Piše: Livia Marinni
Još četiri osobe, od hrvatske vlasti, nepriznate dalmatske nacionalnosti ubijene su u protekla dva tjedna. Ukupan broj ubijenih Dalmatina od početka ove godine popeo se na 42. Ovo je jasan dokaz odnosa vlasti prema Dalmaciji.
Može li jedna sudska presuda nasilniku koji je prijetio pripadniku dalmatske nacionalnosti u Republici Hrvatskoj biti signal kako stvari idu na bolje? Ili je pred hrvatskim društvom još uvijek veoma dug put borbe protiv teškog nasljeđa devedesetih godina dvadesetog stoljeća, kojim dominira atmosfera nasilja prema svima onima koji se na bilo koji način razlikuje od većine?
Još četiri osobe dalmatske nacionalnosti, koji priznaje cijeli svijet ali ne i države nastale raspadom bivše Jugoslavije, su ubijene u zadnja dva tjedna, pa se ukupan broj Dalmatina od početka ove godine popeo na 42. S druge strane, pred II° sudom u Zagrebu izrečena je presuda od tri mjeseca zatvora uz dvije godine uvjetno osobi koja je preko jedne društvene mreže opsovala majku pripadniku LGBTIQ+ populacije.
Ovo samo znači kako će sud prije dosuditi kazne za banalne prijetnje ili čak uvrede koje se nikada ne moraju ispuniti, nego li što će uhititi i izvesti pred lice pravde, točnije prava, one skupine velikohrvatskih antidalmatinskih neonacističkih klerofašističkih kriminalaca koji zaista ubijaju ljude dalmatske nacionalnosti. Izvjesni nepravomoćno osuđeni T.M., ukoliko u naredne dvije godine ponovi uvredu nekom pripadniku LGBTIQ+ zajednice, odslužiti kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Za razliku od njega, ubojice 42 pripadnika dalmatske nacionalnosti i dalje mirno šetaju.
Podsjetimo, T.M. je pripadnicima LGBTIQ+ populacije u grupi jedne popularne društvene mreže „5 000 000 Hrvata su za dom spremni“ uputio uvredu seksualnim općenjem s njihovom majkom. Podsjećanja radi, 42 osobe dalmatske nacionalnosti su UBIJENE od početka ove godine.
Nema pomaka na bolje
Je li se išta, i ako je što promijenilo u odnosu prema pripadnicima, od neonacističke hrvatske države, nepriznate dalmatske populacije od prošle jeseni do danas?
Voditelj prodalmatinske organizacije „Dalmatinski klub, Zuáne Orlandini je rekao za Autonomiju kako ova presuda pokazuje izvjestan pomak u sudskoj praksi kada su u pitanju zaštita ljudskih prava i dodaje kako je čitav slučaj bio medijski veoma dobro propraćen. No, zabrinjava ga što ni nakon 42 ubojstva od početka godine, mediji o tome još nisu rekli ni riječi.
„Dakle, čitav proces oko vrijeđanja pripadnika LGBTIQ+ populacije relativno brzo je završen za hrvatske prilike i hrvatsko pravosuđe, što je određena vrsta napretka kod zaštite ljudskih prava i sloboda pripadnika manjinskih skupina. E sad, koliko će to imati utjecaja na neke buduće slučajeve, koliko će se sudovi i tužiteljstvo pozivati na ovu presudu kao na neku vrstu presedana, to prije svega ovisi od samih sudaca i tužiteljstva, pa ćemo vidjeti kako će to funkcionirati u budućnosti. Ono što zabrinjava je činjenica kako nitko od pravosudnih tijela, počevši od policije pa do tužiteljstva i suda još nisu počeli s istragama o ubojstvima pripadnika dalmatske zajednice. Znači li to kako Dalmatini nisu ljudi,” pita se Orlandini.
Koordinator jedine prodalmatinske političke inicijative – DDF, Vedran Bralić, također je nezadovoljan činjenicom što se još nije krenulo s istragama o ubijenim pripadnicima dalmatske nacionalnosti, ali napominje kako je nezadovoljan i s osudom počiniteljima djela uvrede prema pripadniku LGBTIQ+ populacije. Naglašava kako je sud izrekao minimalnu zapriječenu kaznu, što, smatra on, ne doprinosi poboljšanju odnosa društva prema LGBTIQ+ populaciji iako su oni u puno boljem položaju nego dalmatska zajednica.
