Piše: Karlo Morosin (NBC-UA)
Da je Ruska Federacija, od protupravnog dolaska Vladimira Vladimirovicha Putina na mjesto predsjednika te države, postala nacistička država odavno je poznato. Najnoviji događaji prema ljudskim pravima do i potvrđuju.
Naime, ruski Vrhovni sud presudio je u korist određivanja međunarodnog LGBTIQ+ društvenog pokreta kao ekstremističkog u tužbi u kojoj nije bilo optuženika. U ovom montiranom procesu tužitelj i sud bila je država, a tuženik su bili svi pripadnici LGBTIQ+ populacije u Rusiji i na svijetu.
Unatoč protupravnosti sudbenog procesa i odluke, ruski Vrhovni sud u četvrtak je presudio kako se LGBTQIQ+ aktivisti odrede kao međunarodni ekstremisti i zabranjena je njihova aktivnost, odlučeno je u najnovijem potezu protiv izražavanja seksualnih orijentacija, spolova i rodova u Rusiji.
Cijeli slučaj se počeo događati od trenutka kada je rusko Ministarstvo pravosuđa zatražilo priznavanje međunarodnog LGBTIQ+ društvenog pokreta kao ekstremističkog i zabranu njegovih aktivnosti zbog štetnosti na mentalno zdravlje Rusa.
I Ministarstvo pravosuđa u svome zahtjevu i sud u svojoj odluci pozvali su se na međunarodni pokret čime se zaključuje kako je LGBTIQ+ aktivizam međunarodna teroristička organizacija koja ima za cilj uništiti ustavnopravni poredak Ruske Federacije što je potpuni nonsens.
Ministarstvo je podnijelo tužbu ranije ovog mjeseca, ukazujući kako su vlasti identificirale „znakove i manifestacije međunarodne ekstremističke prirode“ LGBTIQ+ „pokreta" koji djeluje u Rusiji. U priopćenju kojim se najavila tužba, ministarstvo je utvrdilo kako takav aktivizam uključuje „poticanje društvenih i vjerskih razdora“ u svrhu rušenja ustavnopravnog poretka. Međutim, nije ponudila nikakve detalje ili materijalne dokaze.
Povijest GBTIQ+ aktivizma u Rusiji
Povijest LGBTIQ+ aktivizma u Rusiji i njezinim povijesnim pretečama: Sovjetskom Savezu i Ruskom Carstvu uvelike je bila pod utjecajem političkih sklonosti njezinih vladara. Srednjovjekovna katoličko-protestantska Europa imala je najveći utjecaj na ruski stav prema homoseksualnosti. Ruska LGBTIQ+ povijest bila je pod utjecajem ambivalentnog stava ruske pravoslavne religioznosti prema seksualnosti.
Za vrijeme vladavine Petra Velikog u XVIII. stoljeću, koji je uveo niz reformi s ciljem modernizacije i pozapadnjavanja Rusije, muška homoseksualna aktivnost bila je zabranjena samo za vojnike u vojnim statutima. Sve ostale LGBTIQ+ osobe mogle su potpuno slobodno izražavati svoju seksualnost.
Godine 1832., kazneni zakon uključio je članak 995., u kojem je navedeno kako je "muželožstvo", odnosno općenje muškaraca s muškarcima, kazneno djelo koje se kažnjava progonstvom u Sibir do 5 godina. Seksualno općenje muškaraca s muškarcima sudovi su tumačili kao sodomiju. Primjena zakona bila je rijetka, a na prijelazu stoljeća došlo je do ublažavanja tih zakona i općeg porasta tolerancije i vidljivosti.
Nakon Oktobarske revolucije, boljševička je vlada uvela je opće slobode za sve. Bilo je to vrijeme opće anarhije. Shvativši kako su napravili kaos u društvu, boljševici su napisali ustav i donijeli dva Kaznena zakona: 1922. i 1926. te su uvrstili članak kojim se zabranjuje istospolni seks za muškarce, dok je ženski istospolni seks bio dopušten. Točnije, nije bio zabranjen.
Nova vlada Komunističke partije uklonila je stare zakone koji se odnose na seksualne odnose, efektivno ilegalizirajući homoseksualne aktivnosti unutar Rusije. Homoseksualni odnosi ostali su legalni na drugim područjima Sovjetskog Saveza, prvenstveno u Ukrajini, Latviji, Litvi i Estoniji. Homoseksualci u Rusiji i dalje su bili progonjeni i otpušteni iz svojih radnih mjesta.
Pod Josifom Staljinom, Sovjetski Savez je dodatno kriminalizirao homoseksualnost dekretom potpisanim 1933. Novi članak 121., koji je kažnjavao "muželožstvo" zatvorskom kaznom do 5 godina, doveo je do racija i uhićenja. Homoseksualne žene slane su u mentalne ustanove. Dekret je bio dio šire kampanje protiv "devijantnog" ponašanja i "zapadne degeneracije".
Nakon Staljinove smrti, došlo je do liberalizacije stavova prema seksualnim pitanjima u Sovjetskom Savezu, ali su homoseksualni odnosi ostali ilegalni. Diskriminacija LGBTIQ+ osoba zadržala se u sovjetskoj eri, a homoseksualnost nije službeno deklasificirana kao mentalna bolest sve do 1999. Sovjetski članak 121. često se često koristio za produljenje zatvorskih kazni i kontrolu disidenata. Među zatvorenima bili su i poznati filmski redatelj Sergey Paradyanov i pjesnik Gennady Trifonov.
