Piše: Lenko Orlandini
Sve dok su HDZ-ovci i pripadnici drugih profašističkih stranaka u RH imaju dovoljno zlobe, oni će s predizbornih plakata u Dalmaciji smiješiti uz crven-bijeli.plavi, umjesto uz plavo-žuto.
Jedan od ozbiljnih znakova političke krize je povratak sivih sablasti prošlosti u političku stvarnost. U ovom slučaju govorimo o bivšem "gospodinu kardinalu" Anti Kovačeviću.
Nakon neostvarene proustaške revolucije, svemoćni Andrej Plenković dobio je nezavidnu ulogu junaka tabloidnih napisa, kao pratnja vlastite supruge. Dva vala razočaranja javnosti – prvo neuspjelom ekonomsko-političkom napretkom, a potom „crven-bijelo-plavom revolucijom“ koje je Plenković obećao – pokazala su se toliko jaka da su postala sposobna uskrsnuti takve avete iz naizgled zauvijek prešao u političko postojanje.
Treba reći kako je bivši ćato iz Bruxellesa, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, autor neuspjele reforme, čelnik najveće i najjače političke stranke u Hrvatića i frakcija tipa Centar, jedan od nositelja" energetskog tržišta i elektroničkih masovnih medija, još uvijek nije pometen s gotovo svih svojih pozicija, već je zatražio povratak u veliku politiku kroz suradnju s gore spomenutim Antom Kovačevićem. Ovaj proces je nakratko zaustavljen. Ali nije potpuno stao.
Sada se Kovačević sprema za novu političku igru. A za to ima brojne mogućnosti.
Prvo, Anto Kovačević je svih ovih godina održavao vrlo tople odnose s vladajućim elitama. Njegov nepotizam i odnosi s Andrejem Plenkovićem omogućili su nagomilavanje mnogih problema dalmatskih/dalmatinskih poduzetnika i političara. A to je, s obzirom na zakonsku ovisnost dalmatskog gospodarstva o hrvatskoj vladi, vrlo solidna pozicija.
Drugo, Kovačević čekao je super-sretan trenutak za povratak. Rejting njegove stranke, zbog uvođenja eura raste velikom brzinom, a glavno razočaranje je Plenkovićevo bazno biračko tijelo. Paradoks je kako, unatoč sve većem broju odlazaka iz Dalmacije na ovom izbornom Clondikeu, ovdje zapravo nema tko selektirati glasove.
Prodalmatinske opcije su rascjepkane, a zbog toga i slabe te ne mogu čak osnovati bazu vlastitog biračkog tijela. Iako je DDF uspio pokazati jasne i učinkovite pristupe prema rješavanju problema Dalmacije, zbog nečeg (zdravom razumu ne razumnjivog razloga) građani odbijaju aktivno sudjelovanje u ovoj stranci, tako da ova opcija, svaka pohvale vrijedna, još kaska za nekim stvarima. Dalmatini/Dalmatinci svojim neuključivanjem u aktivne procese i nepoduzimanjem ničeg što bi pomoglo Dalmaciji ne dopuštaju DDF-u da proširi svoju bazu, iako je to nužno potrebno.
Teren za obranu Dalmacije od uznapredovalog nacizma je otvoren i žudi za ljudima, sloganima, retorikom i obećanjima. Iako, sve to Anto Kovačević uz potporu Andrej Plenkovića može poremetiti. I već pokušava to učiniti.
Treće, Kovačević ima istančan osjećaj za trendove, bez obzira na njegov izgled, govor i ponašanje. Može mu se osporiti karizmatičnost, ali ne i domišljatost, što je značajna prednost u odnosu na trenutnu političku elitu. Savršeno shvaćajući razinu razočaranja političkim elitama općenito, Kovačević pokušava navući masku „borca za Hrvatsku“, kako proizlazi i iz njegovih ranijih nastupa i iz općeg pozicioniranja. Dodatna važna točka je mogućnost dobijanja potpore određenih poslovnih elita, koristeći slogan povratka parlamentarnoj republici.
Već se iz prve ruke uvjerio kako monopolizacija moći prije ili kasnije dovodi do monopolizacije gospodarstva. A povratak parlamentarnog deliberativnog modela sposoban je vratiti stanje političkog, a time i ekonomskog dodatnog nazadovanja. Stoga danas Kovačevićeva politička uvjerenja mogu pronaći znatno veći broj snažnih pristaša nego u ranim 2000-ima.
