Piše: Tina Erceg
Politička elita u Republici Hrvatskoj ni poslije osam godina vlasti ne želi se odreći najekstremnijeg centralističkog modela upravljanja uspostavljenog 90-ih godina za vreme fašističke diktature Franje Tuđmana.
Priče o decentralizacije svele su se tek na pokoji detalj ovdašnjeg političkog folklora i predizborni trik, koji je izgleda već postao nezanimljiv većini političkih aktera u aktualnoj pred-predizbornoj kampanji, pa su ovu sagu velikodušno prepustili nebitnim političkim satelitskim parastrančicama, uvjereni kako im ona neće kupiti prolaz u Zagrebački sabor (aka Hrvatski sabor).
Ni jedna od postsiječanjskih vlada na Markovom trgu br. 2 nije pokazala kako ima ozbiljne namjere uspostaviti u Republici Hrvatskoj jasnu i smislenu vertikalu vlasti. Tako se i najava odlazećeg saziva o izradi nacionalne strategije decentralizacije završila na pukoj simulaciji. Nacionalno vijeće za decentralizaciju nije se, naime, uspjelo sastati niti jednom od postupka konstituiranju, zbog toga što su ga bojkotirali najviši državni dužnosnici. Navodno zabrinuti za teritorijalni integritet države, a zapravo nespremni odreći se moćnih poluga vlasti kojima institucije drže kao talce osobnih i stranačkih interesa.
Radi očuvanja takvog modela, politička elita ne propušta priliku kako bi uz svako otvaranje pitanja regionalizacije i decentralizacije Republike Hrvatske, što je njezina obveza preuzeta Ugovorom o pristupanje EU, građanima proturila i poruku o skrivenim “opasnostima” koje ti procesi nose po državni integritet. U atmosferi zagađenoj takvim iracionalnim strahovima nametnute su i izmjene Ustava Republike Hrvatske, kojim su, također, utvrđene iracionalne norme o decentralizaciji bez sadržaja. U sličnoj atmosferi prošli tjedan je usvojena Deklaracija o Dalmaciji, ali i zakon o javnom vlasništvu, kojim je lokalnim samoupravama vraćena imovina oduzeta Šeksovim iz 1995. godine. No, način na koji je imovina vraćena i u kojem obimu, zapravo samo potvrđuju kako je najrigidniji europski centralistički model razmišljanja i dalje neprikosnoven. Imovina se lokalnim samoupravama nije vratila automatski, već oni svoje vlasništvo trebaju dokazati, a ne vraća im se ni u cijelosti, s obzirom na to kako je nad određenom imovinom država i dalje zadržala vlasništvo, kao na primer nad bivšim javnim poduzećima od posebnog značaja tipa bivša Elektro-Dalmacija i sl..
Za centralizam najviše Zagrepčani, HDZ-ovci i SDP-ovci
Prema istraživanju kojeg je krajem prošlog mjeseca provela neovisna agencija CCO iz Splita, jačanje nadležnosti lokalnih samouprava i regionalizaciju Republike Hrvatske podržava 95% anketiranih građana, dok trenutni administrativni ustroj podržava 4%, a 1% ne zna ili nema stav o ovom pitanju. Prema toj anketi, najveći postotak onih koji su za regionalizaciju i decentralizaciju dolazi iz Dalmacije, zatim iz Istre, onda iz Primorsko-goranske regije, pa iz Hrvatske i na kraju iz Slavonije (0,3%). Što se tiče gradova, najveću podršku regionalizaciji i decentralizaciji RH dolazi iz Imotskog, dok proces regionalizacije i decentralizacije najmanju podršku ima u Zagrebu i Vukovaru.
U Dalmaciji ideja regionalizacije i decentralizacije ima podršku većine, odnosno oko 58% ispitanika, dok je u Slavoniji oko 20% regionalista i decentralista. U Zagrebu, međutim, svega je 8% građana zaziva regionalizaciju i decentralizaciju, umjerenih regionalista i decentralista je 21%, dok 71% Zagrepčana podržava ovaj najekstremniji oblik centralizma na europskom kontinentu. Pojedine organizatore ovog istraživanja šokirao je negativan stav većine Zagrepčana prema procesu regionalizacije i decentralizacije, ali i to da u pogledu sklonosti prema procesu regionalizacije i decentralizacije nema apsolutno nikakve razlike među pristalicama najveće dvije političke stranke: Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije Hrvatske.
