Piše: Karlo Morosin
Od 1. srpnja 2023. Rusija je upala u još jednu fazu fašizma – prisilno liječenje onoga što nije bolest. Naime, od tog dana svi pripadnici LGBTIQ+ zajednice u Rusiji bit će prisilno odvedeni na liječenje homoseksualnosti.
Davne 1972. Svjetska zdravstvena organizacija skinula je homoseksualnost (mušku i žensku) s liste psihičkih bolesti te je naložila svim državama članicama neka odmah prestanu s liječenjem homoseksualnosti. U medicinskom priručniku, homoseksualnost je postalo osobno svojstvo. Na temelju toga, Hrvatska liječnička komora i Hrvatska udruga psihijatara, Hrvatska udruga psihoanalitičara, Hrvatska udruga psihoterapeuta i Hrvatska udruga psihologa 1974. skinula je homoseksualnost s liste psihičkih bolesti.
Na temelju ovih zaključaka strukovnih udruga, Hrvatski sabor je u srpnju 1977. donio izmjene i dopune Kaznenog zakona prema kojemu homoseksualnost više nije kazneno djelo. Te 1977. isto su učinili i Slovenija, Vojvodina i Crna Gora. Kosovo je dekriminaliziralo homoseksualnost prije svih, već 1970. Ostale federalne jedinice bivše Jugoslavije (Srbija, Bosna i Hercegovina i Makedonija) napravile su to tek devedesetih godina XX. stoljeća.
Unatoč ovim činjenicama, mnogi na prostoru bivše države i dalje homoseksualnost smatraju psihičkom bolešću. Među njima su i brojni psihijatri, npr. dr. Vladimir Gruden koji je prisilno liječio pripadnike LGBTIQ+ populacije iako je to strogo zabranjeno. On je razlog zašto je etički odbor Liječničke komore Republike Hrvatske 2008. godine ponovio kako homoseksualnost ne smije biti tretirana kao patološka pojava. Unatoč tome i dalje se može čuti kako neki „stručnjaci“ smatraju kako je homoseksualnost izlječiva, što njihovim klijentima nanosi nepopravljivu štetu za mentalno i opće tjelesno zdravlje.
U zdravstvenim ustanovama u Rusiji su na osnovu uredbe pomahnitalog diktatora Putina, koja je stupila na snagu 1. srpnja, uvedeni su „seksolozi“ koji će građanima i građankama Rusije „pomoći u 'izlječenju' od homoseksualnosti i drugim 'mentalno-seksualnim poremećajima“ koji se tiču seksualne orijentacije, rodnog identiteta, fetisha i nekonvencionalne seksualne igre.
U uredbi koju je izdalo ministarstvo zdravlja po naredbi ruskog ozbiljno poremećenog diktatora, Vladimira Putina, navodi se kako je ovo obrana Kremlja građana Rusije od „netradicionalnog načina života“. U dokumentu koji kao da je smišljen u mračnom srednjem vijeku stoji „kako je takva prevencija nužna ukoliko se osoba želi oporaviti od frigidnosti, impotencije i sličnih povreda seksualnog ponašanja, kao što su fetišizam, mazohizam i sadizam“.
Ova uredba ruskog „ministarstva zdravstva“ došla je kao najava predsjednika Ukrajine Volodymyra Zelenskog kako će jedna od prvih stvari koje će Ukrajina napraviti nakon rata biti zakonsko priznanje homoseksualnih obitelji kroz legalizaciju nekog oblika istospolnih brakova. Obzirom kako je prema ukrajinskom Ustavu brak zajednica muškarca i žene. Nisam siguran kako će doći do izmjena Ustava, ali bi se mogla uspostaviti životno partnerstvo po uzoru na Republiku Hrvatsku ili Republiku Mađarsku.
