Piše: Livia Marinni
Bivši Ministar obrazovanja u Vladi Republike Hrvatske, Zlatko Hasanbegović rekao je nekoliko dana nakon početka školske godine kako bi za Republiku Hrvatsku bilo pametnije da je ostala u Trojnom paktu s Hitlerom.
Trojni pakt je u ime NDH potpisao Eugen Kvaternik. A prema mišljenju ovog novog nakaznog revizioniste: „sačuvalo bi se nekoliko milijuna hrvatskih života, NDH bi nastavila postojati, a integritet naše zemlje bi ostao sačuvan. Kasnije bi, vjerojatno, bila uspostavljena parlamentarna monarhija na čelu s Pavelićem, a danas bismo bili negdje na nivou Španjolske, Belgije ili Švedske. Da smo kroz rat prošli kao što su prošli Rumunji, Mađari ili Bugari, ne bi bilo zuluma trzavica oko Dalmacije i Istre te stradanja od strane četničkih koljača“.
Dodao je i to kako bi tada Republika Hrvatska imala izlaz na Egejsko more, jer bi tada imala ne samo Bosnu, već i Makedoniju, pored ostalih teritorija.
Zlatko Hasanbegović je navodno je, prisjetimo se, bio Ministar obrazovanja u Vladi Tomislava Karamarka, odnosno Tihomira Oreškovića. Iako za sebe govori kako je povjesničar, nisam siguran koliko se obrazovao u povijesnim znanostima od vremena kada je kao „dobar student i još bolji komunist“ sudjelovao u progonu nekoliko tadašnjih profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu početkom sedamdesetih godina XX. stoljeća, zbog njihovog velikohrvatskog ekstremnog nacionalizma. Ali znam – tako je bar javno rečeno – kako ga je tadašnji predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko postavio neka ministrira o obrazovanju, a ne o povijesti računajući tu i njezinu patološku reviziju.
Kao „povjesničar“, Hasanbegović bi trebao znati ponešto o posljedicama revizije povijesti i poricanja holokausta i drugih ratnih zločina u Europi. Podsjetit ću ga na to. Specifične inkriminacijske radnje o poricanja holokausta i drugih nacističkih/fašističkih/ustaških ratnih zločina postoje, na primjer, u: Austriji, Belgiji, Francuskoj, Izraelu, Njemačkoj, Španjolskoj i Švicarskoj, dok u Češkoj, Slovačkoj i Rumunjskoj, u okviru općeg djela izazivanja mržnje postoji, kao indikativno određena, i inkriminacija osporavanja holokausta, odnosno genocida i drugih ratnih zločina.
Inkriminacije su različite: u većini država predmet kaznenog djela upravo je osporavanje holokausta koji je izvršio nacistički/fašistički/ustaški režim prije i tijekom Drugog svjetskog rata. U jednom broju država, predmet inkriminacije su i „drugi ratni zločini“. Francuska je u ovom pogledu specifična: zabranjeno je osporavanje genocida i drugih ratnih zločina koji su utvrđeni pravomoćnim sudskim presudama ili za koja su okrivljeni oglašeni odgovornim, ako je presude donio bilo francuski bilo međunarodni sud. Radnje kaznenog djela različito su opisane. Najčešće je u upotrebi formulacija po kojoj se djelo sastoji u poricanju ili značajnom omalovažavanju holokausta i drugih ratnih zločina, koje je izvršeno u javnosti. Kazne su novčane ili zatvorske. Najniža zaprijećena zatvorska kazna u ovim državama je mjesec dana, a najviša dvadeset godina.
Ili, ako se baš ne želi baviti usporednim pravom, revizionističkog bivšeg ministra treba podsjetiti kako je u Preambuli Ustava Republike Hrvatske zapisano sljedeće:
„Izražavajuči tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskog naroda, potvrđenu slijedom ukupnog povijesnog zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskog naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo: (…)
- u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju NDH u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.) (…) „
Iako se u tekstu Ustava Republike Hrvatske jasno spominje kako je jedan od temeljnih izvora hrvatske državnosti izražena u odlukama ZAVNOH-a i nasuprot proglašenju NDH, te u daljnjem tekstu kako je daljnji temelj stvaranja hrvatske države temeljen na praksi zapadnih demokracija, koje, BTW, čuvaju svoj antifašistički identitet te kako je RH konstituirana na europskim vrijednostima i načelima to Hasanbegovića i njegove neonaciste ne tangira. Nacizam, na sreću više nije ni europski princip ni europska vrijednost kao što nije bio ni za vrijeme II. sv. rata. Upravo naprotiv: antifašizam i antinacizam bitne su vrijednosti i bitna načela na kojima je zasnovana današnja Europa i njezine nadnacionalne organizacije, kojih je Republika Hrvatska članica.
