Piše: Sondra Zebić
Unatoč javno izgovorenim riječima Zlatka Hasabegovića, bivši ministar u Vladri Republike Hrvatske još nije uhićen, baš kao što nije uhićen napadač na Majdu Iris Stefanelli i napadači na Vedrana Bralića.
O obvezi policije da zaštiti sve građane Republike Hrvatske i njezine goste već je mnogo rečeno. Zabrana prosvjeda koji je organizirala udruga Dalmatinski klub koja se očekivala u subotu razljutila je sve one koji su se nadali kako se državna sila neće usuditi još nam jednom uskratiti jedno od naših osnovnih ljudskih prava – pravo na mirno okupljanje. Nije bilo osnove za nadu ali ona je, kako kaže stara floskula, zadnja umrla. Nego hajdemo se vratiti onome što će budućim generacijama o nama reći neki prašnjavi arhivski papir, odnosno rješenje o zabrani okupljanja članova i simpatizera udruge Dalmatinski klub sastavljeno od strane policijske uprave Splitsko-dalmatinske.
U rješenju koje je ova upravna jedinica dostavila organizatorima Dalmatinskog kluba, navedeno je kako se skup zabranjuje jer „su se stekli uvjeti iz članka 11. Zakona o javnom okupljanju građana, odnosno kako na skupu može doći do ometanja javnog reda i mira, ometanja prometa, ugrožavanja zdravlja, javnog morala ili sigurnosti ljudi i imovine.”
U ovom službenom dopisu, iako je veoma kratak, pažnju budi mnogo toga. Prije svega to da policijska uprava Splitsko-dalmatinska nije odredila koji od navedenih razloga za ograničavanje slobode okupljanja je u pitanju, već je samo prepisala zakonsku odredbu. To već govori kako je ovaj dokument bez ikakvog realnog sadržaja, a građanima koji su skup uredno prijavili već prošlog tjedna poručuje: Tko ste vi? Mi smo država i ne moramo vam polagati račune. Želite obrazloženje? Evo, nešto smo vam našvrljali.
Ipak, sustavom logične eliminacije, čak i iz ovakvog odgovora možemo doći do točnih zaključaka za zabranu održavanja prosvjedne šetnje.
Može li tijekom prosvjednik šetnji, štrajkova i održavanja prajdova doći do ugrožavanja javnog prometa? Teško, ako uzmemo u obzir putanju skupa. Zar zbilja policijska uprava Splitsko-dalmatinska sumnja kako bi moglo doći do ugrožavanja sigurnosti ljudi ili imovine? Da, ali ne od strane organizatora i sudionika skupa, već od onih koji su riješili onemogućiti održavanje mirne šetnje izljevom nasilja. Neki javni skup, prema međunarodnim ali, gle čuda, i hrvatskim zakonskim pravilima može biti zabranjen samo ako prijeti izravno ugrožavanje sigurnosti i života ljudi i imovine, a ne ukoliko netko drugi, netko tko se ne slaže s mirnim skupom, predstavlja prijetnju sigurnosti ljudi i imovine. Da je suprotno, bilo kakva garancija slobode mirnog okupljana na planeti bi bila besmislena, a norme koje je garantiraju bi bile čisto ismijavanje ovog prava.
Tako smo došli do trećeg razloga, a to je pitanje ugrožavanja zdravlja i javnog morala, što je zapravo i pravi razlog zabrane šetnje. Dalmatinstvo je za klerikalne neonaciste u Republici Hrvatskoj teška psihopatologija. Biti Dalmatin i zalagati se za dalmatinstvo, regionalizaciju i decentralizaciju države je duboko nemoralna, prljava, nepravoslavna, skandalozna pojava. Ako nisi nacist koji je je klao po Jasenovcu, mostarskom heliodromu ili Varivodama tada si izopačen. Zbog toga je dalmatinstvo protivno zdravlju i javnom moralu – to misli policijska uprava Splitsko-dalmatinska, to misle ministar i premijer, to misli većina građana Republike Hrvatske zadojena najcrnjim oblikom klerikalnom neonacizma.
Zbog toga podrška suprotnom stavu, povrh svega, oduzima glasove.
U konačnoj zabrani skupa Dalmatinskog kluba, koja je praćena serijom igrokaza desničara i crkve, posebno mjesto zauzima premijer Plenković koji je u politici naučio psovati i vrijeđati, ali nije naučio koje su njegove osnovne obaveze. Andrej Plenković je u ovoj stvari, vjerovali ili ne, drugostupanjsko tijelo kojemu se organizatori mogu žaliti u roku od 15 dana. On ne samo da nije pokušao glumiti nepristranost, već je u ime prvostupanjskog tijela mjesecima, ako ne i godinama, unatrag detaljno obrazlagao razne odluke prvostupanjskih tijela. Njegov najvažniji argument je, koliko sam shvatila, taj kako premlaćivanje i ubijanje Dalmatina, koji su u RH nepriznati, ovo pitanje nije pitanje ljudskih prava i sloboda. I poručio na zatvorenoj sjednici Vlade kako ne trebamo svjedočiti porazu, već „pobjedi Hrvatske”.
Tako je Andrej Plenković još jednom potvrdio kako je iznad Ustava i zakona, iznad svake institucije i procedure odlučivanja. On nas tuži, on nam sudi i s tim malo tko ima problem. On je hodajuća zlouporaba sustava, policije, politike, kršćanske-demokracije.
Dok čekamo smjenu direktora Kulturnog Centra grada Splita od strane kleptomanske neonacističke organizacije HDZ, zbog table koja unutar ove institucije pored latiničnih slova ima i ćirilična, i dok čekamo amnestiju sitnih kriminalaca koju je najavio premijer, sjetite se kako Andrej Plenković samo ispunjava svoja predizborna obećanja. Još je u svibnju 2020. rekao kako od njega možemo očekivati samo „čvrsto”.
Uvijek sam bila protiv argumentacije kako manjine treba štititi jer će, ako to ne radimo, “i na nas uskoro doći red”. Taj rezon pomiče naše motive s ljudskih prava na pravo sebičnosti, ali također maskira situaciju time što nas tješi kako na nas još uvijek nije došao red. Itekako je došao jer, priznali mi to ili ne, zlouporabu položaja i uzurpaciju vlasti od strane Andreja Plenkovića trpimo svakog dana. Subota će biti samo još jedan takav dan.
Do tada, podržavam ideju žalbe se na ovo rješenje koje vrijedi koliko i papir za obrisat guzicu, makar iz zabave i makar zbog one arhive s početka priče. Taman i Andrej može vježbati obavljanje dužnosti za koju ga previše plaćamo.
Comments