Netragom je nestala kao da je nikada zapravo nije ni bilo navodno ozbiljna namjera trgovačkih lanaca da masovnije pripuste na police proizvode domaćih poljoprivrednih proizvođača. Ispuhao se na brzinu balon PR-ovske blagoglagoljivosti o snažnom partnerstvu, očuvanju tradicije, lokalne proizvodnje i samodostatnosti. Samo kvartal nakon histeričnog natjecanja u vabljenju domaćeg proizvođača, najava o obogaćivanju ponude njegovim proizvodima i inicijativa za produbljivanje suradnje, jasno je da su se veliki trgovci poslužili jeftinim trikom. Sada kada uvozni dobavni pravac kojem domaći proizvođači ne mogu nikako konkurirati cijenom ponovno funkcionira i jeftina roba često sumnjive kvalitete, mahom iz talijanskog i španjolskog uzgoja, opet neometano stiže u Dalmaciju, na policama nema mjesta za domaće voće i povrće kojem prijeti da ostane trunuti na poljima jer ga se nema kome prodati.
Vijest da domaćim proizvođačima povrća prijeti propadanje ovogodišnjeg uroda i da su zbog coronakrize upali u nezavidnu tržišnu situaciju vjerojatno nije ni doprla do prosječnog samozvanog domoljuba koji potrošačka kolica rado puni jeftinim proizvodima, a usput i blagajne njemačkih, austrijskih, ruskih ili poljskih trgovačkih lanaca trgovina robe široke potrošnje. Da je i čuo tihi vapaj očajnih domaćih proizvođača kako nemaju kome prodati svoju daleko kvalitetniju robu od tog bofla iz uvoza i da im prijeti ostajanje uroda na poljima, nemamo opipljivih razloga ovdje ustvrditi da bi taj pohrlio pomoći u plasmanu poljoprivrednih proizvoda domaće proizvodnje.
Dok se nacija zabavljala postizbornim predviđanjima, a mediji šutjeli, na teško stanje u prodaji domaćeg povrća uzrokovano povećanjem uvoza, smanjenjem turizma i snižavanjem otkupnih cijena, upozorila je za vikend Hrvatska poljoprivredna komora i pozvala javno potrošače, otkupljivače i trgovce da pomognu domaćim proizvođačima povrća i kupuju njihovo povrće.
Povećana proizvodnja povrća radi podizanja samodostatnosti
Rekoše da se na tržištu i dalje pojavljuje uvozna roba niske cijene koja dovodi u pitanje opstojnost domaće proizvodnje i da je zbog straha od nedostatka povrća, uslijed korona-krize proizvodnja povrća povećana kako bi se podigla samodostatnost koje su ovoga proljeća mnogima bila puna usta. Žale se domaći proizvođači Hrvatskoj poljoprivrednoj komori da im otkupljivači ruše cijene ispod proizvođačkih i da su unatoč proljetnim najavama kako domaće postaje tražena roba, a veliki trgovci otvaraju police malim proizvođačima, nastavljeni rast uvoza i plasman jeftinog povrća i tržišnih viškova sa EU i tržišta regije i to, a kako drugačije, nego na policama trgovačkih lanaca.
Pozvao je zato predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakupović potrošače da kupuju domaće povrće, gledaju deklaracije i obrate se svojim susjedima poljoprivrednicima koji proizvode domaće povrće, jer je to jedan od načina da se zaštiti domaća proizvodnja.
-Pozivamo i trgovačke lance da nam se obrate i da na svoje police više stavljaju domaće povrće. Tijekom proljeća su svi provodili kampanje promoviranja domaće proizvodnje, ali je situacija na policama sada ipak drugačija, kada su se međunarodna trgovina i uvoz vratili u normalne tokove – rekao je i pozvao ujedno domaću prehrambenu industriju koja uvozi dosta povrća za preradu da se obrati domaćim povrtlarima.