Sada se nameće pitanje hoće li reagirati policija i uhititi Zlatka Hasanbegovića, i upitati ga, iako nije ni pravnik ni povjesničar, nego građanin Republike Hrvatske kao i svi drugi:
1. Bi li se Hitler, s kojim bi bilo „pametno“ održati pristupanje Trojnom paktu držao ugovora i dogovora o nenapadanju s nekadašnjim Sovjetskim savezom? Ako ne, zbog čega Hasanbegović misli kako bi se držao bilo kakvog dogovora s tadašnjom Jugoslavijom.
2. Bi li se ispadi bivšeg Ministra obrazovanja u Vladi Republike Hrvatske mogli klasificirati kao zagovaranje povratak nacizma i „ustavne monarhije“ i kojim pravnim aktom je ovlašten zagovarati to?
3. Kako Hasanbegović misli pomiriti svoje pametovanje i simpatije prema Hitleru sa osam tisuća učenika i građana Dalmacije koje su Nijemci, Hitlerovi Nijemci strijeljali u roku od šest mjeseci koliko su 1944. držali Dalmaciju?
Ali pripadnici hrvatske policije neće postaviti niti jedno od ovih pitanja svome revizionističkom prijatelju, jer su i oni sami svoje karijere započeli revizijom povijesti, osporivši genocid koji se dogodio za vrijeme i neposredno nakon Oluje što je sudski klasificirano kao ratni zločin.
Nažalost revizija povijesti povodom zločina u Varivodama i drugim naseljima s većinskim srpskim stanovništvom nije počela s patološkim izjavama Zlatka Hasanbegovića.
Za vrijeme službenog posjeta Španjolskoj, predsjednica Vlade Republike Hrvatske, Jadranka Kosor je pored uobičajenih floskula, izrekla formulu koja je do sada bila u ekskluzivnoj domeni izvornog HSP/HOS-ovskog gena:
“Jedina prepreka na putu prema EU je nefleksibilan stav Nizozemske zbog suradnje Zagreba s Haaškim tribunalom. Razlog za takav stav je nizozemska “nečista savjest”, jer nije spriječen masakr u Srebrenici 1995. Nizozemska se smatra odgovornom za tragične događaje u BiH i zato kažnjava demokraciju u Republici Hrvatskoj”, rekla je Kosor, a prenijeli su svi europski mediji uključujući i nizozemski.
Dakle, u elaboraciji tadašnje predsjednice Vlade RH, Nizozemska ima „nečistu savjest“ zato što njene oružane jedinice u sastavu UNPROFOR-a nisu spriječile masakr u Srebrenici, dok Republika Hrvatska, sudeći po ovim formulama, ima čistu savjest, iako je ne tako davno Međunarodni sud pravde u Den Haagu utvrdio:
„Republika Hrvatska je povrijedila međunarodnu obavezu sprječavanja genocida, na temelju Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, u odnosu na genocid koji se dogodio u ratu protiv Bošnjaka/Muslimana i u odnosu na ubojstvo i progon lokalnih Srba za vrijeme akcije Oluja između 1990. i 1995 godine.“
(Vidjeti točku 5 Odluke o presudi MSP u Den Haagu u slučaju Bosna i Hercegovina te Republika Srbija protiv Republike Hrvatske)
Niti jedan šef države ili šef vlade ili njezin ministar sadašnji i bivši ne smije zanemariti kako, osim pravne krivnje postoji i politička, moralna, a i nacionalna odgovornost koja je ne tako davno navela jedno francusko Državno vijeće neka prizna odgovornost države Francuske za deportaciju Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata, iako broj onih koji poput Marine Le Pena počasne građanke Zadra, podržavaju ili opravdava Petainov režim iz Vichyja, u današnjoj Francuskoj nije zanemariv i mogao bi utjecati na nečiji sveti mandat.
Ali Francuska ima Državno vijeće (koji je zapravo najviši sud u okviru administrativne grane pravosuđa – nešto poput našeg Upravnog suda), a Republika Hrvatska je imala ministra mutne boljševičko-nacističke prošlosti i sadašnjosti u vidu snažnog revizionističkog poriva koji se obnavlja u gotovo redovnim ciklusima.
Comments