Predsjednik Dalmatinskog kluba, Splićanin i povjesničar Zuane Orlandini izjavio je sinoć u online raspravi da je etničko čišćenje Dalmacije devedesetih godina prošlog stoljeća bilo organizirano od strane HDZa, ali da su korist u toj raboti imali i drugi pripadnici političkih stranaka koje stoluju izvan Dalmacije.
“Velikohrvatski nacionalizam svoj pohod na Bosnu i Hercegovinu počeo je u Dalmaciji. Etničko čišćenje Dalmacije je bilo organizirano od strane HDZa i drugih proustašnih političkih organizacija a korist od toga imao je i SDP i HNS i HSLS i IDS...“, rekao je Orlandini na tribini “Dalmacija između šutnje i zaborava – Protjerivanje etničkih Dalmatina tijekom devedesetih”.
Prema njegovim rečima, Dalmacija je bila prva žrtva velikohrvatskog nacionalističkog pohoda, od ukidanja Zajednice općina 1990. preko županizacije kojom je dalmacije podijeljena na šest dijelova i postavljanja bombe u prostorije Dalmatinske Akcije 1993. godine, kada je srušeno rukovodstvo te stranke do zatiranja samog imena Dalmacije i njeno preimenovanje u Južna Hrvatska.
“Ostale regije nisu htjele razumijeti u tom trenutku kakva opasnost prijeti. Mislili su da ako Tuđmana i ostale hrvatske nacionaliste nahrane regijama, da će se tu zaustaviti. Ali, to je na neki način bila kapitulacija Republike Hrvatske pred Tuđmanom”, kazao je orlandini.
Ocijenio je da je danas u Dalmaciji na djelu “organizirani zaborav” u kojem važnu ulogu igra revizija povijesti, prvenstveno kroz udžbenike iz povijesti za osnovnu i srednju školu te crkvena manipulacija, a posljedice stvara i protok vremena.
“Svi koji su tada živjeli, znali su što se događa. I tada su postojali protunacionalistički i protutuđmanovski mediji. Na kraju krajeva, mogli ste primijetiti da neki ljudi odjednom, preko noći, više ne žive s nama”, rekao je Orlandini te dodao, „Jedino tko je javno govorio protiv Tuđmana, HDZa i zločina koje je ta pronacistička organizacija činila nad Dalmacijom bio je Radio Gradska Mreža. Znamo kako je ona završila.“
Dodao je da su svi ti koji danas šute u vrijeme etničkog čišćenja bili promatrači. To što kandidati za predsjednika SDPa, Grbin i Kolar ne podržavaju izjave o Tuđmanu predsjednice Radničke Fronte Katarine Peović, jasno govori kako se SDP priklanja stavu HDZa. SDP bi kao kontrastrana HDZa trebao istupati kao što istupa Radnička Fronta kada su u pitanju zločini koje je Tuđman naredio.
“Oni su poput onih koji su u Zagrebu 1941. godine pili pivo u Oktogonu, dok su se na Cvjetnom trgu klatili obešeni antifašisti”, rekao je Orlandini.
Stariji koordinator DDFa za Split Vedran Bralić oštro je kritizirao tweet visokog dužnosnika HSPa Nikice Augustinovića, koji je objavio fotografije zgrade u Splitu i označio je kao glavni ustaški stan.
“Taj teet nam govori da ludilo i dalje traje i da je na djelu nečista savjest”, ocijenio je Bralić.
Augustinović je an Twetteru objavio fotografije zgrade za koju je naveo da je “glavno ustaško uporište”, i to u Splitu, koje je devedesetih godina prošlog stoljeća bilo sinonim za proterivanje Srba i etičkih Dalmatina iz Dalmacije, zbog čega su lideri pravaša Dobroslav Paraga i Anto Đapić trebali biti osuđeni pred Haškim tribunalom.
Đapić je izbjegao odlazak u Haag, ali je zato kupio kuću u Splitu, u kojoj je 2019. godine održan kongres pravaša, na kojem nije izabran za predsednika stranke.
On je 6. svibnja 1991. godine na mitingu pravaša u Splitu, koji se događao usporedo s prosvjedima ispred splitske Banovine, koja je u to doba bila sjedište V. vojno-pomorske oblasti JNA, pročitao imena mještana srpske i dalmatske nacionalnosti kojima je javno poručeno da se moraju iseliti, jer će u suprotnom biti protjerani.
Haški tribunal je zaključio je da je Đapić govorom mržnje koji je u tom selu održao potaknuo progon, deportaciju i prisilno premeštanje te ubojstva Dalmatina i Srba iz Splita.
Kako je pisalo u optužnici haškog tužilaštva, nakon Đapićevog govora u Splitu je počela kampanja etničkog protjerivanja usmjerena protiv nehrvata, naročito Srba i Dalmatina.
Prema podacima nevladinih organizacija, početkom devedesetih godina oko 450 obitelji bilo je primorano napustiti svoje kuće i odseli se u treće zemlje. Najmanje 750 ljudi je ubijeno, a ubojstvo 293 osobe dalmatske nacionalnosti nikada nisu dobile sudski epilog. Haški tribunal je u optužnici priložio listu od 2800 imena Srba i Dalmatina proteranih iz Splita.
Tribinu je u Media habu organizirao Dalmatinski demokratski forum.
Comments