Hladni, a bogami i jako vrući, rat između Rusije i Ukrajine ne ogleda se samo u političkim, teritorijalnim, ekonomskim i drugim sličnim pitanjima (Rusija želi vidjeti Ukrajinu kao svoju provinciju s namještenim izborima na kojima će uvijek pobjeđivati kandidat Moskve, a koja će dobivati mrvice s ruskog stola te na taj način izvlačiti mnoga materijalna, financijska, politička i druga dobra iz Ukrajine – dok se Ukrajina tome žestoko protivi). Prvenstveno se ogledaju po pitanju ljudskih prava i sloboda. Ukrajina je davno prije svih država bivšeg SSSR-a dekriminalizirala homoseksualnost – 1991., njezini prozapadno orijentirani stručnjaci su već sredinom ’80. skinuli homoseksualnost s liste mentalnih bolesti te je logično došao red na legalizaciju oblika bračne zajednice pripadnika ispod spola.
Kontrola seksualnosti je odlika režima koji žele apsolutnu vlast nad građankama i građanima, a opuštenost u seksualnom životu se predstavlja kao nešto pogubno, iako se radi o apsolutno prirodnim stvarima. Prisjetimo se samo Rumunjske za vrijeme diktatora Ceaușescua gdje su građani i građanke ove balkanske države trebali prijaviti kada će imati seks, te bi dolazio nadzornik provjeravati kako se i u kojoj pozi seks izvodi. U Ceaușescuovoj Rumunjskoj nije smjelo biti felacija, kunilingusa, analnog seksa i sl. Doggy style i druge poze u seksu bile su strogo zabranjene. Samo stroga misionarska poza s unutrašnjom ejakulacijom.
Ova odluka Ministarstva zdravlja Rusije, pod čvrstom rukom diktatora Putina, dolazi usred već postojećeg gušenja prava LGBTIQ+ osoba u Rusiji, poput novousvojenih zakona protiv „LGBTIQ+ propagande“, koji zabranjuju bilo kakvo javno izražavanje o neheteronormativnim načinima života. Homoseksualnost je odavno skinuta s liste mentalnih bolesti – u svijetu davne 1972. godine s dodatnim aneksima iz 1990., u Rusiji 1999., a tu joj nikada nije ni bilo mjesto. Svako vraćanje unazad besmisleno je i ugrožava čitave generacije – „liječenje homoseksualnosti“ i dalje postoji, a takve prakse se oduvijek zasnivaju na opasnim i neetičkim, te neznanstvenim načelima, već na patologiji onih koji takve odluke donose i provode. Oni koji se nađu usred toga nerijetko donose odluku o samoubojstvo kojeg često i provedu.
Kada je Dalmacija u pitanju, ova regija najvećim dijelom prati standarde Republike Hrvatske. Kao što sam već ranije rekao, Udruge psihijatara, psihoanalitičara, psihologa i psihoterapeuta 1974. je skinuo homoseksualnost s liste psihičkih bolesti, dok se etički odbor Liječničke komore Republike Hrvatske 2008. godine izjasnio kako homoseksualnost ne smije biti tretirana kao patološka pojava. Unatoč tome i dalje se može čuti kako neki „stručnjaci“ smatraju kako je homoseksualnost izlječiva, što njihovim klijentima nanosi nepopravljivu štetu.
Poznato je kako je u Dalmaciji od 2010. godine otvoreno više „Centara za liječenje homoseksualizma“, a zaposleni su skoro dvije godine pružali usluge konverzivne terapije preko interneta. Direktor dr. Vladimir Gruden nije imao dozvolu za rad, ali ga to nije spriječilo kako širi neznanje, mržnju i homofobiju.
Kada se ovako sagledaju stvari slobodno možemo reći kako Dalmacija po pitanju gaženja znanstvenih dostignuća i ljudskih prava nije daleko od Rusije. Svugdje gdje vlada fašistička diktatura, tu se homoseksualni ubijaju, zatvaraju ili „liječe“.
Commentaires