Pod administracijom Mihaila Gorbačova u kasnim 1980-ima, nastala je prva LGBTIQ+ organizacija u RUsiji. Moskovsku gay & lezbijsku alijansu vodili su Evgenia Debryanskaya i Roman Kalinin, koji je postao urednik prvih službeno registriranih gay novina Tema. Raspad SSSR-a ubrzao je napredak LGBTIQ+ pokreta u Rusiji. Pojavile su se gay publikacije i predstave. Godine 1993. potpisan je novi ruski Kazneni zakon, bez članka 121. Muškarci koji su bili zatvoreni počeli su se oslobađati.
Od 2000. godine, kampanja ruskog predsjednika Vladimira Putina i Ruske pravoslavne crkve za promicanje "tradicionalnih ruskih vrijednosti" i suprotstavljanje "liberalizmu" u odnosu na homoseksualnost dovela je do donošenja mnogih zakona protiv LGBTIQ+ osoba na saveznoj razini, uključujući zabrana distribucije "propagande netradicionalnih seksualnih odnosa maloljetnicima" 2013., amandman na ruski ustav kojim se zabranjuju istospolni brakovi usvojen 2020. i proširenje zakona o propagandi iz 2013. potpisanog 2022. kako bi se primjenjivao na bilo koga, bez obzira na dob.
Nepostojeća organizacija
Max Olenichev, odvjetnik za ljudska prava koji radi s ruskom LGBTIQ+ zajednicom, ukazao je na čudan izraz ministarstva u izjavi tiskovnoj agenciji Associated Press (AP) prije ročišta na ruskom Vrhovnom sudu.
"Unatoč činjenici kako Ministarstvo pravosuđa zahtijeva neka se nepostojeća organizacija – 'Međunarodni građanski LGBITQ+ pokret' – proglasi ekstremistom, u praksi bi se moglo dogoditi kako je ruske vlasti, s ovom sudskom presudom pri ruci, provedu protiv LGBTIQ+ inicijativa koje djeluju u Rusiji, smatrajući ih dijelom ovog građanskog pokreta", rekao je Olenichev.
Vrhovni sud održao je rasprave iza zatvorenih vrata, a u ovom slučaju nije bilo optuženika. Prema pisanju tiskovne agencije AP, neki LGBTIQ+ aktivisti pokušali su postati stranka u tužbi na temelju toga što se odnosi na njihova prava, ali ih je sud odbio.
Ako se sjetimo, shvatit ćemo kako je slične montirane procese činila Njemačka radnička nacional socijalistička stranka, s Adolfom Hitlerom na vlasti, protiv Židova, Roma, Slavenskih nacija i sl.
Rusko suzbijanje prava LGBTQ osoba
Rusija je 2013. donijela svoje prvo zakonsko rješenja kojim se ograničavaju prava LGBTIQ+ osoba. Od tada je zemlja usvojila nekoliko zakona kako bi suzbila takva prava.
Tako je npr. prošle je godine ruski parlament usvojio takozvani zakon o „LGBTIQ+ propagandi“ koji je učinkovito učinio nezakonitim pozivanje na LGBTIQ+ odnose u bilo kojem pozitivnom svjetlu. Radi se o proširenoj verziji zakona iz 2013. prema kojemu je bilo zabranjeno „širiti LGBTIQ+ propagandu“ na javnom mjestu i u javnim medijima, dok je sada zabranjeno to činiti i u privatnom prostoru. Šuška se kako će se novim proširenjem zakona „širitelje LGBTIQ+ propagande“ tjerati u Sibir na teški društveno koristan rad.
Zakonodavci su ranije ove godine također usvojili zakon kojim se zabranjuju procedure za promjenu spola i skrb koja potvrđuje rod. Umjesto toga, ruski nacistički režim, predlaže osobe kojima je potrebno promijeniti spol psihički nestabilnim osobama te preporuča njihovo liječenje u institucijama mentalnog zdravlja. Isto tako, ovim je zakonom zabranjena promjena roda u službenim dokumentima i javnim evidencijama, te je izmijenio ruski Obiteljski zakonik navodeći promjenu spola kao razlog za poništenje braka.
Kako se doznaje, sve ove zabrane „LGBTIQ+ propagande“ kao i odluke sudova protiv LGBTIQ+ osoba reakcija su na liberalizaciju stava predstavnika javne vlasti, od predsjednika i premijera do službenika na šalteru, prema LGBTIQ+ osobama u Ukrajini. Prema statistikama, uz Estoniju, koja je nedavno legalizirala istospolne brakove, Ukrajina je država s najliberalnijim stavom prema LGBTIQ+ populaciji.
Dok, Ukrajina smjelo gazi naprijed s pogledom na Zapad, Rusija tone u svome nacizmu i zaudara na trulež zakopan 1945.
Svakome kome smeta borba za osnovna ljudska prava i slobode, kome smetaju građani vlastite države bez obzira na seksualnost taj se može podvesti pod nacistu, a kada to radi država tada je ta država nacistička.
Comments