Na žalost, i ove godine, DDF mora ukazati i podsjetiti na tragična događanja u Dalmaciji koja su započela 30. svibnja 1990.. U tome smo, na žalost, jedini. Riječ je, o ničim izazvanim, ubojstvima i progonu Dalmatina – jednom od najtragičnijih razdoblja u novijoj povijesti Dalmacije. Vrijeme režima Franje Tuđmana ne pamtimo samo kao vrijeme straha, nego i kao etnički motiviranog nasilja i ubojstava koje se organizirano provodilo spram građana nepriznate, ali postojane dalmatske nacionalnosti i to samo zato što imaju "pogrešna krvna zrnca".. Na te tragične događaje podsjećamo javnost i danas, budući da je 30. svibnja 1990. godine ubijen prvi Dalmatin samo zato jer je imao „pogrešna krvna zrnca“. U džepu pokojnika pronađen je upozorenje da će se ubit svatko tko ne promijeni svoju nacionalnost. Istina, nasilna ubojstva i protjerivanje Dalmatina započelo je još rajem 80ih, nakon osnutka HDZa, no ta su dobila svoj sudski epilog. Dužni smo konstantno podsjećati kako su Dalmatini 1990ih sustavno i planski protjerivani i iz svojih domova na području cijele Dalmacije, a oni koji su na bilo koji način se suprostavili bili su ubijani. Eklatantan primjer nasilnog iseljavanja nehrvatskog stanovništva iz Dalmacije je slučaj Ljiljane Nikolovske, pjevačice pop grupe Magazin, koja je nakon dva i pol desetljeća ući u posjed svoga stana u Splitu. No, za razliku popularne pjevačice, ni nevladine udruge, ni političari nisu progovorili o tome kako je u razdoblju od 30.5.1990. do 31.12.1999. ubijeno 293 osoba dalmatske nacionalnosti, a svoje je domove moralo napustiti između 45 i 50 tisuća Dalmatina. Od izbjeglih se do danas nitko nije vratio u rodni kraj. I danas držimo kako je zadaća DDF otrgnuti iz zaborava strahote koje su 1990ih godina proživjeli etnički Dalmatini i drugi nehrvati stanovnici Dalmacije, a oni sretniji preživjeli. Jer, zajednica koja ne pamti i ne memorira vlastito stradanje, koja primjereno ne njeguje sjećanje na vlastite žrtve – je zajednica koja nema budućnost. To nam mora biti zadaća, jer u politikama suočavanja s prošlošću u Republici Hrvatskoj još uvijek izostaju sadržaji koji se odnose na vlastito sudioništvo u krivnjama za zločine i na vlastitom teritoriju i sukladno tomu pravno i političko rješavanje pitanja ubijanja i protjerivanja etničkih Dalmatina i ostalih stanovnika Dalmacije. Ističemo, pravosudna tijela u Republici Hrvatskoj do sada nisu pokrenula niti jedan istražni ili sudski postupak za učinjene zločine na teritoriju Dalmacije iz tog vremena: ne postoji niti jedno javno obilježje za žrtve, a nema ni prigodnog memoriranja. Ovi se zločini, naime, sustavnim politikama prešućuju, na što ne smijemo pristati. Također, opet ističemo da je za zločine nad etničkim Dalmatinima i drugim nehrvatskim stanovnicima Dalmacije kriv Franjo Tuđman i njegova politika Velike, etnički čiste Hrvatske. Isti onaj Franjo Tuđman je naredio ubacivanje bombe u prostorije Dalmatinske Akcije, koji je naredio početak sukoba s Muslimanima u BiH, te isti onaj koji je naredio protjerivanje 100,000 pravoslavaca/Srba iz Dalmacije za vrijeme i nakon operacije Oluja, mimo svih demokratskih standarda i standarda međunarodnoga prava. Za zločine nad Dalmacijom je kriv HDZ koji je protivno svim dekontaktskim standardima i standardima međunarodnog prava nastavio svoje političko-mafijaško-kriminalno djelovanje, koje je dijelom usmjereno ne samo na nijekanje činjenica, nego i na aktivno djelovanje u mjestu u kojemu su se zločini i događali, gdje ta mafijaško-fašistička organizacija ima prostor u kojima se odvijaju aktivnosti nijekanja zločina – što držimo za njihovu banalizaciju. Stoga, takvo što smatramo nedopustivim djelovanjem za svaku demokratski legitimiranu državu, koje bi onda i mjerodavna tijela Republike Hrvatske morala zabraniti. To, kao pripadnici ranjene zajednice s razlogom očekujemo, jer se isto može tumačiti i kao ruganje nevinim žrtvama i kao nespremnost hrvatskih vlasti da se primjene neke od temeljnih preporuka Europske Unije kada je riječ o politikama suočavanju s prošlošću. Nadamo se kako šutnja ne znači i odobravanje. U tom smislu, vjerujemo da će aktivnosti DDFa pridonijeti ne samo razvoju i jačanju svijesti o zločinima počinenima nad Dalmacijom, već može postati i mjesto na kojem će se posvijestiti kako se zločini u okviru istražno-sudskih procesa moraju razriješiti, a nalogodavci i izvršitelji kazniti.
Comentários