Preuzeto od: Al Jazeera Balkan
Otvoreno simpatiziranje Milorada Dodika i izjave o trenutnoj ukrajinskoj krizi, predsjednika RH Zoran Milanović svrstao se u skupinu ljudi koji, na neki način, promoviraju i šire ruski politički utjecaj u RH.
Neki su stava kako je Milanović dobio podršku ruskih lobista i oni koji dijele to mišljenje tvrde kako je taj utjecaj najjasnije vidljiv u sklapanju neke vrste, barem simboličko – ideološkog, saveza na relaciji Milorad Dodik – Dragan Čović – Zoran Milanović.
S druge strane, postoje i oni koji Milanovićevu iznenadnu rusofiliju tumače kao odraz njegovog karaktera, a simpatije prema Rusiji objašnjavaju njegovom željom da u svakom političkom pitanju, pa i tom, oponira trenutnom hrvatskom premijeru, Andreju Plenkoviću.
Tako misli i iskusni hrvatski novinar i politički komentator Vlado Vurušić koji je Milanovićevo ponašanje usporedio s onima češkog predsjednika Miloša Zemana.
„Ja neke konkretne podatke o tim stvarima nemam, nekakve povezanosti Milanovića s nekim ruskim lobijem ili nečim sličnim, moram priznati nemam. Nemam nekih opipljivih stvari, možda tu nešto ima, ali ne možemo ništa tvrditi. Po meni, dobrim dijelom ne mora obvezatno biti povezano, naravno nije isključeno, s nekim ruskim lobistima, ili tako nečim nego prvenstveno to može biti taj njegov karakter, jer je on u zadnjih nekoliko mjeseci prilično, za 180 stupnjeva, promijenio svoj svjetonazor i političke poglede na kojima je dobio izbore,“ kaže Vurušić.
Ipak, jezik njegovih izjava, u samoj državi, izazvao je konsternaciju i to najviše među ljudima koji su na prošlim predsjedničkim izborima glasali upravo za Zorana Milanovića.
„U Republici Hrvatskoj je prilična konsternacija upravo kod njegovog biračkog tijela, odnosno kod ljudi koji su za njega glasali. Prvo, mora se znati kako su ljudi glasali ne toliko zbog njega koliko zbog toga što nisu više htjeli Kolindu Grabar–Kitarović za predsjednicu. Druga stvar, kada povezujemo ovo što on govori oko Bosne, povezivanje s Dodikom i ovo što je govorio oko NATO-a i Ukrajine, on je, tako se govori u R. Hrvatskoj, postao neka vrsta hrvatskog Miloša Zemana, za kojeg znamo kako često daje slične izjave koje koriste toj ruskoj poziciji, a zapravo on, kao i Milanović, nema te ustavne ovlasti koliko bi htio predstaviti da ima“.
Ruski utjecaj posebno izražen u Crnoj Gori
Što se krije iza Milanovićevog ponašanja teško je odgonetnuti, ali da je „ruski utjecaj“ itekako prisutan, ne samo u R. Hrvatskoj, već i u Bosni i Hercegovini te i u dugim državama regije, kristalno je jasno, kaže politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić.
Najočitije se „ruski utjecaj“ može vidjeti u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, a do izražaja je došao, pojašnjava Topić, onoga trenutka kad je postalo više nego jasno kako Crna Gora postaje članica NATO saveza.
„Definitivno ruski utjecaj postoji i Rusija je na neki način iskoristila taj prostor u kojem se Europska unija bavila vlastitim problemima, preslagivanjem vlastitih stvari, tako da je prespavala to jačanje i osnaživanje ruskog utjecaja u regiji. Posebno je došao do izražaja onog trenutka kada je bilo otvoreno pitanje uključivanja, odnosno priključivanja, Crne Gore i Makedonije u članstvo NATO-a i tu je zapravo urađena velika kampanja koja je nastojala taj proces jednostavno osujetiti i spriječiti. Daljnja vrsta utjecaja također se tiče stvaranja kaosa unutar same Bosne i Hercegovine, gdje smo vidjeli kako smo od gotovo završene stvari i reforme koje je BiH usuglasila na svim nivoima, u smislu pristupanja NATO-u, danas došli do potpuno drugačije situacije gdje imamo protivljenje RS-a članstvu BiH u NATO“.
Dalje, pojašnjava Topić, ne smijemo zaboraviti kako Rusija svoj utjecaj u Bosni i Hercegovini i drugim državama nastalima raspadom Jugoslavije, ostvaruje kako formalno tako i javno. To se očituje u funkcioniranju Ureda visokog predstavnika u BiH i djelovanju Vijeća za implementaciju mira.