Naime, prema ovom istraživanju, među socijaldemokratima ima samo 13% regionalista i decentralista, a među pripadnicima trenutno vladajućih HDZ-ovaca samo jedan postotni bod više, dakle 14%, dok je broj umjerenih regionalista i decentralista u obje stranke po 29%. Uz to, u SDP-u je više onih koji su skloniji rigidnom unitarizmu i ekstremnoj centralizaciji i kojih ukupno ima 15%, dok u HDZ-u rigidnih unitarista i ekstremnih centralista ima četiri postotna boda manje, dakle 11%. To samo potvrđuje kako se o tim pitanjima nije odredila ni politička elita, koja godinama plasira oprečne stavove. Tako je i anketa koju je u Vladi Republike Hrvatske prethodno provelo Ministarstvo uprave pokazalo kako u javnoj administraciji većina ministarstava smatra kako ne postoje mogućnosti kako bi se neke nadležnosti spustile na niže nivoe vlasti. Što je najgore od svega, ni ministar ni njegovi visokopozicionirani službenici, a ni oni na nižim razinama pojma nemaju kako je uspostava pet potpuno autonomnih regija koji će biti zaokruženi povijesnim granicama njihova obveza iz Ugovora o pristupanju RH Europskoj Uniji.
Država kao maćeha
Voditelj jedne od dvije prodalmatinske inicijative, Zuáne Orlandini tvrdi kako je regionalizacija i decentralizacija, koja uključuje i najširu autonomiju Dalmacije, prioritet te inicijative. Rekao je kako je zbog toga više puta izašla s prijedlozima koji uključuju zakonodavnu, izvršnu, sudsku, upravnu i fiskalnu autonomiju Dalmacije. Te su prijedloge, kako je istaknuo, podržali mnogi pojedinci, nevladine organizacije i stranke autonomaške orijentacije, što u LDP-u smatraju potvrdom njihove iskrene namjere na planu regionalizacije i decentralizacije.
Orlandini, smatra kako se bi moralo učiniti još puno toga kako na planu fiskalne regionalizacije i decentralizacije tako i u pogledu spuštanja najvećeg broja ingerencija na najniže nivoe. Podsjetio je kako su teret ekonomske krize iznijele upravo lokalne samouprave u Dalmaciji, kojima je država mimo zakona prepolovila transfere, a istovremeno nije pokazala spremnost mjere štednje primijeniti na centralnom nivou vlasti.
– Naš veliki problem je to što mnoge političke stranke samo pričaju o regionalizaciji i decentralizaciji, ali čim dođu u priliku realizirati tu ideju to ne čine, – konstatirao je Orlandini.
Rekao je kako je zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o financiranju lokalnih samouprava donekle olakšan položaj općina i gradova u Republici Hrvatskoj, ali smatra kako to nije dovoljno, dok, kako kaže, interesi lokalnih samouprava nisu ispoštovani ni Zakonom o javnom vlasništvu.
– Rok predviđen za vraćanje imovine je predug, imovina nije vraćena po automatizmu, već se moraju podnositi zahtjevi za uknjižbu. S druge strane, nije nam vraćeno zemljište na kojemu su se nalazile tvornice, što je posebno problematično za dalmatinske jedinice lokalne samouprave koje time gube mogućnost stjecanja prihoda, dok su veći gradovi u tom pogledu u boljem položaju, jer ubiru značajna proračunska sredstva od izdavanja u zakup poslovnog prostora ili izgradnje novih zgrada. U manjim općinama poslovni prostor se teško izdaje i to po minimalnim cijenama, – naveo je Orlandini.
Smatra kako lokalnim samoupravama trebaju biti vraćene nadležnosti nad inspekcijskim službama, ali i policijom, jer bi se tako, kako napominje, uspostavila jasnija odgovornost.
– Valjda je logičnije kada lokalne samouprave predlože načelnika policije, nekoga koji bolje poznaje situaciju i odnose u određenoj sredini, nego kada načelnika policije za neko područje postavi ministar iz Zagreba koji pojma nema što se u toj sredini događa, – pita se Orlandini.
lokal sputavaju šefovi iz beograda
Koordinator DDF-a, Vedran Bralić je već 2008. zagovarao spuštanje svih mogućih nadležnosti, ovlasti, ingerencija i financija na što je moguće niži lokalni nivo. Bralić je za naš portal ističe kako su općine i gradovi do ljeta 1990. godine raspolagali s oko 70% ukupnih prihoda koji su se ubirali na njihovom području, iako su tad u socijalističkoj Jugoslaviji servisirali i druge nivoe vlasti kojih je tad bilo više nego danas.
Bralić je zadovoljan zbog nedavnog povećanja financijskih prinosa općina od poreza na zarade zaposlenih, ali napominje kako to pak nije dovoljno za normalno funkcioniranje lokalnog nivoa vlasti.