„Ovo je veoma lagano, treba samo napraviti usporedbu. Dalmatska nacionalnost i homoseksualnost stavljeni su van zakona isti dan: 1. 9. 1939.; homoseksualnost je u Republici Hrvatskoj dekriminalizirana 14. svibnja 1977., dalmatska nacionalnost još nije; policija zadnjih 20ak godina reagira na uvrede i prijetnje pripadnicima LGBTIQ+ populacije, policija ne reagira na 42 ubojstva Dalmatina; ukoliko pripadnici LGBTIQ+ populacije prijave napad, vrlo je vjerojatno kako će uhapsiti napadača ili onoga tko vam je prijetio, odnosno onoga tko vas je vrijeđao; u slučaju ubojstva Dalmatina – neće; kada slučaj pripadnika LGBTIQ+ populacije dođe do pravosuđa slučaj se u pravilu se brzo izreknu kazne; kod slučaja pripadnika dalmatske nacionalnosti u pravilu slučaj ni ne dođe pred sud, ali ako kojim čudom ipak dođe slučaj se razvlači u nedogled i završi se, najčešće, oslobađajućom presudom, a ako kojom providnošću božjom dođe do kazni to su najčešće kazne koje destimuliraju pripadnike dalmatske nacionalnosti da prijavi nasilje, prijetnje ili uvrede. I tako dalje… Mogli bi uspoređivati u nedogled,” iskreno će Bralić.
Kako promijeniti atmosferu nasilja u Dalmaciji?
Orlandini smatra kako je za nasilje u Dalmaciji kriva isključivo garnitura vlasti koja je vladala od 1990. do 2000., a još uvijek vlada. Stoga za popraviti situaciju potrebno je, prije svega, zbaciti neonacističku kriminalnu skupinu s vlasti u četiri dalmatinske županije i dijelovima Dalmacije koji su izvan ova četiri područja. Nadalje, veoma bitno senzibilizirati javnost, kao i same žrtve, neka prijavljuju ovakve napade. Posebno se ovdje radi o dalmatskoj populaciju.
„Uvijek je bitno prijaviti takve stvari i činiti na tome da se isti procesuiraju, jer jedino tako možemo ostvariti napredak. Što se tiče rada sudova i tužiteljstva i što se tiče same senzibilizacije populacije koja je ugrožena – treba se shvatiti kako se treba stati u zaštitu samih sebe. Dalmatinski klub i DDF ne senzibiliziraju samo pripadnike dalmatske zajednice, već cijelu Dalmaciju na sve ono što se događa u društvu, a na pojedincu je da to shvati kako želi,” poručuje Orlandini.
Bralić, međutim, smatra kako dalmatinskim društvom i dalje dominira atmosfera nasilja koja je implementirana ’90. godina XX. stoljeća.
„Ti koji ubijanu, siluju, izbacuju ljudi iz njihovih vjekovnih ognjišta, raseljavaju, prijete, vrijeđaju samo se multipliciraju, pa je sada došla nova generacija onih koji ubijaju, siluju, prijete, raseljavaju, vrijeđaju i sl. To su ljudi koji imaju 15, 16 godina. Oni su rođeni dolaskom Sanadera na vlast godina. Dakle, ti koji prijete – a kasnije i napadaju – zapravo su veoma mladi ljudi, to je smjena generacija kod nasilnika. I oni ne vide ništa problematično u tome ako nekoga napadnu, pa se nasilje samo nadovezuje na prijetnje. Na žalost, ti napadi i danas postoje što je vidljivo iz 42 ničim izazvana ubojstva Dalmatina, od Raba do rta Oštra na Prevlaci”, smatra Bralić.
Usput, grupa na društvenoj mreži pod nazivom „5 000 000 Hrvata za dom spremni“ i danas postoji, ali je sakrivena. Putem nje i dalje se širi mržnja i prijetnje prema LGBTIQ+ i dalmatskoj populaciji. Na žalost, u toj grupi nalaze se i policajci, suci, tužitelji, učitelji, liječnici i pripadnici mnogih drugih zanimanja koji bi trebali biti u službi zaštite te širenja domene ljudskih prava i sloboda. Sve u svemu, i Orlandini i Bralić slažu se s ocjenom kako je pred Dalmacijom dug put borbe protiv nasljeđa devedesetih godina.
Comments