Inicijative Dalmatinski klubi i Dalmatinski demokratski forum (DDF) i ovog 21. veljače podsjeća na važnost obilježavanje Dana maternjeg jezika.
Dalmacija, za razliku od Vojvodine, definitivno nije regija s najviše jezika u službenoj uporabi, ali je definitivno jedina regija u kojoj se njen originalni, materinji jezik uništavao planski i maliciozno da bi se 1939. zabranio Banskim dekretom Banovine Hrvatske 1939.
Nažalost, brojne norme, propisane Ustavom, Ustavnim zakonima i zakonima, ostaju samo mrtvo slovo na papiru, jer se dalmatski jezik u Republici Hrvatskoj i dalje ne priznaje, pa je njihova primena u praksi prepuna prepreka. Ne samo da se dalmatski jezik ne priznaje, već se i dalje proglašava za iskrivljenim talijanskim, odnosno izumrlim, a ne zabranjenim što je povjesna činjenica.
Veliki su problemi u Republici Hrvatskoj kada je u pitanju službena uporaba dalmatskog jezika te jezika nacionalnih zajednica u informiranju i obrazovanju. Stoga je, u takvim okolnostima, iluzorno očekivati, skoro priznanje dalmatskog jezika kao ko-službenog u Dalmaciji.
Inicijative DDF i Dalmatinski klub ne žele da se Republika Hrvatska samo deklarativno hvali postignućima s demokratizacijom jezične kulture nacionalnih manjima, već očekuje i konkretne akcije. Građanima nisu potrebne marketinška akcije. Oni žele svoja prava koristiti u punom obimu.
Nadamo se prekidu ovakve prakse u Republici Hrvatskoj, pogotovo kada je Dalmacija i dalmatski jezik, te drugi jezici koji se govore u Zatnoj regiji. Stoga se DDF i Dalmatinski klub zalažu za uvođenje i učenje jezika društvene sredine u dalmatinskim školama.
Tražimo više prostora na jezicima nacionalnih zajednica u medijima. Prije svega na lokalnom, ali i na regionalnom i državnom nivou. Isto tako tražimo da Vlada RH prizna postojanje dalmatskog jezika, da se ukine kvota od 1/3 govornika za dvojezičnost te da dosljedno primjenjuje načela Konvencije Vijeća Europe o manjinskim i regionalnim jezicima koju je Republika Hrvatska potpisala i ratificirala već sredinom 1990ih.
Inzistiramo da državni organi strogo primenjuju pravo građana na upotrebu njihovog maternjeg jezika; da nazivi mjesta, ulica i institucija budu ispisani na višejezičnim tablama; da ne budu išarana i vandalizirana višejezična obilježja; da se u dokumentima koje objavljuju lokalne samouprave ne skrnave jezici nacionalnih zajednica, te da se uvede hrvatsko-dalmatska dvojezičnost u službenim dokumentima u Dalmaciji.
Dalmacija je oduvijek bila poznata po svojoj nacionalnoj, vjerskoj i jezičnoj različitosti, koje je nestalo 1990. Učinimo sve da to bogatstvo vratimo.
Comments