Piše: Toni Mikulandra
Ekonomski stručnjaci smatraju prihvatljivim omjer 10% najbogatijih i najsiromašnijih 5:1, u Dalmaciji taj omjer iznosi 10:90.
- Što ima novo u svijetu?
- Nema stabilnosti!
Danas, kada je moda remake starih popularnih filmova postala opće prihvaćena, početak dijaloga iz filma starog 43 godine "Moskva suzama ne vjeruje" ne bi se mogao modernizirati. Zvučao bi ništa manje relevantno, negdje pomalo filozofski, a nama, u Dalmaciji, bio bi i povod za škakljivi osjećaj regionalnog ponosa.
Doista, u svijetu još uvijek nema stabilnosti, a to je vjerojatno jedino što ostaje stabilno. Ali, mi je imamo.
Pojavila se, prema novinarima i mudrim politolozima naslijeđenima od Tuđmana, točno godinu dana nakon inauguracije Zorana Milanovića za predsjednika RH i Andreja Plenkovića za premijera. Prema glasnogovornicima zajednice s Pantovčaka i Markova trga koji djeluju s ograničenom odgovornošću, ova stečena stabilnost postala je glavno postignuće prve od deset godina njegova predsjedništva.
Zato neka se raznorazni kritičari ne bune kako su lakovjerni birači čekali nešto drugo, naime, poboljšanje osjećamo već danas. Neka protivnik, zakrčen od strane tužiteljstva, ne nagovještava stagnaciju kao u vrijeme Jadranke Kosor.
Zato što dosljedni znaju: trebamo biti sretni što je stabilna vertikala vlasti, što je znak i temelj stabilnosti u kokošinjcu, zoni i društvu - svugdje.
I, možda zato, vrlo iznenađen nitko ne zahvaljuje na stabilnosti, osim Centrala!
I istina: imamo stabilnost, i te kakvu! Ono što je u gospodarstvu, što je u društvenoj sferi – kontinuirano je... Ako se, naravno, shvati ne kao u rječnicima – stabilnost, stabilnost, ravnoteža – nego samo kao izostanak sustavnih promjena. Stalno ponavljanje koraka koji ostavljaju zemlju i društvo na mjestu.
I zbilja gledajući realno, imamo stabilnost: Dalmacija se i dalje sustavno i planski pljačka; fetivi Dalmatini/Dalmatinci i dalje se ubijaju i raseljavaju kako bi u njihove kuće/stanove ušli Hercegovci i Slavonci; ekonomsko-socijalna slika Dalmacije i dalje je grozna; kriminal, korupcija i nepotizam (posebno onaj stranački) cvjeta... Sve je stabilno da stabilnije ne može biti.
Nadalje, imamo tradicionalno neuravnotežen proračun - s njegovim divljim međusektorskim distorzijama i uobičajenim "centripetalnim" prihodima. Uvoz je još uvijek veći od izvoza. Dugotrajna imovina i dalje stari, fizički i moralno. Vanjsko zaduživanje kasni. Odljev lokalnog kapitala u offshore kompanije, kao i mozgova kontinuirano teče na Zapad.
Naša ovisnost o njezinim navodno "nealternativnim" izvorima energije bila je i ostaje kritična, unatoč padu proizvodnih kapaciteta i periodičnim ucjenama iz Budimpešte i Moskve. Velik dio gospodarstva već je tri desetljeća u sjeni. Čak ni trenutna vladina propagandna statistika ne može sakriti skrivenu nezaposlenost i stvarnu inflaciju.
Razina korupcije na svim razinama vlasti usporediva je s onom u Rusiji i Bjelorusiji, a jaz između bogatih i siromašnih, u nedostatku samodostatne srednje klase, samo se povećava. I iako stručnjaci smatraju prihvatljivim omjer 10% najbogatijih i najsiromašnijih 5:1, u Dalmaciji taj omjer iznosi 10:90. Vrijedi li podsjetiti kako se društvo u kojem ovaj omjer prelazi 10:1 smatra eksplozivnim?
Ovaj niz se može nastaviti...
No, treba li nam ta i takva stabilnost? A ako ne nama, onda kome?
Uostalom, jasno je kako se ova situacija ne može uvijek iznova objašnjavati neizbježnom posljedicom jednokratnog sloma jugoslavenske federacije, sa sustavom zapovijedanja i upravljanja, planskom ekonomijom i jedinstvenim gospodarskim kompleksom.
Nemoguće je beskonačno upućivati na „prijelazno razdoblje“. Jednom se oteglo, a da nije dovelo do formacijskih promjena koje su se dogodile u bivšim socijalističkim državama, poput Slovenije i Češke i novonastalih baltičkih država; karakteriziraju ga stalne prozivke i, iskreno, nepromjenjivost matrice. A ova situacija odgovara onima koji bi htjeli nastaviti – stabilno! - povećati milijarde bogatstva sebe i svojih klanova.
