Piše: Toni Mikulandra
22,2% stanovnika Dalamcije u 2019. godini patilo je od kronične depresije, što je znatno povećanje u odnosu na 2014. (16,9%), pokazuju najnoviji podaci Eurostata.
Tome treba dodati kako su brojke puno veće kada se ne gleda samo kronična depresija, već depresija i anksioznost kao dva najčešća problema s mentalnim zdravljem: svake godine čak 25% stanovništva pati od depresije i isto toliko od anksioznosti, pokazuju podaci županijskih ispostava Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a 50% bolovanja zbog kroničnih bolesti uzimaju se upravo zbog depresije ili anksioznosti. Žene nešto češće od muškaraca pate od kronične depresije u pojedinim dijelovima Dalmacije: u 2019. Knin je bilo područje s najvišim udjelom žena s dijagnosticiranom kroničnom depresijom (66,4%), a Zadar i Split imali su najviši udio muškaraca s dijagnosticiranom kroničnom depresijom (64,3%).
Među dalmatinskim područjima, Split je imao najviši udio stanovništva s kroničnom depresijom u 2019. (55,1%), a slijede Zadar (52,2%), Šibenik (51,7%), Dubrovnik (50,2%). S druge strane nalaze se područja s najnižim udjelom stanovništva koje pati od kronične depresije: Hvar (11%), Rab (12,7%) i Makarska (13,5%). Naravno, to ne znači kako je u tim područjima depresija manje raširena, već je rjeđe dijagnosticirana. Razlozi za to nalaze se u prvom redu u stigmi povezanoj s problemima s mentalnim zdravljem, zbog čega se mnogim područjima poput otoka, dijelova Zagore, Bukovice, Ravnih Kotara ili Konavala ni ne usuđuju potražiti pomoć, ali problem leži i u nedostupnosti pomoći.
Prema riječima glavne sestre Psihijatrijske bolnice Ugljan, Ljubice Crnošije: “u većini dalmatinskih subregija svi problemi s tjelesnim zdravljem su pokriveni, ali kako biste otišli zubaru morate platiti sami, a isto je i s brigom o mentalnom zdravlju. Prema analizi iz 2016. godine, pristup brizi o mentalnom zdravlju često je loš čak i u područjima s najrazvijenijom mrežom zdravstvenih ustanova, kao što je Split ili Zadar.”
U nekim područjima pristup psihološkoj pomoći uopće nije pokriven zdravstvenom zaštitom, a ne postoje ni specijalizirane udruge koje bi mogle pomoći pri brizi za mentalno zdravlje (Imotski, Vrgorac, Benkovac, Obrovac, otoci), a u ostalima kakva-takva psihološka pomoć postoji, ali u nekima se krenulo s projektima pomoći pri brizi za mentalno zdravlje unutar Domova zdravlja. Daljnji problemi su ograničenje godišnjeg broja terapija, ogromne liste čekanja i do 8 mjeseci i manjak stručnog osoblja; u gotovo svim područjima nije ispoštovan propisani minimum od 200 psihologa/inja na 100.000 osoba.
Podaci o raširenosti depresije i anksioznosti u 2020. godini još nisu objavljeni, ali postoje istraživanja koja upućuju na masovno pogoršanje mentalnog zdravlja zbog pandemije coronavirusa. Ustanovljeno je kako je pogoršanje mentalnog zdravlja povezano s usamljenošću koja se intenzivirala od izbijanja pandemije: sudionici jednog istraživanja koji su prijavili veću razinu usamljenosti tijekom pandemije imali su i ekstremno visok rizik od pogoršanog mentalnog zdravlja, tj. 6-10 puta veći rizik od razvijanja simptoma depresije, anksioznosti i problema sa spavanjem. Uzimajući u obzir kako su ekonomske posljedice pandemije posebno osjetili mladi, kao i manjkavu podršku mentalnom zdravlju kroz zdravstvenu zaštitu, posebno zabrinjavaju nova istraživanja koja pokazuju kako su usamljenost i problemi s mentalnim zdravljem tijekom pandemije puno izraženiji među mladim ljudima.
Commenti