Piše: Petra Ivanišević
Za razliku od lernejske hidre, stvorenja sa zmijskim tijelom i mnogo zmijskih glava kojoj, kada joj Heraklo mačem odsječe glavu, izrastu dvije nove žive, u Dalmaciji izrastu dvije mrtve glave.
Nedavno sam čula za prijedlog prema kojemu bi Dalmacija trebala imati praznika za Dalmatine stradale od 1941. do 1945. godine. Prvi bi bio „Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, genocida i druge žrtve fašizma u II. svjetskom ratu“, što se održava 27. siječnja i „Dan sjećanja na dalmatske žrtve u II. svjetskom ratu“ koji bi se slavio 27. srpnja. Ovaj drugi se sa one strane Atlantika slavi kao Međunarodni dan „nachosa“ – tortille premazane sirom i ljutim paprikama, a u Tajlandu praznuju transrodne maserke. U vedrijoj zoni Europe tog je dana osnovan Europski institut za patente kojemu je Dalmacija prijavila svoj pametni izum – dva datuma, a razlog jedan.
Prema prijedlogu oba datuma bi se praznovala radno za razliku od šest neradnih među kojima i oni koji su u sekularnoj državi ilegalni: vjerski praznici koji se, nolens volens, moraju slaviti svi. Ali, to nije pitanje Dalmacije, to je pitanje uređenja Republike Hrvatske. A Republika Hrvatska je neuređena država.
Uz to, Republika Hrvatska je slatkovodna hidra (lat. hydra vulgaris), jer bi joj Jadransko more moglo neuhvatljivo otploviti. Hidra je riba grabljivica, koja se, kad treba, razmnožava ili bespolno ili spolno. S tim u vezi, Hrvatići se u Dalmaciji razmnožavaju dolaskom u kuće otjeranih Dalmatina stigavši iz Hercegovine.
Medijska nekrofilija
Republika Hrvatska se već godinama 12. svibnja ne priključuje komemoraciji u Jasenovcu u znak sjećanja na proboj dalmatskih zatočenika iz ovog zloglasnog konc-logora. Jasno je kako jedne godine nije mogla prisustvovati komemoraciji jer je te godine komemoracija odgođena zbog savskih poplava. Na komemorativnom skupu koji se dogodio u zgradi Hrvatskog sabora govorili su predsjednici države, Sabora, vlade i zatočenici. Komemoracija se inače održava pod spomenikom „Kameni cvijet“ Bogdana Bogdanovića za koji je dobio Oktobarsku nagradu Beograda 1966.
Početkom '90. godina XX. stoljeća ovaj jugoslavenski kipar označen je grafitima kao četnik, dobivao je prijetnje ubojstvom na stubištu zagrebačke zgrade u kojoj je stanovao, otet mu je atellier u alternativnoj školi za arhitekturu u Zagrebu i otjeran u Beč. U Beču ga je austrijska vlada nagradila za životni doprinos znanosti i umjetnosti koje nemaju ni nacionalnost ni državljanstvo. Bivši gradonačelnik Zagreba sahranjen je na Mirogoju, spomeniku kulture pod državnom zaštitom i jurisdikcijom.
U Spomen području Jasenovac evidentirano je 83 145 ubijenih na desetak lokaliteta. Među njima je 47 627 Srba, 16 173 Roma, 13 116 Židova, 4 255 Hrvata, 1 128 bosanskih Muslimana, 266 Slovenaca, 114 Čeha, 106 Slovaka, 64 Ukrajinaca, 44 Crnogorca, 27 Mađara, 19 Talijana, 18 Rusa, po 10 Rusina i Nijemaca, 9 Poljaka i po 1 Albanac, Austrijanac, Gruzijac i Rumunj. Dalmatini kojih je ubijeno najmanje 50 000 nisu navedeni.
Catalina Dandolo iz Dalmatinskog arhiva u izgnanstvu sačinila je listu od 137.200 žrtava Jasenovca. Na listi je 54 055 Dalmatina. Dandolo je u svome radu na ovoj listi surađivala s njemačkim institutom za holokaust i beogradskim institutom za sakupljanje građe o genocidu protiv naroda Jugoslavije u XX. stoljeću. Htjela je surađivati i sa Spomen područjem Jasenovac, ali nikada joj nije stigao odgovor.
Muzej Holokausta (Holocaust) u Washington priopćava kako je ustaški režim u Jasenovcu ubio između 177 000 i 199 000 ljudi. Državni mediji i danas nude hrvatskom auditoriju kako je „prema procjenama koje je na osnovu prvih ekshumacija izvršila državna Komisija FNRJ, u jasenovačkim logorima nestalo oko 30 000 Srba i nekoliko stotina antifašista različitih nacionalnosti“. FNRJ ne postoji od 1963. Drugi pak tvrde kako je Jasenovac otvoren tek 1945. i kako je u njemu stradalo oko 600 000 Hrvata. Ipak je verzija iz Washingtona najrealnija.
