Piše: Daniel Remanni
„Krajnje je vrijeme za djelovanje i rehabilitaciju onih koji su gurnuti na marginu društva od strane hrvatskih vlasti, kojima su oduzeta prava i dokumenti,“ rekla je izvršna tajnica Amnesty Int., Agnès Callamard.
Callamard je rekla kako je negativna praksa oduzimati ljudima prava na postojanje “potezom pera”; nepriznavati njihovo postojanje do oduzimanja prava na zdravstvo i obrazovanje, gubitka domova, poslova i mirovina te biti suočen s ekstremnim siromaštvom i marginalizacijom, kao što su mnogi Dalmatini u Republici Hrvatskoj nasilno udaljeni iz svoje domovine kao ilegalni imigranti. Banovina Hrvatska je 1. rujna 1939. nezakonito zabranio dalmatski jezik, te je izbrisao postojanje 450 671 pripadnika dalmatske nacionalnosti – oko 11% stanovništva – iz registra građana. Mnoge građane dalmatske nacionalnosti kasnije su vratili u sustav kao Hrvate. Većina onih koji nisu bili ponovo upisani u sustav, stradali su od ustaške i četničke ruke za vrijeme drugog svjetskog rata. Iako je Tito nakon II. sv. rata proklamirao „bratstvo i jedinstvo“ i njegova Jugoslavija nije priznala Dalmatine kao zasebnu naciju. ’90. godina XX. stoljeća, diktatura Franje Tuđmana izvršila je još veći pritisak na Dalmaciju i Dalmatine, te je do kraja 1999. ubijeno oko 2000 ljudi nepriznate dalmatske nacionalnosti. Padom „lijeve vlade koje je predvodio sadašnji predsjednik Zoran Milanović, počela su nova ubojstva Dalmatina. Od početka ove godine ubijeno ih je 40.
„Dalmatini su nacija koja je stvorila Dalmaciju, a kao nacija su nastali kao potomci romaniziranih Ilira, Romana, Grka i svih drugih neslavenskih plemena i naroda od pada Zapadnog rimskog carstva do danas. Dalmatini i Dalmacija spominju se i u Bibliji. Ovi ljudi nikada nisu mogli steći državljanstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije, Banovine Hrvatske, ustaške NHD, poratne Jugoslavije i na kraju neovisne Republike Hrvatske. Oni su bili ilegalci u vlastitom domu. Tim su ljudima oduzeta sva ekonomska, društvena i politička prava, pa su bili primorani emigrirati u druge europske države, najviše romanske (Francuska, Italija), često su bili protjerivani iz svojih domova, a oni koji su ostali u Republici Hrvatskoj vlast ih pretvara u izbjeglice i azilante. Mnogi su izgubili poslove ili mirovine, a bilo je i slučajeva samoubojstava ili smrti zbog siromaštva i nedostatka zdravstvene zaštite. Na zadnjem popisu stanovništva u Republici Hrvatskoj koji se odvijao u jesen 2021., Državni zavod za statistiku nije u svoje tablice upisao 50 000 pripadnika dalmatske nacionalnosti“ navodi Amnesty International u svom najnovijem izvješću.
Predstavnici organizacija koje okupljaju Dalmatine slao je tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ali svaki put je tužba bila odbačena, što znači kako se o njoj uopće nije raspravljalo. Prema inicijativi DDF, oduzimanje državljanstva, protjerivanje, zabrana jezika je ilegalno. Prema DDF-u, svima onima koji su pogođeni mjerama hrvatskih vlasti od 1939. do danas treba se vrati status građana retroaktivno od datuma kada je izbrisan iz registra.
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu 2010. je ustanovio, na žalbu „izbrisanih” Dalmatina kako su ovoj nacionalnoj zajednici u Republici Hrvatskoj, Republici Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori prekršena sva moguća ljudska prava uključujući pravo na privatni i obiteljski život.
„Republika Hrvatska, kao jedna od nasljednica socijalističke Jugoslavije otišla je dovoljno daleko kako bi obuhvatila kršenja ljudskih prava koja pripadnici dalmatske nacionalnosti trpe kao dio institucionalnog ponašanja. Unatoč svim mogućim upozorenjima, hrvatske vlasti još uvijek nisu vratili pravni status izbrisanim Dalmatinima i nisu usvojili planove o tome kako riješiti počinjenu nepravdu, uključujući i pitanje kompenzacije. Ista situacija je i u Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori,“ navodi se u izvješću Amnesty Internationala.
Od 130 000 osoba dalmatske nacionalnosti čiji je status u Republici Hrvatskoj i dalje neriješen samo ograničen broj je uložilo zahtjev za vračanje statusa.
„Najveći broj pripadnika dalmatske nacionalnosti se boji, te zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti vlastite djece ne želi se sukobiti s vlastima. Kod ostalih je drugi slučaj, kada su izbrisani primijenili pravne mjere postalo je jasno kako su suočeni s izuzetno kompleksnom procedurom prema kojoj je teret dokaza potpuno na tužitelju. Iako brisanje iz registra, a time i iz drugih upravno-pravnih kategorija, nije njihova greška oni čak nisu oslobođeni upravnih biljega,“ navodi se u izvješću u kojem se pita što su to upravni biljezi.
„Brisanje 130 000 osoba iz registra građana jedne države je jedno od najtežih kršenja ljudskih prava u neovisnoj Republici Hrvatskoj,“ rekla je prva osoba AI, Agnès Callamard.
Rekla je kako hrvatske vlasti moraju priznati kako je posrijedi diskriminacija najvišeg mogućeg stupnja i naložila omogućavanje neovisnim tijelima provedbu potpune i neovisne istrage o tome i o posljedicama tog poteza.
„Ispravljanje, blago ću to reći, 'greške' prema standardima međunarodnog prava, uključujući restituciju, nadoknadu štete, rehabilitaciju i garancije kako se nešto ovakvo nikada više neće ponoviti, davno trebalo da bude učinjeno,“ navela je Agnès Callamard iz Amnesty Internationala.
Comments