Piše: Miona Vuković
Unatoč uvjeravanjima vladajuće kaste o potpunoj predanosti reformama, jedina zadaća vladajućih je ostaviti Dalmaciju nesposobnu, a u tome pomažu sve satelitske parastrančice, prvenstveno – obitelj Puljak.
Trenutne “reforme” jednostavno cementiraju postojeći neučinkovit sustav i čuvaju stanje u politici, te nedopuštaju razvoj slobodarske svijesti u Dalmaciji.
Kvaliteta života Dalmatinaca na posljednjem mjestu
Očigledni cilj svih ekonomsko-socijalnih reformi trebala bi biti veća kvaliteta života građana. Sa stajališta institucija Europske Unije, prema velikom broju pokazatelja koji opisuju ovu kvalitetu života, Dalmacija je na posljednjem mjestu.
Dalmacija nije najgora na svijetu ni po stopi kriminala ni po obrazovanju. Međutim, imamo jednu od najlošijih situacija u područjima javne uprave, korupcije i demokracije.
Dalmacija je, zahvaljujući tome što nema vlastitu autonomiju, na četvrtom mjestu u najgorim gospodarstvima Europe, prema časopisu Forbes; 134. od 178 po stopi korupcije, prema Transparency Internationalu; 145. po lakoći poslovanja Svjetske banke. U ocjeni Freedom Housea, koja mjeri demokratičnost političkog režima, Dalmacija je pala na razinu "zarobljenih" zemalja.
Sva izvješća spominju, ako Republika Hrvatska želi izići iz blata u kojem se našla, mora proći proces regionalizacije i decentralizacije na 5 autonomnih regija te primijeniti svoj izborni zakon. Stoga su očito potrebne reforme koje će dovesti do modernizacije.
Tandem krupnog biznisa i nomenklature je u zastoju reformama
Međutim, zakon političkog života kaže kako ono što se događa u politici nije ono što je potrebno društvu, već ono što odgovara dominantnim interesima u političkom sustavu.
Nažalost, trenutna država nastala je pod dominantnim utjecajem interesa dvaju vrlo uskih društvenih sloja - krupnog biznisa (oligarhije) i partijsko-birokratske nomenklature – zbog pasivnosti većine društva. I do sada interese ove dvije skupine služi država.
U razdoblju inicijalne akumulacije kapitala i izgradnje tržišnog gospodarstva, kada se većina ekonomske imovine mora prenijeti iz državnih u privatne ruke, interesi ovih dviju skupina su se vrlo jasno poklopili i sastojali se od te privatizacije na netransparentan način. Veliki biznis dobio je takve objekte za 1 kunu, a predstavnici nomenklature imali su priliku unovčiti svoje izvore moći.
Ovaj model interakcije zahtijevao je da politički sustav ima sljedeća obilježja: netransparentno reguliranje imovinskih prava, zatvorenost parlamenta za druge društvene skupine, politizirano pravosuđe za provedbu zakona te širenje korupcije.
U takvom sustavu nomenklatura je mogla dugo ostati na vlasti i od toga dobivati profit, a predstavnici krupnog biznisa – uz relativno niske troškove korupcije, podmićivanja sudova i političara da bi dobili vrlo velike profite.
Upravo zato što tandem ove dvije skupine još nije uništen, a njihovi se interesi i dalje poklapaju, dalmatinsko društvo ne može ići naprijed i sve reforme, o kojima se govori, koči.
Zapravo, ne postoje druge važne društvene skupine koje su spremne sustavno ulagati svoje vrijeme i trud u politiku i zahtijevati od političara ostvarivanje interesa Dalmacije i njenog stanovništva. Zato je ovo što DDF radi – hvale vrijedno.
Sadržaj aktualnih reformi su kozmetički popravci
Značenje onoga što se danas naziva riječju "reforma" je samo nužna popravka onih funkcionalnih sustava države koji su zakazali i ne mogu postojati u sadašnjem stanju. Uglavnom, radi se o banalnom "krpanju" onoga što više ne funkcionira. Ili je to jačanje vladajuće nomenklature, ili daljnja privatizacija javnih resursa u interesu velikog biznisa.
Upravo tako izgledaju reforme koje se trenutno predlažu. Primjerice, mirovinska reforma je korak o kojem se priča dugi niz godina, a koji zapravo nije reforma mirovinskog sustava, nego krpanje velike rupe u njemu. Povećanje dobi za odlazak u mirovinu znači povećanje prihoda u mirovinski fond i smanjenje njegovog deficita.