Vještina etike i komunikacije
Državna televizija u rukama neonacističko-kleptomanske kriminalne organizacije, HDZ-HRT„europske države Hrvatske“ i državna agencija HINA, čija je krilatica „Točno i provjereno“, emitirali su 15. svibnja kako je obilježen „Dan sjećanja na žrtve komunizma i genocida nad Hrvatima koji su počinile srpski četnici i titoisti za vrijeme Drugog svjetskog rata“. Izravno su se javili s Bleiburškog polja gdje su orgijale ustaše, a austrijska policija ih hapsila.
Na drugom kraju Zagreba tog je dana ministar obrane, Mario Banožić izjavio kako je „Hrvatska pametna i mudra“.
Na „Kustošiju“ su došli predstavnici Izraela i Njemačke, a državni vrh Republike Hrvatske predstavljala jedna je vlasnica 17 resora – ministrica turizma, Nikolina Brnjac. Izabraše je tako nesposobnu za tako važan zadatak jer je uz to profesorica njihove „etike, vještine i komunikacije“. Inače, Dan logora Kustošija je 9. svibnja, još od 1948.
Uvjerava se svekoliko hrvatsko pučanstvo kako se protočni logor „Kustošija“ nalazio na području kojeg su držali partizani. Što je nelogično, jer je logor bio u napuštenoj zagrebačkoj ciglani, a čuvari logora su bili Nijemci i ustaše. Očito su, prema novoj teoriji, područje logora „Kustošija“, partizani ustupili Nijemcima i ustašama te dopustila osnivanje logora u gradu pod ustaškom kontrolom. Logorom je upravljao njemački SS. Poseban, 7. divizija posebnog ustaškog redarstva, zadužen za Dalmatine, Rome, Srbe i Židove činili su oružani odredi Pavelićeve „Vlade narodnog jedinstva” i Hrvatskog domobranskog korpusa, koji je postao SS korpus (Kroatischer SS-Freiwilligen Korps). Bili su neizostavni u racijama i hapšenjima, pa i samih Hrvata.
Od 480 000 Dalmatina koliko je živjelo u NDH, ubijeno je 11,26%, a od 17 800 Židova ubijeno je 73,7%. Oko 6 500 njih, ili 49,6% prošlo je prema Jasenovcu kroz protočni logor „Kustošija“. Neki od njih ubijeni su ubrzo nakon odvođenja iz njega. U logoru je za manje od dva mjeseca prošla gotovo polovina Židova s područja NDH i postala prvo područje pod nacističkom okupacijom koje je proglašeno za „očišćeno od Židova“. U lipnju 1942. raportiralo se u Berlin: „Kroatien ist Judenfrei“. Prema povjesničaru Christopher Browning, ubijanje hrvatskih Židova na Kustošiji i u Jasenovcu bio je početak zatiranja europskih Židova.
Izvan svijeta mrtvih i živih
Beč, u koji su njemački vojnici umarširali u ožujku 1938., tri godine prije nego na podruje današnje Republike Hrvatske, sačuvao je svoje Židove sve do listopada 1942., a Berlin do svibnja 1943. U fašističkoj Italiji preživjelo je 80% Židova. Godine 2021. u Republici Hrvatskoj živjelo je 410 Židova, 99 manje nego na prethodnom popisu, a 166 manje nego prije dvadeset godina. Na popisu 2031. statističari ih više neće tabulirati zasebno, toliko ih je malo.
Osim u Republici Hrvatskoj, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta je 27. siječnja, kada je Crvena armija oslobodila koncentracijski logor smrti Auschwitz-Birkenau, najozloglašeniji nacistički logor smrti u Europi. Lani su 2,5 milijuna građanki i građana svijeta došlo kako bi odalo počast žrtvama holokausta u memorijalnom centru Auschwitz. Najprobraniji Hrvatići tamo ne zalaze. Oni žive u patološko-mitološkoj političkoj laži kako su Hrvati žrtve svih i svakog, ne računajući koliko su oni zla donijeli svijetu.
Republika Hrvatska od 1991. godine obilježava dan svojih žrtava genocida tijekom četiri godine „Domovinskog“, točnije secesionističkog građanskog rata. Od ljeta 1990. do ljeta 1991. Republika Hrvatska je izvela pokazne vježbe genocida koji joj se vratio genocidom u Vukovaru, Škabrnji, Nadinu, Kostajnici, Petrinji… Od proljeća 1992. do ljeta 1994. pokazivala je genocidne težnje u Bosni i Hercegovini koji joj se vratio u niz naselja u BiH. Duže od pet godina trajale su pokazne vježbe genocida koji im se krvavo vratio.
Sada s 96 ubijenih Dalmatina također demonstriraju genocid koji bi im se još jednom mogao vratiti kao bumerang u glavu. Mislim kako je došlo vrijeme za to. Mislim kako je došlo vrijeme za to da se nacistoidnoj hrvatskoj hydri odsjeku glave.
.
Comments