Jedan petogodišnji dječak već punih 8 mj. ide u jedan splitski vrtić (išao i za vrijeme karantene), a da nitko od od odgajateljica i drugog samoproglašenog stručnog osoblja nije primijetio da ima blagi oblik autizma. Punih 8 mjeseci nitko nije primijetio poremećaj kod djeteta. Radi se o djetetu bez majke čiji je otac pomorac i na čuvanju je kod strica dok se ovaj ne vrati s broda. Stric je slučajno primijetio djetetovo neobično ponašanje i usporedio ih sa simptomima autizma te došao do zaključka kako je dijete možda autistično. Kada je htio razgovarati s psihologicom u vrtiću, nije mogao jer je nikako nema na radnom mjestu, ali je se redovito viđa u shoppingu s logopedicom zaposlenom u tom istom vrtiću. Kada je stric zaustavio psihologicu u jednom trgovačkom centru kako bi razgovarao s njom o tom dječaku rekla mu je nek se goni u 3PM, kako nju nikakva betežna djeca ne zanimaju te da je ostavi na miru jer će tražiti zabranu pristupa. Striko je bio prisiljen to dijete odvesti privatnom dječjem psihologu te masno platiti za nešto čime bi se psiholozi i drugo osoblje vrtića treba baviti po sili zakona i po sili struke. U osam mjeseci, nitko od "stručnog" osoblja u vrtiću nije primijetio poremećaj koji je privatni psiholog uočio čim je dijete ušlo u ordinaciju. Inače, taj vrtić glasi kao fancy vrtić u koji idu djeca lokalnih mafijaša, političara, "poduzetnika" i slavnih, a koji je do nedavno imao 3,5 puta višu cijenu od onih javnih, a direktorica je članica jedne ekstremno desne političke organizacije, kojoj se sudi za organizirani kriminal (HDZa).
Kada sve ovo zbroji ljudi se s pravom pita što to stručno osoblje radi? Je li njih upoće briga za tu djecu o kojoj "brinu"? Ili su tamo samo kako bi šetali po shopping centrima?
Commentaires