Nije vrijeme za šutnju

Piše: Antonio Ivanišević

UNND izražava duboku zabrinutost zbog širenja atmosfere linča i netrpeljivosti prema neistomišljenicima i poziva demokratsku javnost neka se energično suprostavi govoru mržnje i brutalnoj kampanji koja se vodi protiv Dalmacije.

Udruga neovisnih novinara Dalmacije (UNND) je prije nekoliko tjedana uputio otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske, Zoranu Milanoviću i premijeru, Andreju Plenkoviću upozoravajući ih na spiskove nepoželjnih organizacija i pojedinaca koje konstituiraju ultradesničarske organizacije. Na spomenuto pismo nije stigao nikakav odgovor, a u međuvremenu se zabrinjavajući trend nastavlja.

Pismo premijeru i predsjedniku

Smatrajući kako je riječ o prijetnji slobodi govora i djelovanja, i kako je od primarnog značenja da tijela javne vlasti prepoznaju tu opasnost, UNND ponavlja javni apel i traži neka se ovim važnim pitanjem pozabavi i Hrvatski.

„Pozivamo sve parlamentarne grupe neka razmotre mogućnost otvaranja debate o ovom važnom pitanju koje može ozbiljno ugroziti razvoj hrvatskog društva i neka se javno odrede prema širenju netrpeljivosti i netoleranciji i tako doprinesu jačanju demokratskih kapaciteta društva,“ stoji u priopćenju UNND-a.

Javno određivanje parlamenta prema ovakvim pojavama i ukazivanje na njihovu štetu bilo bi djelotvornije od zabrana organizacija i drugih administrativnih mjera. U protivnom, dalmatinsko, a s njim i cjelokupno hrvatsko, društvo bi moglo potonuti u atmosferu poput one koja je vladala devedesetih, kada su zbog drugačijeg mišljenja ljudi izlagani javnom linču a novinari ubijani.

UNND podsjeća kako je još prije nekoliko mjeseci sadašnji pomoćnik ministra kulture, Krešimir Partl pozivajući na „kulturnu revoluciju” objavio spisak „nositelja i izvršioca pogubne antihrvatske politike u 'Južnoj Hrvatskoj'”. Partl je poimence prozvao mnogobrojne političare, novinare, glumce, pjevače, književnike, sportaše, kulturne radnike, javne radnike.

Potom je desničarska ekstremističko-kleptomanska organizacija HDZ zatražila hitno ukidanje nevladinih organizacija koje „ruše ustavni poredak priznajući 'Južnu Hrvatsku' kako nekakvu neovisnu državu Dalmaciju“. Na listi su prije svega organizacije poput DDF-a, Dalmatinskog kluba, Fond za humanitarno pravo, Međunarodni helsinški odbor, Amnesty international, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Pješčanik, Ultra Europe i Inicijativa mladih za ljudska prava, Quiria centar, Građanska inicijative, Gay-streight alijansa.

Iz HDZ-a su, zatim, “zbog počinjenih kaznenih i protuustavnih djela” i “sumnje na financiranje prljavim novcem talijanske i srpske mafije” zatražili od nadležnih institucija neka zakonski procesuira i odmah zabrani: portal Autonomija, RTL Televiziju, Pješčanik, Vrime, Republiku, Glas Amerike, Radio Slobodna Evropa i UNND. Ista organizacija je koordinatora DDF-a, Vedrana Bralića proglasila za “najplaćenijeg srpskog agenta” i zatražila njegovo hapšenje.

HDZ-ova satelitska parastrančica, „Centar“ bračnog para Puljak objavila je na i brzo nakon toga skinula sa svoga internet portala kako, zbog nezatvaranja Vedrana Bralića i Zuánea Orlandinija, treba pozvati na odgovornost sve „protalijanske lobiste“ u Republici Hrvatskoj, ujedno najavivši spisak građana koji bi trebali, kako se navodi, pred licem pravde kazneno odgovaratiu za navodnu veleizdaju.

„Centar Stranka poziva na odgovornost sve protalijanske lobiste u Republici Hrvatskoj, počevši od političara, srpskih agenata u takozvanim NVO organizacijama, do medijskih kuća koje je taj nakaradni sustav instalirao u Republici Hrvatskoj“, navodi se u priopćenju Puljkove obiteljske stranke za koju je dobio 2 puta po 2,5 milijuna kuna od HDZ-a, a koji se ubrzo skinuo s weba.

U emisiji „Otvoreno“, na antidalmatinskoj, kleronacističkoj i kleptomanskoj TV koju svi plaćamo iz pretplate - HRT, voditelj emisije Mislav Togonal i njegovi gosti, svi od reda fašisti par excellence najgrublje su vrijeđali neovisne novinare, pripadnike nevladinih organizacija, vojske i policije koji su, po njihovom mišljenju, izdajnici. U emisiji je promovirana praksa po kojoj bi tajne službe imale pravo likvidirati političke protivnike ili osobe koje smatraju državnim ili nacionalnim neprijateljima pri čemu su navođena i konkretna imena. Ovakvo nešto do sada se moglo vidjeti samo na srpskim režimskim TV kanalima: Pink i Happy.

