Piše: don Andreo Dominis
Odete li u Američki muzej holokausta, možete vidjeti natpis koji vam govori što biste trebali tražiti ukoliko ste zabrinuti kako bi vaša zemlja mogla skliznuti u fašizam.
Natpis u mnogome podsjeća na poznati esej “Rani znaci fašizma” (eng. “Early Warning Signs of Fascism”) kojeg je napisao umirovljeni međunarodni poslovni čovjek, Laurence W. Britt koji se često koristi kao vodič za prepoznavanje autoritarnih tendencija u političkim sustavima. Britt je bio politički znanstvenik koji je, analizirajući režime poput Hitlerove Njemačke, Mussolinijeve Italije, Francove Španjlske, Pavelićeve HND, Suhartove Indonezije i Pinochetove Čilea, došao do zajedničkih karakteristika koje dijele sve fašističke diktature.
Iako Britt nije definirao fašizam u strogo akademskom smislu, njegov rad je postao popularan, jer jasno ukazuje na oznake opasnog autoritarizma. Njegovih 14 karakteristika rane faze fašizma često se citiraju u diskusijama o političkoj polarizaciji i opasnostima populizma.
Glavni znaci fašizma po Laurenceu Brittu su:
Moćni i dugotrajni nacionalizam – Fašističke režime često karakteriziraju simboli kao što su zastave, slogani i ceremonije, uz snažno promicanje patriotizma.
Prijezir prema ljudskim pravima – Zbog straha od „unutrašnjih i vanjskih neprijatelja“, režimi zanemaruju ljudska prava, opravdavajući torture, zatvaranje bez suđenja i druge oblike represije.
Prepoznavanje neprijatelja kao unifikacijske osnove – Fašistički lideri stvaraju neprijatelje, kao što su nacionalne, vjerske i seksualne, odnosno rodne manjine ili strane sile, koje postaju krivci za sve društvene probleme.
Militarizam kao ključna komponenta – Vojna moć i agresija često su u centru politike, dok se troškovi za vojsku postavljaju iznad socijalnih potreba.
Ugrožavanje i kontrola medija – Mediji se direktno ili indirektno kontroliraju kako bi služili propagandi režima, dok se neovisni novinari cenzuriraju ili zastrašuju.
Opsesija nacionalnom sigurnošću – Korištenje straha kao sredstva za kontrolu javnosti i opravdavanje represivnih zakona.
Spoj religije i vlasti – Fašistički režimi često upotrebljavaju religiju kako bi legitimizirali svoje politike, koristeći vjerske simbole i retoriku za političku moć. U tu svrhu, političari često surađuju s crkvom kako bi ojačali svoju moć.
Korporativna moć je zaštićena – Korporacije i elite imaju značajan utjecaj na vladu, pri čemu se ekonomski interesi spajaju s političkom moći. U ovu svrhu u javnu upravu i javne službe zapošljavaju se nesposobni, ali podobni članovi vladajuće stranke, dok se sposobni i nepodobni ne mogu zaposliti na ta i takva radna mjesta jer ih vladajuća stranka gleda kao neprijatelje društva, točnije kao opasnost za vlast.
Potiskivanje radničkih prava – Radnički sindikati su ugušeni ili eliminirani, jer su prepreka apsolutnoj vlasti države. Ukoliko postoje sindikati, oni postoje samo formalno-pravno ali ne služe zaštiti prava radnika, već isključivo zaštiti prava vladajuće kaste.
Prijezir prema intelektualcima i umjetnicima – Fašističke vlade često omalovažavaju ili napadaju intelektualce, umjetnike i obrazovne institucije, jer su potencijalni izvori otpora. Sve obrazovane osobe smatraju neprijateljima društva, točnije neprijeteljima oktroirane vlasti.
Opsesija kriminalom i kaznom – Država često koristi policijske snage i represivne mjere kako bi održala kontrolu, uz brutalne kazne za političke neprijatelje.