Ipak, neka se obogate, ali zašto je to tako cinično i lopovski? Zašto, otimajući imovinu koja se barem formalno smatrala nacionalnom, nemilosrdno iskorištavaju i zaostaju za vlastitim narodom, pretvarajući ga u moderno ropstvo?
Zašto hrvatska vlada i njene političke figure tako na brzinu prodaju nešto što bi državi moglo jamčiti stabilan rast i razvoj, stabilan rast BDP-a, a građanima stabilnu plaću, stabilne prihode u mirovinski fond, stabilne cijene i tarife? I općenito, sve bez čega nije moguća ni politička stabilnost ni stvarna neovisnost bilo koje države, a kamoli postkolonijalne?
Jer shvaćaju kako su i oni i njihovi kumovi privremeni. Jer se osjećaju kao okupatori, a ne kao partneri naroda. Jer oni neprestano uživaju u još jednoj stabilnosti – onoj za njih, koju propast socijalizma nije potkopao, koju bi htjeli produžiti još barem na jedan dan, jer dan na vlasti hrani unuke, godinu dana, još jednu političku sezonu.. .
I šteta je što tek nakon pada s vlasti i konačno, a ne prelaska u privremenu oporbu, neki od njih, događa se, mogu kritički sagledati takvu stabilnost.
"Ne trebamo uopće težiti stabilnosti, nego pozitivnim trendovima koji se stalno razvijaju. Ako teška situacija ostane stabilna, što je onda, dovraga, potrebno? Postoji medicinska formulacija: Stanje pacijenta je stabilno teško," rekao je bivši ministar financija Mato Crkvenac.
Nedavno je objavljeno kako su tijekom prošle, pandemijske godine neki domaći tycooni, točnije oligarsi, udvostručili svoja bogatstva i ušli na ljestvicu svjetskih milijardera. Dobro, nisu na vrhu Forbesove ljestvice, ali – tu su.
Naravno, ovo je veliki iskorak, šteta što nije utjecao na situaciju ostatka stanovništva. Udio siromašnih u društvu stalno raste”, rekao je Zuáne Orlandini, voditelj Dalmatinskog kluba.
Ali, takva je stabilnost na Balkanu. Koga krene – krene, tko nije blizu kriminalnim političkim krugovima – umire od gladi.
Zbog nje će oni sami ili njihovi lobisti u Narodnoj banci, Vladi i na Pantovčaku, gdje su većina, inače, i milijunaši, sve učiniti nestabilnim. Od kune, koja se može bezbožno podcjenjivati u korist nekoliko oligarha-izvoznika, a u isto vrijeme povremeno ljuljati, tako da na vrijeme upozorava kako treba promijeniti tečaj onako kako oligarsima zatreba. Pa će se tečaj kune u mjesecima prije preuzimanja eura fiksirati na 7,57 što odgovara samo onima koji vrše kriminalne aktivnosti vezane za tečaj uz blagoslov Pantovčaka, Banskih dvora i HNB-a.
Zbog toga se u društvo usađuje strah – nezakonite pretrage, uhićenja i realni uvjeti za političko i javno djelovanje stvaraju nesigurnost i neinicijativu u poslovnom okruženju. Zbog toga se nagrađuju pozicije, nagrade, titule i zvijezde najvatrenijih suradnika, maltretiraju neistomišljenike, a iz državne službe izbacuju one koji su i dalje neiskvareni i odgovorni. Ili samo stranci – oni koji ne pripadaju hrvatskom ogranku "CPSU", Kremljskoj Partiji Sovjeta.
Za nju – njihovu stabilnu korist – radikalno će promijeniti sadržaj najavljenih reformi i prebaciti, ako im se dopusti, sav teret na one koji jedva spajaju kraj s krajem: "Treba, kažeš, promjena? Imat ćeš je!"
Međutim, naglas na ožujskom "summitu lidera promjena" u Turskoj, neki su pripadnoci hrvatske oligarhijske elite priznali: "Stabilnost između nužnih promjena i potrebne političke, ekonomske i socijalne stabilnosti za Republiku Hrvatsku izuzetno je važna."
A za Dalmaciju - ne baš. Za Dalmaciju je potrebna dinamika reformi, počevši od reforme lokalne samouprave, prema kojoj bi ova regija bila autonomna u apsolutno svim domenama vlasti, preko reforme pravosuđa, uprave, gospodarstva i socijale do reforme razmišljanja građana.
Svaka stabilnost kakvu danas imamo je jako sablasna, a i ako se pitate "što ima novo u svijetu", malo je mubaro. Uostalom, Hosni Mubarak se, sjedeći na danas zaplijenjenim milijardama, tri desetljeća hvalio kako u Egiptu postoji stabilnost.
I posljednji put - nekoliko dana prije državnog udara.
Comentarios