Osvajanje neslobode

Na zidu lokalnog supermarketa kaligrafski ispisan grafit „Ante Gotovina heroj” i u nastavku „Ante Pavelić”, „Max Luburić“. Ovdje je ponestalo zida, ali predmnijevam kako bi nabrajanje potrajalo. Na internet zidu lokalnog dužnosnika navodne demokratske zajednice – fotografija s generalom osuđenim za ratne zločine počinjene za vrijeme „Oluje“, umjesto grafita, veliki pozdrav.

Dobro, u marketingu postoji izreka koju je najbolje opisala pokojna dramaturginja Mani Gotovac: „Bitno je da se priča pa makar i dobro“. Unatoč tome, u politici se uvijek preporučuje pokušati dobiti pozitivan publicitet. Negativan će vam se isplatiti samo ako ste anonimna stažistkinja u Bijeloj kući ili ostarjela starleta u svojoj kući (u kojoj snimite pornić koji stigne u medije u koje posle stignete i vi). Ili ako ste riješili izgradite image skandal-majstora, ali bi vam bolje bilo kada biste imali u vidu kako bi vam se jednom taj i takav image mogao obiti o glavu – ako poželite neku dužnost koja zahtijeva drugačiji image, kao što je mjesto intendanta gradskog kazališta mladih, na primjer.

Ali, puno vam je bolje dobiti negativan nego pozitivan publicitet – to pravilo marketinška teorija još nije iznjedrila, ali praksa je. To se u pop kulturi vrti od početka početaka neoliberalizma i pojave Marije Veronice Madonne Luouise Ciccone, poznatije po mononimu Madonna. Ni Cher i druge poznate svjetske zvijezde nisu daleko od ove prakse.

Kako to ide na Balkanu? Dovoljno je da ste optuženi ili još bolje osuđeni za neko teško kazneno djelo i to vam je najkraći put do srca obožavatelja i stvarnih i virtualnih zidova po kojima će vas slaviti. Nerijetki su političari koji će vas kovati u nebesa i opravdavati svaki vaš kazneni bod.

Ono što je počelo devedesetih godina dvadesetog stoljeća, lažnim atentatom na predsjedničkog kandidata stranke opasnih namjera, penjanjem na tenkove i ubojstvima nedužnih građana nehrvatske nacionalnosti, televizijskim prijenosom svadbe naj popularnije Splićanke crnogorskih korijena, a nastavilo se stajanjem u stavu mirno ispred ”gospodina Gotovine”, kako ga je oslovljavao tadašnji ministar unutarnjih poslova, na kraju se, kad je ponestalo ratova i izvanrednih stanja, pretvorilo u implicitno ili prešutno odobravanje, a često i slavljenje mirnodopskog ratovanja po stadionima i ulicama. A svi ti koji su ratovali očekivali su, i dobivali materijalnu i političku moć. Očekuju je, i dobiju je, i ovi sadašnji. Doduše, njihovi zapovjednici nose lister umjesto maskirnih odijela, ali ratuju za iste ciljeve. Osvajačke.

Spisak po spisak nepodobnih, ulica po ulica zabranjenog okupljanja, bomba po bomba ispod prozora ili automobila ”izdajnika”. Mic po mic i eto njih u lokalnoj vlasti. Za početak. A gdje će im biti kraj? U državnoj vlasti, a odatle do Opće skupštine UN je samo par koraka.

Jedina šansa nam je kada bi trenutna vlast počela borbu protiv njih svih. Ne zbog nas, naravno, kao što ni prethodna nije, nego – zbog sebe. Jer, ako su oni osvojili vlast postavljajući table s natpisom „Svi smo mi Mirko Norac”, a nigdje nema natpisa „svi smo mi Antonio Baiamonti“ i časteći ljude prodalmatinske demokratske orijentacije nadimcima „četnik”, „izdajnik”, „plaćenik”, zašto bi njihova nova, euro mirotvorna retorika bila država biračima na idućim izborima od iste „četničko-izdajničko-plaćeničke“ retorike koju će imati njihovi novi protivnici?

A imat će je sigurno jer trenutno nitko ne pokriva taj prostor koji uživa podršku birača, crkve, akademije… Posebno ako povuku te, toliko najavljivane, teške i bolne poteze. Zato bi im bolje bilo kada bi na vrijeme osigurali društvenu klimu u kojoj nikada više ekstremisti neće dobiti većinu. Pa, ako se i mi okoristimo od toga, nije neka šteta.

A što ćemo s neovisnim dalmatinskim novinarima? Njih treba zaštititi. Bez mojih kolega i koleegica nema spasa Dalmaciji. Bez njih nema tko ukazati na probleme i reći kako je Dalmacija u zadnje 33 godine postala bankomat za kleptomansko-mafijašku gamad koja neobrazovane ljude podgrijava do razine oblaćenja nacističkih uniformi i klanja neoistomišljenika po kućama. Bez zaštite prava govora - Dalmacija će postati potpuno okupirana od velikohrvatske kleronacističke gube.