piše: Kristina Dilica
Posljednjih godina povećala se diskriminacija na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta, a postoji i trend sve češćih anti-LGBTIQ incidenata, poput napada na javnim događanjima, takozvanih “zona bez LGBTIQ ideologije“, i rasta anti-LGBTIQ pokreta.
Stoga je Inicijativa DDF u studenom 2020. krenula s izradom Strategije za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba kojom se poručuje kako reintegrirana i autonomna Dalmacija treba preuzeti vodstvo u borbi za bolju zaštitu prava LGBTIQ+ osoba i opće suzbijanju bilo kojeg vida diskriminacije.
Iako nacrt teksta Strategije između ostalog spominje problem nejednakosti na radnom mjestu i najavljuje jačanje ravnopravnosti i “raznolikosti“ na radnom mjestu, kao i poboljšanje socio-ekonomskog položaja marginaliziranih članova LGBTIQ+ zajednice, u Strategiji se ne spominju sindikati kao akteri koji u tome mogu biti saveznici. Upravo je to jedna od zamjerki koje bi sindikati mogli uputiti inicijativi, uz snažnu podršku samoj Strategiji koja pokušava osigurati bolju zaštitu LGBTIQ+ prava u Dalmaciji.
Kako bi mogli navesti iz sindikata, podaci pokazuju kako unatoč postojećoj pravnoj zaštiti borba protiv diskriminacije nad LGBTIQ+ osobama na radnom mjestu vrlo sporo napreduje. Upravo zato je potrebno uključiti sindikate u akcije osvještavanja o ravnopravnosti na radnom mjestu, a i sami sindikati se trebaju više posvetiti tom problemu:
“Borba protiv diskriminacije trebala bi biti uključena u dnevni red sastanaka radničkih vijeća i trebala bi rezultirati usvajanjem konkretnih akcija, poput obveznih kampanja za podizanje svijesti u tvrtkama, stvaranja standardnih procedura u slučaju uznemiravanja, kao i konkretnih alata za otkrivanje i eliminacije takvih ponašanja na radnom mjestu. Predstavnici sindikata moraju biti posebno aktivni u borbi protiv svih vrsta diskriminacije – diskriminacije pri zapošljavanju, izvršavanju zadataka i odlukama o napredovanju,“ rekli su nam iz jednog sindikalnog pokreta.
"Predstavnici sindikata trebali bi biti ključne kontakt osobe kojima se LGBTIQ+ zaposlenici/e mogu obratiti u slučaju uznemiravanja i diskriminacije na radnom mjestu, te dobiti od njih pravnu i drugu pomoć u slučaju potrebe. No, sve dok strukovni sindikati zanemaruju postojanje LGBTIQ+ osoba u specifičnim strukama poput policije, vojske, vatrogasaca, čak i u sportu ili showbizzu, nema nade da će pružiti pomoć marginaliziranim društvenim skupinama u trgovini, industriji ili prometu," poručuju iz inicijative DDF.
Međutim, osim “inkluzivne radne sredine“ LGBTIQ+ osobama potrebne su i konkretne stvari poput pristojnih plaća i pristupa kvalitetnim javnim uslugama u području zdravstva, obrazovanja i stanovanja, sa zaposlenicima koji su svjesni specifičnih izazova i problema LGBTIQ+ zajednice – brojne LGBTIQ+ osobe su, zbog državne politike prema njima, siromašne, beskućnici, rade u nesigurnim uvjetima ili su nezaposlene. Politike vezane uz tržište rada moraju to uzeti u obzir, a posebno ranjivu situaciju interseksualnih, trans i ne-binarnih osoba koje imaju vrlo visoku stopu nezaposlenosti i česta su žrtva diskriminacije diljem Europe. U reakciji na nacrt Strategije, iz DDF-a su podsjetili kako je kolektivno pregovaranje ključni alat za ostvarivanje LGBTIQ+ prava na radnom mjestu, i najavili da će promovirati kolektivne ugovore kao dio šire borbe protiv svih vrsta diskriminacije na radnom mjestu.
Comments