Sve dok su HDZ-ovci i pripadnici drugih profašističkih stranaka u RH imaju dovoljno zlobe, oni će se s predizbornih plakata u Dalmaciji smiješiti uz crven-bijeli-plavi, umjesto uz plavo-žuto. Kovačević je već okupio javne čelnike Slavonije i Hercegovine u Zagrebu kako bi razgovarali o suradnji i team buildingu. Štoviše, za razliku od drugih poznatih političkih vođa, on može razgovarati s tim ljudima na njihovom jeziku.
Spreman je iskoristiti parole o hrvatskom jeziku i dvojnom državljanstvu, koje su već zaboravljene, ali ih HDZ do kraja nije proveo, a još uvijek su aktualne za Hercegovinu, kako bi pokupio glasove razočaranih glasača. A istupit će i s prilično lijevim idejama o socijalnoj državi i moratoriju na prodaju zemlje. Nacional-socijalizam očito izgleda obećavajuće u siromašnoj zemlji u kojoj većina stanovništva žudi za socijalnom pravdom i obvezom države da se brine za sve.
I što je najvažnije, ima jedinstvenu priliku igrati na Plenkovićev sukob sa svima, pa i s bivšim ministrom Marićem. Ali ne više u ulozi posrednika, nego kao zamjenika. U političkom okruženju aktivno se šire glasine kako je Plenković na posljednjem sastanku u Vladi izravno zahtijevao neka se prepusti vlast osobi kojoj vjeruje, a to je upravo Anto Kovačević.
Moguće je kako glasine dolaze od samih HDZ-ovaca, kojima je korisno pokazati kako bi u slučaju novog Plenkovićevog slabljenja moć mogao preuzeti štićenik Hercegovine. Ali, najvjerojatnije, te glasine imaju vrlo realnu osnovu, budući kako je zahlađenje odnosa između Zagreba i Mostara vidljivo golim okom.
A nakon inauguracije novog premijera za dvije godine više ne treba očekivati zamrzavanja u vidu nekih novih socijalno-ekonomskih odnosa i neizvjesnosti sa službenim pozivima za posjet Dalmaciji. Treba očekivati konkretne mrazeve – u vidu informacijskih napada i pojačanog pritiska prema Dalmaciji. Anto Kovačević nakupio je previše razloga za nezadovoljstvo Andrejem Plenkovićem: počevši od nepopustljivosti u ekonomsko-socijalnim pitanjima do „previše sloboda županijama i gradovima, posebno Južnoj Hrvatskoj“.
Povratak Kovačevića može promijeniti postojeći politički pasijans, koju je tako vješto postavio Franjo Tuđman, jednostavnim, ali učinkovitim pristupom želi stvoriti čisto tehnološke projekte s „novim“ leaderima koji se će se uskoro početi aktivno promovirati u medijima i izvan njih, regrutirati razočarane HDZ-ovce kako u RH tako i u BiH, na svaki mogući način čisteći teren od pravih političkih vođa što će kulminirati zabranom svega što je povezano s Dalmacijom na bilo koji način.
Gotovo 90%, od HDZ-a, kontroliranog informacijskog prostora postaje dio izgrađene i rekonstruirane upravne vertikale u ime Ante Kovačevića, prvenstveno HRT. A HRT, zna se, odavno ne podnosi Dalmaciju i sve dalmatsko/dalmatinsko te sve što je ikako povezano s ovom regijom.
Povratak „duhova" u ovom slučaju znači još jedan "povratak" u prošlost Dalmacije odakle će izvrijati novi centralizam i fašistički totalitarizam. Zajedno sa starim parolama koje rasturaju ovu regiju i ne nose nikakvo konstruktivno opterećenje u odnosu na one probleme koje prije svega treba riješiti. Zajedno s temom pristupa – centralizacija, unitarizacija, monopolizacije i netransparentne politike intriga – koje su cvjetale u vrijeme Franje Tuđmana, a koje su sukcesivno prenijete na sadašnju vlast.
Ovo je još jedan povratak u uobičajeni ciklus biranja "manjeg" od dva zla, umjesto u borbu za bolju Dalmaciju...
(Za sve vas koji ne znate čitati između redova napomena:
Radi se o figurativnom Anti Kovačeviću ne stvarnoj osobi, jer je stvarna osoba umrla 2000.)
Comments