– Najveći benefit od ovih zakonskih izmjena imaju jedinice lokalne samouprave u kojima ima više zaposlenih, a to su samo veći gradovi, dok većina općina u Dalmaciji danas najveći problem muči upravo s ogromnom stopom nezaposlenošću, – napominje Bralić.
Smatra kako centralistički model upravljanja ne može još dugo opstati, a tvrdi i to kako se njegov DDF i Orlandinijev Dalmatinski klub jedini zbilja, bez fige u džepu zalažu za to neka se napokon zaista krene s procesom regionalizacije i decentralizacije, mada priznaje kako je jedan od rijetkih zagovornika te ideje.
Bralić ipak je kao i Orlandini zagovornik konstituiranja lokalne policijske uprave i toga kako bi se općine ipak trebale pitati oko postavljanja lokalnih policijskih načelnika.
– Općinama i gradovima treba prepustiti nadležnost nad svim inspekcijama. Mi smo sada u situaciji kako u općinama imamo inspektore kojima su šefovi u Zagrebu, što je besmisleno, jer tu nema nikakve kontrole, a niti jasne odgovornosti. Pa, općine su nekad imale nadležnost postavljati predsjednike sudova, tužitelje, načelnike lokalne policije. Nažalost, sve te dužnoti lokalnih samouprava preuzela je država, – objašnjava Bralić.
Politički simulatori
Bralić je ocijenio kako zbog centralističkog modela upravljanja Republika Hrvatska boluje od voluntarizma i partitokracije, jer su oni posljedica deficita nadležnosti na nižim nivoima vlasti i suficita ingerencija države koji zamagljuju odgovornost u kompletnoj strukturi uprave. Bralić smatra kako stoga regionalizacija i decentralizacija nisu teme aktualne izborne kampanje, ne samo zbog toga što su u prvi plan izbile ekonomske teme i problemi, već i zato što ta uvjerenja još uvijek nisu dominantne u političkim strankama.
– Nisam siguran kako će se to pitanje, a koje svakako podrazumijeva i raspravu o promjeni Ustava RH, otvoriti u narednom sazivu. Ključni problem je to što je ovdje dominantno načelo stranačkih partikulatnih interesa, pa se stoga teško odlučiti na podjelu moći i financijskih sredstava, jer to onda mijenja i njihov položaj, odnosno povećava odgovornost na svim nivoima vlasti, – ukazuje Bralić.
Orlandini dodaje kako zato gotovo sve stranke samo rado govore o regionalizaciji i decentralizaciji, ali ipak nisu spremne učiniti pomak na tom planu. Prema njegovim riječima, formiranje Nacionalnog vijeća za regionalizaciju i decentralizaciju bila je, također, tek puka simbolika, bez iskrene namjere kako bi se zbilja definirala strategija regionalizacije i decentralizacije Republike Hrvatske.
– Vijeće za regionalizaciju i decentralizaciju trebalo bi biti tek neka vrsta simboličke poruke vlasti, kako bi pokazali kako nisu protiv procesa regionalizacije i decentralizacije i da imaju dobre namjere, ali za više od toga zapravo nije bilo političke volje. Sve je to bilo simuliranje zbog kojeg se nije potresao ni predsjednik Vijeća Božo Lasić, iako je bilo razloga za reakciju posebno zbog toga što je proces regionalizacije i decentralizacija ključni dio njegove političke platforme. Međutim, Lasić je ipak ostao na poziciji simulatora neproduktivnog odnosa vlasti prema regionalizaciji i decentralizaciji, – smatra Bralić.
Bralić ističe kako je proces regionalizacije i decentralizacije u najvećem mogućem interesu Republike Hrvatske, do čega se mora doći ustavnim promjenama koje bi zajamčile asimetričnu regionalizaciju i decentralizaciju pravo svih građana koji bi se udružili od dolje, preuzimajući postepeno nadležnosti u skladu sa svojim potrebama i kapacitetima.
– Mi trenutno imamo samo Grad Zagreb, koji ima određene nadležnosti srednjeg nivoa vlasti. Činjenica je, međutim, kako glavni grad ima ingerencije koje i u ekonomskom i u političkom smislu nadilaze ovlasti i nadležnosti županija, – ukazao je Orlandini.
Orlandini objašnjava kako novi ustav mora unijeti više jasnoća i preciznosti, odnosno bolje definirati pravila igre, koja se ne bi mogla mijenjati zakonima ovisno od trenutne parlamentarne većine. Na taj način, kako kaže, definirala bi se jasna odgovornost svih političkih subjekata u procesu regionalizacije i decentralizacije.
Kommentare