Piše: Sondra Zebić
Nedavno smo čuli priču jednog 30ogodišnjeg Splićanina koji bi htio biti poštar. Misli kako je to pravo zanimanje za njega, ali od osam puta koliko se prijavio na oglas u Hrvatskoj pošti, nikada nije dobio odgovor.
U gradu pod Marjanom, gdje su priče o svakodnevnim borbama za golu egzistenciju često predmet razgovora na kavama, jedna situacija izaziva poseban interes. Tridesetogodišnji stanovnik Splita, koji je želio ostati anoniman, podijelio je svoju nevjerojatnu priču. Unatoč osam prijava na različite natječaje za posao poštara koje je Hrvatska pošta raspisala u protekle dvije godine, nije dobio ni jedan jedini odgovor.
"Ne tražim čuda, samo priliku za posao," rekao nam je ovaj mladić koji se osjeća kao da je sustav zaboravio na njega.
Prijava za posao
Priča počinje 2022. godine, kada je prvi put ugledao oglas Hrvatske pošte za posao poštara u Splitu.
"Uvijek sam volio hodati, poznajem svaku ulicu u gradu, a posao poštara činio se kao savršen izbor za mene," govori i nastavlja kako često sluša o manjku radnika u Hrvatskoj pošti, nadao se kako će mu iskustvo u raznim fizičkim poslovima i visoka motivacija otvoriti vrata ovog zanimanja.
Od djetinjstva je sanjao o tome da postane poštar.
"Sjećam se kako sam gledao poštare u svom kvartu dok su raznosili poštu. Uvijek su izgledali tako važno i organizirano. Pomislio sam, jednog dana želim biti kao oni," priča nam naš tridesetogodišnjak.
Za njega je to bio više od posla – prilika za ostvariti svoj san i doprinijeti zajednici.
Pripremio je životopis, popunio potrebne obrasce i poslao svoju prvu prijavu.
"Bilo mi je jasno kako neću dobiti odgovor isti dan, ali očekivao sam barem neku povratnu informaciju unutar barem mjesec dana. Ništa. Tišina," nastavlja s pričom.
Nakon prvog iskustva, pomislio je kako je možda pogriješio u proceduri ili kako nije ispunio sve kriterije. No, svaki novi oglas Hrvatske pošta bio je nova nada.
"Pomislio sam, možda su izgubili moj prvi mail. Možda sam im promakao u gomili prijava. Zato sam se opet prijavio."
U idućih godinu dana prijavio se još nekoliko puta. Svaka prijava bila je uredno popraćena potrebnom dokumentacijom.
"Uvijek sam bio pažljiv. Slike osobnih dokumenata, potvrde o nekažnjavanju, diplome – sve je bilo kako treba. I opet, nikakav odgovor," kaže, "Nisam očekivao posao preko veze. Samo fer priliku kako bih pokazao kako sam vrijedan."
Svakim novim natječajem frustracija je rasla.
"Počneš sumnjati u sebe. Pitaš se radiš li nešto krivo. Jesu li tvoje prijave uopće stigle na pravu adresu? Je li sustav toliko neorganiziran? Ili jednostavno nema dovoljno ljudi koji rade selekciju?"
Naš tridesetogodišnji Splićanin priznaje kako je s vremenom razvio nepovjerenje prema svim natječajima za posao.
"Ako je tako u javnoj tvrtci, što mogu očekivati kod drugih poslodavaca?" s pravom se upitao.
Pravi savjet
Kako je frustracija rasla, odlučio je potražiti savjet na Zavodu za zapošljavanje.
"Nadao sam se kako će mi oni možda pomoći ili barem dati uvid u to što radim pogrešno. Međutim, odgovor koji je dobio bio je šokantan. Rekli su mi kako Zavod za zapošljavanje nema nikakve veze s tim i ako stvarno želim biti poštar, neka se učlanim u HDZ kao svi normalni ljudi. Tad ću sigurno naći posao."
Ostao je bez riječi.