Raširena korupcija i nepotizam – Vladajuće elite koriste svoj položaj za stjecanje velike količine osobnog bogatstva i osobnog bogatstva najbližih suradnika vlasti, dok članovi obitelji i prijatelji dobivaju ključne pozicije. Ovo služi zbog postavljanja osoba od povjerenja na ključne pozicije kao štit u obrani vlastodršca.
Lažirani izbori – Iako se održavaju izbori, oni su često namješteni ili manipulirani, čime se osigurava zadržavanje vlasti sve dok to vlastodršcu odgovara.
Seksizam – Fašistički režimi skloni su promicanju takozvanih „tradicionalnih rodnih uloga“, potiskivanju prava žena i streme ka otvorenom seksizmu. Nadalje, protiv su prava seksualnih manjina poput istospolnih brakova i udomljavanja, odnosno posvajanja djece od strane istospolnih partnera. U fašističkim društvima, teže je udomiti ili posvojiti dijete nego u demokratskim društvima. Udomljavanje ili posvajanje moguće je samo pripadnicima vladajuće stranke koji rade u javnoj upravi ili javnim službama s ciljem utjecaja na identitet djeteta.
U knjizi „Fascizm, anyone?“ Britt je proširio svoju definiciju fašizma za još jednu točku, koju je stavio na vrh, a to je položaj lokalnih samouprava u fašističkim režimima.
U ovoj točci Britt govori kako je ukidanje regija ili pokrajina i njihovih autonomija prvi vid fašizma. Fašistički režimi moraju baš sve centralizirati kako bi imali kontrolu nad cijelim područje kojim vladaju kako slučajno ne bi došlo do iznenadnih političkih promjena u bilo kojoj regiji ili pokrajini koje bi mogle dalje utjecati na cijelu državu. Ovo je vidljivo iz ukidanja Zajednice općina, svojevrsnih regionalnih samouprava u Republici Hrvatskoj kao i u ukidanju Autonomnih pokrajina u Republici Srbiji.
Britt se ne referira na Republiku Hrvatsku i Republiku Srbiju, već za primjer navodi Hitlerovu Njemačku i Mussolinijevu Italiju koje su zagušile lokalne i regionalne samouprave prije ratnih pohoda, ali načelo je isto.
Brittova upozorenja u suvremenom kontekstu
Mnogi analitičari koriste Brittovu listu kako bi ukazali na opasnosti koje autoritarni lideri mogu predstavljati čak i u demokratskim društvima. Njegova analiza ne tvrdi kako svaki režim koji pokazuje ove karakteristike nužno postaje fašistički, ali služi kao upozorenje kada političke i društvene sile počnu previše nalikovati tim tendencijama.
Ovo se jako dobro vidi iz Republike Srbije i Republike Hrvatske od 1990. do 2000., jer su i jedna i druga država prihvatile svih petnaest načela kako bi učvrstile fašistički režim. Na žalost, i u jednoj i u drugoj državi taj se nacistički režim slamao ne demokratskim institucionalnim putem – izborima – već spojem institucionalnih i izvanistintucionalnih pritisaka (u parlamentu i na ulici), prosvjedi za Radio 101 u Zagrebu (1996.), prosvjedi za Radio Gradska mreža u Splitu (1996.), studentski prosvjedi u Beogradu (1996./97.), prosvjedi zbog krađe srpskih parlamentarnih i predsjedničkih izbora u Republici Srbiji (popularni 5. oktobar 2000.).
Brittov radovi mogu se shvatiti kao alati za širenje građanske svijesti, podsjećajući nas na važnost borbe protiv autoritarnosti i očuvanja demokratskih načela, uključujući slobodu lokalnih samouprava na njihovo pravo na samoodređenje, slobodu govora, neovisne medije i vladavinu prava.
U državama gdje populizam i ekstremizam redovito dobivaju, “Rani znaci fašizma” i „Fascizm, anyone?“ ostaju relevantni i važni u raspravi o očuvanju ljudskih prava i demokratskih vrijednosti.
Comments