Piše: Meri Laurentis
Veoma rijetko se neka od država pokazala tako tvrdoglavom i nerazumnom kao Republika Hrvatska, a sve pod utjecajem ruske i crkvene antidemokratske propagande.
Opijeni svojom (bez)vlašću dalmatinske podružnice najveće hrvatske političke stranke, HDZ i njegov predsjednik Andrej Plenković nakon dvije izborne pobjede u kolovozu 2016. i u lipnju 2020. obećali su kako će svojom politikom iz korijena promijeniti Republiku Hrvatsku. Konzervativni i nesposobni predsjednik Vlade nije održao ni to obećanje. Organizirani kriminal u sprezi s vlašću buja, a Republika Hrvatska je na putu u „putinizacije“, zbog sve većeg utjecaja lažnih vijesti i propagande koja dolazi direktno iz Moskve. Za to vrijeme, EU šuti. Uz pomoć blago natpolovične većine u Hrvatskom Saboru Plenković, na prvi pogled europejac od kojeg se često čuju ekstremno nacionalistički tonovi, pokušava na sva važna mjesta u politici, upravi i pravosuđu postaviti svoje vjerne sljedbenike. Tu se čak tiho ratuje s onima koje je instalirao Ivo Sanader ili Tomislav Karamarko.
Kada je prošle godine htio ušutkati kritične medije, koji se u RH broje u tragovima, u EU se nije pojavio otpor. Zakoni o medijima su pod pritiskom iz Bruxellesa nisu morali biti bar ublaženi. I to se sve događalo još za vrijeme hrvatskog predsjedanja Europskom Unijom. Sada, godinu dana kasnije, Andrej Plenković je prevršio svaku mjeru. Novi zakoni i najava izmjena Ustava RH prema kojemu bi isti bio izrazito nacionalistički obojen te ograničavanje neovisnosti Hrvatske narodne banke trebali su biti previše za Europsku Komisiju. Ali je nije ni glasa pustila. Europska Komisija koja se smatra čuvarom europskih ugovora i vrijednosti zažmirila je na Plenkovićev neoklerofašizam samo zato jer će RH ući u eurozonu i postati dio Schengenskog prostora.
To je zbilja nešto neuobičajeno. Komisija koja svake godine vodi na stotine postupaka zbog kršenja pravila iz pristupnih ugovora država članica ili jer nacionalno pravo nije usklađeno s određenim propisima Europske Unije zašutjela je pred HDZ-om. I protiv Njemačke su često vođeni postupci, recimo zbog zakona o Volkswagenu ili financiranju banaka saveznih pokrajina. No, postupak protiv RH nikada nije pokrenut po službenoj dužnosti. Razlog je tome što su na vlasti u EU opskurni likovi iz EPP (European people's party) koje je HDZ član.
Možda će se jednom, kada socijalisti ili socijaldemokrati budu na vlasti u EU, početi voditi ovaj bitan spor. Jer, ovdje se radi o kršenjima osnovnih političkih načela europske demokracije. Vrlo rijetko se neka od članica pokazala tako tvrdoglavom i nerazumnom kao Republika Hrvatska. EU ima dobre šanse za nametanje svojeg mišljenja jer, kako to sudbina nekad hoće, RH u ovom razdoblju treba pomoć Europe. Andrej Plenković je svojom fatalnom ekonomskom politikom doveo državu na rub propasti, 400.000 ljudi je napustilo tu državu zadnjih deset godina, a kako sada stvari stoje, uskoro će od EU-a i MMF-a potraživati kolo za spašavanje. Tako dugo dok se skladište optužbe za kršenje ugovora, Plenkovićeva vlada ne smije dobiti novac. Podrška 17% birača HDZ-u se polako, ali sigurno topi.
Ipak, u cijeloj ovoj priči najviše stradava Dalmacija, regija koja najviše uplaćuje u državni proračun, a najmanje iz njega dobiva, dok je istovremeno najveći broj njenih stanovnika u stalnom sukobu s egzistencijalnim minimumom, te se najviše iseljavaju u treće zemlje.
Ukoliko Europska Komisija ne progleda i ne shvati što se točno događa u RH, u Europskoj Uniji mogla bi nastati nova politička i svekolika druga kriza. Vlada RH bi spor s Bruxellesom mogla proglasiti borbom za dostojanstvo i suverenost. Komisija mora zajedno s Europskim sudom pravde provesti pravo, ako treba i pomoću novčanih kazni i oduzimanjem prava glasa. Republiku Hrvatsku, točnije HDZ, bi na neki način trebalo kazniti.
Možda EU šuti pred HDZ-om i stoga jer postoji velika opasnost kako bi od spora na relaciji Bruxelles-Zagreb koristi mogli imati hrvatski ekstremni desničari, isti oni koje je stvorio HDZ (Most, Domovinski pokret, HDSSB, Hrvatski suverenisti...) ili pak oni lažni ljevičari koje je također stvorio HDZ (Pametno, Centar, Fokus, Živi zid, Slobodna Hrvatska, Možemo...). Neki od njih već sada traže izlazak iz EU-a. Desničarski Hrvatski suverenisti, organizirala je nekoliko peticija za referendum protiv EU, dok je stranka Most, četvrta najjača stranka u Hrvatskom Saboru, također raspisala jedan značajan referendum protiv EU, što je dovoljan dokaz antieuropskog raspoloženja u hrvatskoj političkoj sceni. Andrej Plenković, u čijoj se retorici naziru autoritarne i nacionalističke crte, ima u svojim rukama određivanje daljnjeg europskog puta RH. Ako popusti, spor će se brzo riješiti. No, ako sve stavi na nacionalističku kartu, pred RH-om su burna vremena, i to nezavisno o dužničkoj krizi.
Andrej Plenković, koji je potekao iz demokratskog pokreta, danas više djeluje kao mješavina prepotentnog Silvia Berlusconija i nedemokratskog Putina. On svojom čvrstom rukom zabranjuje demokratske procese u RH, prvenstveno u Dalmaciji, a istovremeno na kratkom lancu drži ekstremne fašiste koji bi rastragnuli sve do čega se dočepaju. Ovakav odnos Dalmacija nije zaslužila. Ono što Dalmacija jest zaslužila jest odmicanje od velikohrvatskog nacionalizma, pogled prema Zapadnoj Europi, posebno prema njenoj koljevci Mediteranu, te zaštita, rast i razvoj demokratske misli te ljudskih prava i sloboda. Dakle, sve suprotno od onoga što danas imamo u Dalmaciji.
Comments