvijene i višenacionalne Dalmacije, za kakvu se prije više od tri desetljeća, makar formalno, zalagala i originalna Dalmatinska akcija?
Nije vam Dalmacija, gospodo iz Dalmatinske akcije, javna kuća, a nije ni kockarnica! Ono što je za te objekte primjereno, nije primjereno za dalmatinsku političku scenu. Političkim liderima koji misle kako im je takvo ponašanje dopušteno, poručujemo: nemojte se kockati s Dalmacijom!
Na kraju, pozivamo se političke subjekte, sve udruge te njihove članove i stanovnike Dalmacije neka se prisjete nekih bitnih povijesnih lekcija: u vremenima kad političke stranke prestanu zastupati interese građana, građani se sami organiziraju i brane svoje interese, ili zavape dovoljno glasno kako bi ih čuli i oni koji imaju moć pomoći ih. I dugo, po zlu, pamte one koji su ih prodali.
コメント