Piše: Daniel Remanni
Dopisnica informativnog programa Državne krugovalne dalekovidnice, čitaj HRT-a, iz Washingtona, Branka Slavica uživo prati pripreme za američke izbore kada će biti izabran predsjednik, članovi Kongresa, trećina članova Senata i guverneri.
Slavica tom prigodom je dala interesantan komentar, citiram:
“Više od 58% Amerikanaca ne podržava Kamalu Harris, a na kakve je grane spao američki predsjednik govore i dva detalja iz kampanje: ama baš nitko od demokratskih kandidata ne želi ga vidjeti na nekom svom mitingu.”
Zamislite samo da predsjednik općinskog odbora HDZ-a u Iloku, Popovači ili Zmijavcima poruči Andreju Plenkoviću kako nije dobrodošao na njihovom skupu, uplašen kako će mu premijer smanjiti broj glasova!
I zaista, možete li zamisliti takvu situaciju? Pretpostavljam kako ne možete, osim ako niste HDZ-ov plaćenik za pisanje idolopokloničkih komentara, lupanje pluseva i minusa na komentare drugih i ostalo. Pod “ostalo” ne znamo što se sve podrazumijeva, ali nešto mora postojati, jer takva energija koja se poklanja pokušaju kreiranja lažne stvarnosti na društvenim mrežama i u komentarima na internet člancima, prevelika je kako ne bi bila iskorištena za neku višu političku svrhu.
Razumije se, takva neka viša svrha imat će veze s nekom opskurnom, grotesknom idejom koja nikome od nas trenutno ne pada na pamet, ma s bilo čim, samo ne s pravom, realnom borbom za unapređenje kvalitete života građana. Ne možemo dosegnuti te visine inovativnosti u radu i stvaranju koje može dosegnuti Plenkovićeva ultra-napredna kleptomanska organizacija, čitaj HDZ i njezina mašinerija, pa je najbolje sačekati kako bismo vidjeli što to novo spremaju. Međutim, bilo bi licemjerno optužiti samo HDZ za nesklonost samokritici ili kritici lidera, jer od nedostatka realnog dodira sa stvarnošću pate mnoge, ako ne i sve ostale političke opcije na hrvatskoj političkoj sceni.
Tako imamo situaciju kada šire članstvo stranke svojevoljno pristaje na to da nema nikakvog utjecaja ili znanja o donošenju najvažnijih odluka o budućem političkom putu stranke, a samim tim se odriče prava na mišljenje i izražavanje, što se nazivam krajem upotrebe mozga u hrvatskoj politici. Članovi HDZ-a su dobrovoljno pristali biti najangažiraniji u ovom procesu i javno demonstriraju svoja zalaganja za mentalno osiromašenje stranačke populacije u Republici Hrvatskoj, pa su samim tim pristali i biti predmet najjačeg udara ono malo alternativne javnosti. Kraj misaoni procesa na hrvatskom političkom nebu proces je koji u Republici Hrvatskoj traje već duže vrijeme i ma koliko je istina kako sam s 10 godina s roditeljima bio u prvom redu splitskih mitinga gdje smo slavili demokratske promjene, on je mnogo više. Ispostavit će se kako se radi o tekovini koju su iznjedrili politički lideri u Republici Hrvatskoj već davne 1946. HDZ ju je samo izučio do perfekcije i ubrzala do nivoa gdje se zamislite i pitate, imate li bilo kakvu ulogu u društvu osim biti dio glasačke mašinerije u izbornim danima. Pod pretpostavkom da izbori nisu namješteni.
Najočigledniji primjer stranke koja je kažnjena zbog isključivanja članstva, simpatizera i građana koji su joj poklanjali povjerenje na izborima, iz bilo kakvog kruga informacija o tendencijama unutar stranke je Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), čije se unutrašnje konsolidiranje još uvijek čeka, mada ima naznaka kako bi regrupiranje moglo početi uskoro. Posebno sada kada je izabran novi predsjednik stranke. Otuđenje stranačkih prvaka od stvarnosti života s kojom se svakodnevno suočavaju građani, ali i nedovoljna kontrola kvaliteta rada stranačkog kadra, također su faktori koji su uticali na pad SDP-a i to je već dobro poznato. Međutim, taj pad je i opomena drugim strankama, jer lažni socijaldemokrati, u ma koliko se nezavidnoj poziciji našli u određenom trenutku, čini se kako su već prošli kroz najgore dane, iako uvijek može gore. Stranka je svoju cijenu već platila i realno je očekivati kako bi u narednom periodu, ma koliko dugačak on bio (a bit će duži nego li mislimo), ta bi se stranka mogla, poslije višegodišnjeg vrćenja u krug, uhvatiti za vlastiti rep i te ponovo počela graditi povjerenje među članstvom i biračima. Ovog puta, na temeljima koji će biti čvršći od nekadašnjih. Međutim, jesu li drugi naučili išta iz bolnog iskustva SDP-a?
