Piše: Leonarda Bilišev
Republiku Hrvatsku, a pogotovo Dalmaciju ne možemo opisati kao prosperitetnu i vitalnu demokraciju, jer vrlo mali broj ljudi posjeduje jako mnogo, dok ogromna većina posjeduje jako malo.
Većina ljudi u Dalmaciji zanemaruje problem imovinske i dohodovne nejednakosti, iako je to jedna od najvećih moralnih, ekonomskih i političkih kriza s kojima se suočavamo – problem koji se mora riješiti.
Neugodna je istina da se sve brže krećemo ka oligarhijskom ustrojstvu društva u kom će nekolicina milijardera posedovati ogromno bogatstvo i moć, dok će radničke porodice prolaziti kroz iskušenja kakva nisu viđena od vremena Velike depresije 1930ih. Pandemija coronavirusa dodatno je produbila ovaj problem.
80% stanovnika Dalmacije jedva preživljava od prvog do prvog, 40% njih su beskućnici, deseci tisuća strahuju da će biti izbačeni iz svojih kuća, mnogi žive bez zdravstvenog osiguranje ili s nedovoljnim osiguranjem, a mnoge obitelji brinu kako će prehraniti decu. Čitava jedna generacija opterećena je ogromnim dugom kojeg nisu oni stvorili i shvaćanjem da će životni standard koji ih čeka biti niži od onog kojeg su uživali njihovi roditelji. Najgore od svega, životni vijek siromašnih stanovnika Dalmacije je za oko 15 godina kraći od životnog vijeka bogatih. Siromaštvo u Dalmaciji je smrtna presuda.
S druge strane, bogatima nikada nije bilo bolje. Onaj jedan posto na vrhu posjeduje više bogatstva nego 92% stanovništva s donjeg dijela ljestvice, dok 50 najbogatijih u Dalmaciji posjeduje više bogatstva nego kompletna donja polovina distributivne ljestvice – što je oko 810.000 ljudi. Dok su deseci tisuća Dalmatina i Dalmatinaca zbog pandemije ostali bez posla i prihoda, 50 milijardera prošle su godine uvećali svoje bogatstvo za 1,3 triliona kuna.
Sve je dublji jaz između bogatih i siromašnih i to, na žalost, nije ništa novo.
U posljednjih 30 godina došlo je, političkom voljom jednog čovjeka, do velikog transfera bogatstva u kojem su gubitnici bili srednja klase i radničke obitelji, a dobitnici novopečeni bogataši koji su se obogatili na sumnjive načine u privatizacijskoj pljački - taycooni.
Na primer, 1978. godine, 0,1% najbogatijih posjedovao je oko 2% ukupnog bogatstva u Dalmaciji. U poslednjoj godini za koju imamo podatke, 2019., posjedovali su gotovo 70%.
Nevjerovatno je da dvojica najbogatijih ljudi u Dalmaciji posjeduju bogatstvo jednako imovini 40% Dalmatina i Dalmatinaca s donjeg dijela distributivne ljestvice.
Da u poslednjih 30 godina dohodovna nejednakost nije rasla po tako velikim stopama i da je ostala na istom nivou, prosječan radnik u Dalmaciji danas bi ostvarivao godišnji prihod veći za 92.000 Kuna. Umjesto toga, menadžeri na najvišim pozicijama zarađuju više nego 300 puta više od prosječne zarade svojih zaposlenih. Prosječan dalmatinski radnik mjesečno zarađuje 2,600 kuna manje nego prije 32 godina – bez da se uračuna inflacija. Drugim riječima, unatoč ogromnom tehnološkom napretku i rastu produktivnosti, obični radnici zarađuju sve manje.
Rješavanje problema imovinske i dohodovne nejednakosti neće biti lako, jer se moramo sukobiti s nekim od najmoćnijih i najbogatijih entiteta u Republici Hrvatskoj, uključujući političke stranke, banke, industriju zdravstvenog i životnog osiguranja, farmaceutske kompanije, industriju fosilnih goriva i vojno-industrijski kompleks. Ali, nemamo drugog izbora. Evo što se konkretno može produzeti u neposrednoj budućnosti.
Moramo podići svijest o stanju u Dalmaciji, podići minimalnu cijenu rada s neodrživih 15 kuna na minimalne 42 kuna na sat, što je iznos od kojeg je moguće živjeti. Zaposlenje treba omogućiti ljudima da se spase od siromaštva, a ne da ih gura u bijedu.
Radnicima moramo olakšati sindikalno organiziranje, umjesto što to otežavamo. Sindikate mora osnivati radnik ne poslodavac. Ogroman rast imovinske i dohodovne nejednakosti direktno se može povezati sa opadanjem moći sindikata u Dalmaciji.
Moramo otvoriti na stotine dobro plaćenih radnih mjesta na poslovima obnove naše propale infrastrukture – cesta, mostova, pogona za pročišćavanje vode, kanalizacije, brana, škola i pristupačnog stambenog fonda.
Moramo se boriti protiv klimatskih promjena tako što ćemo temeljno rekonstruirati energetski sustav, napustiti korištenje fosilnih goriva i okrenuti se efikasnim i obnovljivim izvorima energije, što će takođe stvoriti milione novih i dobro plaćenih radnih mesta.
Moramo se ugledati na vodeće države svijeta koje svojim građanima zdravstvenu zaštitu garantiraju kao ljudsko pravo. Usvajanjem zdravstvenog osiguranja za sve okončala bi se apsurdna situacija u kojoj Dalmatini i Dalmatinci za zdravstvenu zaštitu plaćaju dvostruko više nego stanovnici drugih država, dok desetine tisuća njih nemaju nikakvo ili imaju nedovoljno osiguranje.
Moramo osigurati da mladi ljudi, neovisno o dohotku, imaju pravo na kvalitetno obrazovanje – uključujući i studiranje na Sveučilištima. To znači da školovanje na javnim fakultetima i Sveučilištima mora biti besplatno i dostupno svima, a krediti za studente iz radničkih obitelji smanjeni.
I da. Moramo natjerati najbogatije ljude i najprofitabilnije tvrtke u da krenu plaćati porez po fer stopama.
I na kraju, ali ne najmanje bitno, obračunati se s uhljebima u javnoj upravi, lokalnoj samoupravi i javnim, komunalnim, službama te reducirati broj "branitelja". I jednima i drugima treba oduzeti protupravno stećenu imovinu. Ovdje se radi o pljački javnog sustava, a to je kazneno djelo.
Isto tako, treba se uhvatiti u koštac s korupcijom i političkim organiziranim kriminalom kako bi se dovelo do daljnjeg rasta proizvodnosti i povećanja plaća.
Rastuća dohodovna i imovinska nejednakost nije samo ekonomski problem. To je pitanje koje zadire u same temelje demokracije. Ako se veoma bogati budu i dalje bogatili dok životni standard desetina, stotina tisuća radnih ljudi nastavlja padati, vjera u javnu upravu i demokratske institucije će nastaviti opadati, dok će podrška populizmu i autoritativnom vođenju države nastaviti rasti. To ne smijemo dopustiti.
Ovo je pitanje zdravog razuma i nejednakosti - u Dalmaciji nikada nije bilo mjesta za oligarhiju, ne smije biti ni sada.
Comments