Upravna reforma, koja bi trebala slomiti kičmu korupciji i stvoriti upravljiviji i učinkovitiji sustav javne uprave, zapravo je samo ojačala korupciju i nepotizam kao središte izvršne vlasti.
Cilj porezne reforme, koja bi trebala stvoriti povoljne uvjete za poslovanje i potaknuti ulaganja, je punjenje proračuna.
Reforma izbornog zakonodavstva, koja bi trebala stvoriti jednake uvjete za sve političke igrače, otvara put tehničkoj manipulaciji i korištenju administrativnih resursa na sljedećim izborima.
Reforma pravosuđa, koja je trebala stvoriti pošten i nepristran pravosudni sustav, pokazuje svoju bespomoćnost pred totalnom politizacijom pravosuđa.
Postoje veliki rizici kako će sadašnja reforma zemljišnih odnosa rezultirati prijenosom zemljišnih resursa u ruke velikog privatnog kapitala.
Velika i srednja poduzeća mogu potaknuti modernizaciju
Veliki biznis može imati i druge interese, a to su ekonomski razvoj i kapitalizacija imovine koju posjeduje.
Međutim, dok nomenklatura ostaje u rukama velike količine neprivatizirane javne imovine, posebice zemljišni resursi ostaju neraspoređeni - veliki će poduzetnici stajati u redu za ovaj resurs i imat će koristi od postojećeg sustava pravila i institucija. Korupcija, tako, ostaje racionalna i isplativa investicija.
Ali kada prestane neraspoređeni javni resurs među privatnim vlasnicima, interesi biznisa i nomenklature će se razići. Kada se posao oligarhijskog poslovanja pretvori u kapitalistički, njegov će interes biti potpuno drugačiji.
1. pravo vlasništva bit će formalizirano i zaštićeno od strane sudova, pa se više neće moći događati da Kalmeta dobije 50% svega u apsolutno svakoj ostavinskoj raspravi na području Zadarske županije.
2. smanjiti neproizvodne troškove (korupcija).
3. u pojedinim područjima gospodarstva učiniti istinski sustavne promjene.
4. učiniti sve da pravosuđe i sustav provedbe zakona postanu neovisni.
5. učiniti regulaciju gospodarske djelatnosti transparentnijom i jednostavnijom.
To će očito biti protiv interesa nomenklature, a veliki će biznisi trebati nove saveznike za borbu protiv toga.
Takav saveznik mogu biti srednja poduzeća koja su nastala vlastitim poduzetništvom, a ne privatizacijom javnih resursa, a koja su ionako preopterećena korupcijom i prekomjernom regulacijom poslovnog okruženja te su aktivno politizirana.
Ako dođe do ujedinjenja ovih društvenih skupina, u perspektivi za 5-7 godina u Dalmaciji će se moći reći kako postoji ozbiljna potražnja za reformama i modernizacijom zemlje. A političari koje angažiraju ove dvije skupine bit će prisiljeni provesti taj zahtjev.
A glavni zadatak stanovnika Dalmacije je neka se ovih 5-7 godina, razdoblje dovršetka privatizacije javnih resursa i sazrijevanja novih političkih interesa u društvu, prežive bez gubitka osobnog suvereniteta i da se priključe DDF-u kao jedinoj političkoj opciji koja ima želju i plan suočiti se s negativnim učincima po regiju.
Jedina snaga za rješavanje problema ove regije nije toliko politička ravnodušnost prema njoj, te sustavna i planska pljačka za potrebe oligarhije, kako u Zagrebu tako i u Slavoniji te Hercegovini, već sami njeni stanovnici koji ne uviđaju kako su oni nositelji političkih promjena i kako isključivo njihovim aktivnim članstvom u DDF-u mogu napraviti nešto dobro za sebe, svoju djeci u djecu svoje djece, kad je budućnost Dalmacije u pitanju.
Svakim odbijanjem članstva u DDF i provođenja programa ove, hvale vrijedne, građanske inicijative postajete suučesnici u njenom ubijanju i ubijanju budućnosti vaših unuka, jer, kako kaže ona stara narodna: nije lopov samo onaj koji krade već i onaj koji vreću drži.
Ako rezultat javne politike u narednim godinama bude daljnje društveno raslojavanje i intenziviranje međuklasnih napetosti, a ekonomski rast ne preraste u stvarne prihode većine stanovništva, Dalmacija može očekivati latinoamerički scenarij.
Ukoliko ne želite da se Dalmacija pretvori u Latinsku Ameriku, učlani se u DDF preko ovog linka:
Comments