Piše: Antonio Milat
Nijedan ustav na svijetu ne predviđa nasilnu promjenu vlasti. I stoga se pravo na pobunu protiv aktualne vlasti smatra protuustavnim načinom njezine smjene.
Pravo na pobunu
Već se događalo kako je sjekiru zamijenio glasački listić . A to je ne samo bezbolno za vlasti, nego i iznimno isplativo. Možete pregovarati, iskreno ili lukavo, ili možete potpuno ignorirati ljude.
U međuvremenu, što je sa sljedećom izjavom Ustavnog zakona:
„Svatko ima pravo štititi svoja prava i slobode od povreda i protuzakonitih posezanja na način koji nije zabranjen zakonom?“
Uvjet " nije zabranjeno zakonom" ovdje je vrlo oprezno dan.
Možda će se jednom neka nova Ustavotvorna skupština ili Sabor pobrinuti i u amandmanima na Ustav ili u novom izdanju Ustava spomenuti i Zakon o zaštiti prava i sloboda građana od povreda i protuzakonitih zahvata vlasti i posebno pravo naroda da takve vlasti ukloni? Jer ako vlast uvijek i svugdje zadire u prava i slobode građana otvorenim nepoštivanjem Ustava i zakona, uključujući i one za koje mora odgovarati narodu, što s takvom vlašću?
A ako je vlada sama sebe imenovala i bira se između sebe svake četiri godina, i neće biti prijevremenih izbora? Ili će opet biti reizabrana po lukavo sastavljenom izbornom zakonu? Dakle, ako država u osobi od vlasti ne ispunjava svoju glavnu ustavnu dužnost da uspostavi i osigura prava i slobode svojih građana, što učiniti s takvim ustavnim sustavom koji je uspostavila vlada? Dokle se to može tolerirati i kako promijeniti takav sustav koji je ionako nepodnošljiv?
Kako provesti u djelo odredbu Ustavnog zakona koja kao da naznačuje izlaz:
"Pravo utvrđivanja i mijenjanja ustavnog poretka u Ukrajini pripada isključivo narodu"?
Kako takvo pravo zapravo realizirati? Zašto se o tome šuti?
Pravo na prigovor
Ako radikalni način prava na pobunu postavlja razumljiva pitanja upozorenja, koja se, prije svega, tiču beskrvne pravde, onda neosporivo pravo na civilizirani otpor ne može biti toliko ograničeno da nema svoje apsolutno pravedno mjesto u Ustavu. A kao odgovor na vladino lukavo pozivanje na nezakonitost prava na pobunu, ljudi mogu potvrditi svoje pravo na otpor, ograničeno samo strpljenjem.
Dakle, ostaje samo moliti uzurpatore vlasti koji putem izbornih inženjeringa su na poziciji moći. Riječi tipa: "stvarno vas molimo da odete", ili "možete li pristojno se ustati s te fotelje i izići preko praga te se više ne vratiti" su jedine koje ostaju.
Pravo na prosvjed je pravo na prigovor vlasti koja ne ispunjava svoje funkcije i obveze prema narodu. Pravo na prigovor je "vraćanje birača na njihovo mjesto". Vlast uvijek govori kako je sluga naroda. Ne samo izvor, kako stoji u Ustavu, nego njegov kanal – ono što izvoru služi, usmjerava ga.
Međutim, zašto vlastodršci žive bolje od naroda? Nisu li sretniji oni poredci u kojima narod živi bolje od gospodara?...
Jer kako je?
Vrlo (ne)principijelni Ustavni sud uočio je povredu procedure za izmjene Ustava uvedene u kontekstu događaja 2010., ali je ipak prihvatio te izmjene i donio presudu o njihovoj nezakonitosti. A činjenica kako Sabor ne poštuje proceduru donošenja odluka temeljenu na osobnom glasovanju zastupnika za gotovo svaki usvojeni zakon, te oni, ti zakoni, automatski postaju protuustavni, ispada prazna.
Zašto se ne raspusti Hrvatski sabor svaki put kada usvoji zakon koji je protuustavan?
„A koji su zakoni u RH protuustavni zakoni?“ pitali bi tautolozi te bi nastavili, „Ustavni sud niti jedan zakon nije proglasio protuustavnim.“ Oni su zaboravili kako u samom Ustavnu postoji protuustavna odredba kako je brak zajednica muškarca i žene, koja direktno degradira članak 3. i članak 14. Ustava!
Stoga se ne treba pitati zašto u Ustavu nema tako pravednog pravila kao što je trenutno smjenjivanje predsjednika države ili predsjednika Vlade s vlasti u slučaju izdavanja neustavne odluke ili uredbe? Imaju li jamci Ustava pravo na takvu grešku?
Nakon što je potaknuo vladu da djeluje s ustavnim sloganom "Čovjek, njegov život i zdravlje, čast i dostojanstvo, nepovredivost i sigurnost priznati su kao najviša društvena vrijednost u RH", je li moguće tolerirati vladu koja izdaje tu vrijednost, odnosno volju naroda?
댓글