Vladajući HDZ čini se – nije, jer kao i SDP u vrijeme zadnjih liderskih godina Zorana
Milanovića, klizi prema tome da se u jednom trenutku nađe na vrlo tankom ledu populizma koji će početi pucati pod težinom bijesnog i nezadovoljnog biračkog tijela koje nije profitiralo u najboljim danima Plenkovićeve vladavine. Ti najbolji dani sada su već definitivno iza nas. Zoran Milanović kasno je shvatio kako je politika postala fasadna, stranka otuđena od običnog čovjeka, a kadrovi previše loši, i kako će mu stranka poživjeti još onoliko koliko će njegova karizma biti dovoljna referenca za glas na izborima. SDP je potom lutala, odabravši savršenog ili zbunjenog Davora Bernardića, isuviše (transparentno) bogatog čovjeka za svog lidera kako bi se bilo koji prosječan građanin Republike Hrvatske koji strepi od otkaza, kredita i neplaćenih računa, identificirao s njim ili mu povjerovao, ma koliko neosporni rezultati njegovog rada bili. SDP će nesumnjivo još neko vreme tražiti “onaj” trenutak u svome radu koji će uzdići stranku s apsolutne nule na kojoj se našla, ali taj trenutak će doći.
U potpuno identičnoj, ako ne i goroj situaciji naći će se HDZ, jer ta stranka osim što će morati polagati račune odvjetnicima, liječnicima, prosvjetarima, policiji, taksistima i ostalima koji će tek dići glas uzbune, imat će i ozbiljan problem sa sposobnim kadrom koji je praktički nepostojeći. Pogledajte samo tko su njima glavne uzdanice u Hrvatskom saboru, Gordan Jandroković, Željko Reiner, Ante Sanader, Branka Juričev… Tko njima vjeruje, tko uopće glasa za njih i što će to oni uraditi kako bi HDZ preživio stampedo nezadovoljnih građana, ali i nezadovoljenog članstva kada pukne led? Osim toga, ta stranka će se, prije ili poslije, definitivno raspasti i to više nije nikakva tajna. HRT, Nova TV, N1, Slobodna Dalmacija, Jutarnji lis, Večernji list, Glas Slavonije… najčitanije novine i najgledaniji mediji u RH, podastiru sve indicije kako će se to dogoditi, samo ako malo pažljivije analizirate način na koji izvješćivaju o potezima koje pravi Andrej Plenković i njegova klika.
Nezadovoljni birači i štrajkaši se ne računaju. Premijer je sam odabrao graditi popularnost stranke na vlastitom liku i djelu i zbog grijeha SDP-a koji su razljutili građane, to može potrajati neko vrijeme, ali ne i predugo. S obzirom na to kako kažu kako je veoma posvećen rejtinzima, pretpostavljam kako će i ova dilema stići pred njega veoma brzo. Ma koliko u očima mnogih Andrej Plenković djelovao kao trenutno veoma poželjan partner, kada se prelije čašica gorkih razočarenja, dramatično će opasti i zainteresiranost političkih partnera za bilo kakav vid suradnje s njim. Onda će isto to članstvo koje se trenutno zadovoljava iluzijom o tome kako ima svog interesa u šutnji i idolopoklonstvu, zajedno s ostalim nezadovoljnim građanima, biti generator promjena i još jednog velikog političkog pada.
Političari se najčešće prevare kada misle kako manipulacijom, privilegijama i iluzijom mogu predugo držati članstvo u svojim rukama, u svojstvu poslušnog ljubimca i sredstva za dolazak na vlast. Ljudska priroda je takva da uvijek želi više. Baš kao što političari žele više i bolje za sebe, isto to žele i građani pa i glasači, pa i oni među članstvom kojima je stranka već na neki način pomogla. Svi će oni tražiti više. A zamislite kakvu reakciju tek treba očekivati kada ih zanemarite, podcijenite, pa im još počnete uzimati dio onoga što već imaju, a što HDZ čini aktualnim potezima koje smatra reformama?
Zato je svaka stranka koja se odluči isključivo slijediti put populizma, osuđena na suočavanje s ozbiljnim, dramatičnim problemom održanja relevantnosti. Svaka stranka ovo mora imati u vidu a svaka stranka koja danas deluje u RH pokazuje sklonosti vjerovanju kako može živjeti samo na populizmu ili karizmi lidera. To nikada ne traje vječno, a simptomi se moraju primijetiti na vrijeme. Za HDZ je, čini mi se, možda već kasno, osim ukoliko se ne dogodi nekakav dramatični obrat.
Comments