Iznio je i podatak da je Hrvatska u prva tri ovogodišnja mjeseca uvezla 56.072 tona povrća u vrijednosti od 46,37 milijuna eura odnosno da je uvoz povrća u odnosu na isto lanjsko razdoblje količinski povećan za 11,4 posto dok je vrijednost ostala ista. Zaključio je kako je to dokaz da su i tijekom korona-krize na hrvatsko tržište stizali tržišni viškovi sa svjetskog tržišta po nižim cijenama i dometnuo još da u Hrvatskoj ne uzgajamo niti jednu povrtnu vrstu koje više izvozimo nego što je uvozimo te da nam raste uvoz krumpira, rajčica, crvenog luka i češnjaka, kupusa, karfiola i brokule, mrkve, salate, krastavaca i svog ostalog povrća.
Jalovi optimizam na papiru
-Najveći problem u proizvodnji povrća i dalje je usitnjenost, mala prosječna veličina povrtlarskih gospodarstava i slaba ekonomska snaga gospodarstava, a ključna je i neudruženost i neorganiziranost proizvođača – rezimirao je Jakopović najvažnije razloge zbog kojih domaći proizvođač ne može nikako biti konkurentan, ne apostrofirajući pritom one ne manje važne – neprimjetan angažman države da ojača domaću poljoprivrednu proizvodnju i nepostojeći joj trud u obuzdavanju neumjerenog uvoza koji ubija domaću poljoprivredu.
Pogledamo li u zacrtanu budućnost, stanje na papiru ulijeva jalovi optimizam da promjene nabolje dolaze. Novom HDZ-ovom strategijom razvoja poljoprivrede u idućih deset godina, predstavljenom netom pred jučerašnje izbore, planirano je povećanje domaće samodostatnosti, konkurentnosti te produktivnosti za čak 125 posto. Puna je stategija floskula poput ‘naglašavanja potreba za osmišljavanjem modela rasta za poljoprivredno-prehrambeni sektor koji doprinosi uravnoteženom teritorijalnom razvoju’ i da ‘buduće politike i program i trebaju omogućiti repozicioniranje hrvatskog poljoprivredno-prehrambenog sektora na domaćem i međunarodnom sektoru’. Nedovoljno je to za povjerovati da HDZ-ovi vlastodršci ovoga puta misle ozbiljno i da se planiraju ponašati imalo drugačije nego do sada – pogodovati uvoznicima poljoprivrednih proizvoda ili dijeliti poticajni novac i podobnima koji se poljoprivredom ne bave, umjesto da se doista potiče domaća proizvodnja i momentalno osmisli što napraviti s viškom povrća kojeg domaći proizvođač nema danas kome prodati.
Uvoz povrća dvoznamenkasto raste
Mali poljoprivredni proizvođač, kako stvari stoje, može se samo nadati da će nešto od zacrtanih ciljeva u strateškom dokumentu na 62 stranice i on osjetiti u opskrbnom lancu od njegovog polja do stola potrošača i vjerovati da zazivanje samodostatnosti i lokalne proizvodnje na sva zvona nije bio samo isprazni populizam lišen konkretnog sadržaja.
Ostavimo li ovoga puta po strani brojne mogućnosti za intervencije države, od ulaganja u malog domaćeg proizvođača i interventnog otkupa viškova sve do propisa i/ili poticaja koji bi trgovce motivirali da ograniče uvoz i više kupuju hrvatsko, naš se poljoprivrednik može i uzdati u nevidljivu tržišnu ruku da će ga početi maziti i da će ga veliki trgovac sam prigrliti na svoje police. Trenutne brojke koje kazuju da uvoz povrća dvoznamenkasto raste u odnosu na isto razdoblje lani, ne idu mu, međutim, u prilog i prije bi mogao pomisliti da je sva ona proljetna korona-krizna šarada sa snažnim partnerstvom, očuvanjem tradicije, lokalne proizvodnje i samodostatnosti bila jeftin trik. Cilj tog, pokazuje se kvartal kasnije, PR-ovskog laprdanja, bio je napuniti police ispražnjene napuknućem uvoznog dobavnog pravca, prikazati se brižnim za malog proizvođača i posljedično zaraditi na korona-krizi.
Commentaires