"Jasno mi je kako se nepismene i polupismene osobe kupljenih diploma zapošljavaju u javnim službama isključivo putem stranačke članske iskaznice, ali zbilja nisam mislio kako je to stvarno način kako stvari funkcioniraju kod nas", razočarano će.
Odlučio je svoju priču podijeliti s javnošću nakon što je razgovarao s nekoliko poznanika koji su imali slična iskustva.
"Jedan moj prijatelj također se prijavio za rad u Hrvatskim željeznicama tri puta i nije dobio odgovor. Drugi, magistar prava, nije se mogao zaposliti u bolnici na administrativnim poslovima, već su zaposlili nekoga tko je završio teologiju. Treći prijatelj mi je rekao kako su mu javili tek nakon šest mjeseci i to kako bi mu rekli kako više nema otvorenih mjesta. Sve to“, smatra, „ukazuje na ozbiljan problem u sustavu zapošljavanja unutar ove države.“
Odgovor Hrvatske pošte
Pitali smo Hrvatsku poštu o proceduri zaprimanja prijava i odabira kandidata. U odgovoru stoji kako je "veliki broj prijava" razlog zašto pojedini kandidati možda ne dobivaju povratne informacije.
"Svaka prijava se razmatra, no zbog ograničenih kapaciteta ne možemo odgovoriti na svaku," stoji u izjavi Hrvatske pošte. Međutim, nije jasno zašto barem automatska obavijest o primitku prijave nije standardna praksa.
Stručnjaci za ljudske resurse tvrde kako bi jednostavna automatizacija mogla riješiti problem.
"Ako je sustav nešto naučio kandidate, to je kako se njihova prijava ne cijeni. Stvari bi trebale biti drugačije. Sve tvrtke, privatne i javne bi trebale makar samo obavijestiti kandidate o primitku na radno mjesto ili o odbijenici. Tišina nije opcija, jer ruši povjerenje u poslodavca," objašnjava Ana Markotić iz jedne privatne tvrtke za zapošljavanje te nastavlja kako se svi žale zašto mladi odlaze iz države, a nitko ne radi na poštenju i iskrenosti vlasnika tvrtki.
„U svim državama članicama EU, osim u Grčkoj, Bugarskoj i Republici Hrvatskoj, postoje stroge kazne ukoliko se poslodavac ne javi povratnom informacijom kandidatu“, objašnjava gospođa Markotić koja govori kako je za sada nemoguće ovakvu praksu uvesti u RH jer naša država još nema razvijeno gospodarstvo.
Ovdje se, prema riječima gospođe Markotić, radi o fušeraju i kokošarenju ne o ozbiljnom biznisu.
„Ako savjetnica na Zavodu za zapošljavanje kaže kako se kandidat mora učlaniti u HDZ kako bi dobio posao, ona krši zakon. Njezina je zakonska obveza zaposliti kandidata, ne ga pogrešno savjetovati“, zaključuje gospođa Markotić.
Prijatelji i obitelj ovog Splićanina podijeljeni su oko njegove priče. Neki ga podržavaju, dok drugi smatraju kako bi se treba okrenuti drugim poslovima.
"Razumijem kako nije lako, ali zar se toliko puta mora prijaviti za isto radno mjesto?" pita se njegov bliski prijatelj.
No, mladić se ne slaže.
"Ako nitko neće govoriti o tome, kako će se stvari ikada promijeniti? Trenutno sam zaposlen, ali unatoč tome ću se javljati na sve oglase javnih službi i dosađivati im do smrti, jer negdje ovo mora stati", ustrajan je naš tridesetogodišnjak.
Unatoč osam prijava i mnogo truda, ovaj mladi Splićanin još uvijek čeka svoj odgovor od Hrvatske pošta. Njegova priča nije samo pitanje zapošljavanja već i šireg odnosa prema ljudima koji žele raditi i doprinijeti društvu.
"Nemojte mi dati posao ako nisam kvalificiran i član HDZ-a, ali barem odgovorite. To je minimum koji javna poduzeća mogu napraviti," zaključuje, s nadom kako će njegova priča potaknuti promjene u sustavu.
Comments