Topić pojašnjava kako je taj utjecaj godinama bio vidljiv, jer je Rusija, u pravilu, izdvajala svoje mišljenje i podržavala Republiku Srpsku i Milorada Dodika, a kruna te vrste utjecaja bila je izražena u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i kada je BiH dobila novog visokog predstavnika Christiana Schmidta, što je zapravo dovelo do toga da je RS, odnosno Milorad Dodik, osporila postojanje Ureda visokog predstavnika i novog Visokog predstavnika, njegovo imenovanje, uz snažnu podršku Rusije koja je na neki način proširena i podrškom Kine, koja je također u Vijeću sigurnosti zastupala poziciju Rusije“.
Podrška Draganu Čoviću
Što se tiče neformalnog i nevidljivog utjecaja Rusije, Topić kaže kako je svojim savezništvom s Rusijom Milorad Dodik uspio izboriti naklonost Rusije za svoje saveznike, ponajprije za predsjednika HDZ-a Dragana Čovića.
„Milorad Dodik vrlo jasno i javno govori kako uživa podršku Rusije, zahvaljuje se toj podršci koju ima i ističe Rusiju kao prijatelja. Znači, Rusija se negdje opredijelila na jednu stranu, odnosno podržava politiku koja dolazi iz RS-a, ali isto tako vidimo kako je u tim odnosima podrške zapravo izvojevana i podrška za predsjednika HDZ-a Dragana Čovića“.
U tom svjetlu Topić vidi prisutnost „ruskog utjecaja“ i u susjednoj Republici Hrvatskoj uz ogradu kako se jasno moraju diferencirati stavovi koje iznosi hrvatski predsjednik, s jedne strane, od stavova koje zastupa hrvatska vlada.
„Na osnovi ove situacije vidimo taj pravac podrške koji je sve izraženiji barem na toj pojavnoj i javnoj i simboličkoj razini na relaciji hrvatski predsjednik Zoran Milanović, što se ne može, u tom kontekstu, poistovjetiti s potpunim odnosom podrške Vlade Republike Hrvatske u odnosima s Rusijom iz prostog razloga što smo tu neku vrstu ‘raskola’ vidjeli u odnosu prema Ukrajini, ukrajinskom pitanju, ukrajinskoj krizi, gdje zapravo vlada Republike Hrvatske slijedi tu poziciju država članica Europske Unije“.
I Vlado Vurušić ističe kako je razlika u stavovima prema „ukrajinskom pitanju“ veoma uočljiva kada se sagledavaju politike hrvatskog predsjednika i hrvatskog premijera.
Milanovićevo suparništvo s Plenkovićem
„Još jedna stvar, tu je njegovo suparništvo s premijerom Plenkovićem koji u tim stvarima NATO, Ukrajina, odnosi s Rusijom, Bosna i Hercegovina ima drugačije stavove. Neke suprotne, neke malo manje, ali u svakom slučaju ne možemo isključiti kako Milanović koji je, uvjetno rečeno, u ratu s premijerom, zapravo sve ovo, između ostalog, radi jer je riječ o priči oko njihovog suparništva, ili njihovog političkog ili ideološkog nadmetanja. Milanović se, na žalost, prometnuo u jednog od političara za koga je glasao lijevi spektar biračkog tijela pa se prometnuo u zastupnika, ne desno, nego prilično radikalno desnog političkog tijela. Oni ga podržavaju i kada govori o BiH i kada govori o Ukrajini,“ kaže Vurušić.
Na kraju, Vurušić podsjeća kako bi se Milanović trebao prisjetiti nekih povijesnih događaja i iz njih izvući zdravorazumske analogije, posebice kada govori o rusko–ukrajinskom sukobu.
„Situacija u Ukrajini prilično je slična onoj koja je bila u Republici Hrvatskoj 90-tih godina, jer što su te paradržavne tvorevine u Ukrajini nego SAO Krajina. I Republika Hrvatska je bila izložena agresiji veće zemlje i brojnije nego što sama jest. Tu je malo čudna stvar. Ne stoji sasvim ni ona priča kako Rusija i NATO nisu imale utjecaja na ono što se odvijalo na području Republike Hrvatske Hrvatske, pa i kasnije BiH i Kosova, za vrijeme ratova, s obzirom na to kako znamo kako su RUsija i NATO, odnosno Istok i Zapad, kasno, ali je ipak reagirao i znamo kako je Oluja, na neki način, bila izvedena uz blagoslov SAD-a, NATO-a i čak uz neku logističku i političku pomoć, dok je napad Srbije na RH, BiH i Kosovo bio potpomognut Rusijom.“
Comentários