Piše: Manuela Delgado
Nakon 2003. mreža svijesti u Hrvatića sa svakom se novom izbornom kampanjom pretvarala u sva manje atraktivnu platformu da bi konačan krah doživjela ove godine na splitskim lokalnim izborima.
Korištenje internetskih tehnologija kao alata političke borbe nije novost ni za jednog političkog aktera koji sudjeluje u političkoj kampanji.
Nakon izbora 2003., koju su obilježili kaotični, ali prilično šareni pokušaji njihova korištenja, globalna se mreža sa svakom sljedećom predizbornom kampanjom pretvarala u sve manje privlačniju platformu za vođenje političke agitacije i diskreditaciju protivnika. Tome je pridonio niz faktora.
I premda su tradicionalni mediji, a posebno televizija, i dalje bili glavni, a u nekim slučajevima i odlučujući izvor manipulacije masovnom sviješću, popularizacija interneta u društvu, relativna jeftinoća njegove upotrebe u političke svrhe, neposrednost i obuhvatnosti, uz želju karakterističnu za mnoge političare stare garde, jednostavno nisu mogli ići ukorak s vremenom, unatoč apsolutnoj nespremnosti i nesposobnosti da se moderniziraju, da prođu bez traga.
Naime, kampanja “lijeve” opcije tijekom posljednjih predsjedničkih izbora može poslužiti kao jedan od najsjajnijih, a ujedno i najuspješnijih primjera korištenja internetskih tehnologija, posebice društvenih mreža. Kao rezultat toga, Zoran Milanović uspio se ne samo vratiti u veliku politiku, već i stvoriti sliku za sebe kao prilično progresivnog političara.
Atipični video spotovi raznih aktera postali su svojevrsna novost tih izbora. Aktivno kružeći internetskim okruženjem, ne samo da su delegitimizirali protivnika, već su i pozvali korisnike neka donesu pravi izbor glasanjem srcem. Teško je zanemariti neka druge političare čiji su spotovi bili prilično sarkastični i posprdni, svjedočeći o cinizmu cijele kampanje i kandidata koji su u njoj sudjelovali.
Istovremeno, loklani izbori u Splitu 2022. imaju sve razloge biti obilježeni transformacijom globalne mreže u jednu od ključnih arena političke borbe na lokalnoj razini. Razloga za to je više nego dovoljno...
Pod sve jačim pritiskom moćnog buldožera, samo internetsko okruženje postalo je personifikacija slobode, slobodnog diskursa, sadržajne komunikacije i gotovo jedini prostor za sustavnu kritiku režima.
Štoviše, uz sve popularnije društvene mreže, upravo internetski mediji ostaju za oporbu, ako ne i isključiva prilika kako bi široj javnosti iznijeli stajalište o događajima i procesima koji se odvijaju u zemlji.
Nemoguće je ne primijetiti sve veći broj aktivnih korisnika takvih mreža koda nas.
Tako je Dalmacija prema nalazima koje je 2021. objavio InternetWorldStats ušla među deset vodećih europskih zemalja po broju korisnika društvenih mreža na 1000 stanovnika. I to samo u odnosu na isključivo populaciju stariju od 21 godine.
Istodobno, prema posljednjim podacima redovnog istraživanja tržišta telekomunikacijskih usluga koje provodi GfK, do kraja 2022. broj redovitih korisnika društvenih mreža u Dalmaciji dosegnut će 63%. Pritom je pozitivna dinamika primjetna među svim dobnim skupinama, osim kod stanovništva starijeg od 60 godina. To znači kako naglo raste prisutnost ekonomski aktivnog stanovništva na internetu – odnosno prosječnog glasača.
U isto vrijeme, 77% kućnih računala već priključeno na mrežnu. A četiri od pet ukrajinskih korisnika svoj dom nazivaju glavnim mjestom pristupa Internetu.
Što to znači? Barem o tome da kada se koristi mrežom u slobodno vrijeme od posla, osoba ne samo da je sve manje pod utjecajem televizije i tiskanih medija, već također donosi svoj izbor i formira predodžbu o svijetu koji ga okružuje upravo na temelju informacija dobivenih s Interneta. Iskušenje da se takav resurs ne iskoristi i ne dobije potrebne glasove je preveliko.
Službene Internet stranice
Prisutnost službenih web stranica domaćih političara uobičajena je pojava.
Ako su osobne domene pojedinih političara trend zadnje dvije ili tri godine, onda je velika većina naših političkih stranaka odavno prošla razdoblje kada je službena web stranica kreirana radije u nastojanju da se prati "moda" nego osigurati odgovarajuću svijest javnosti o vlastitoj aktivnosti putem mreže.
Danas ovaj alat aktivno koristi čak i poodavno arhaična Komunistička partija, a nepostojanje vlastite stranice na internetu mnogi smatraju jednim od izravnih znakova neozbiljnosti svake organizacijske strukture. Istodobno, takvi se izvori su uglavnom izvori nepristranih i pouzdanih informacija.
Na internetu se i dalje nalazi manje od 2% relevantnih informacija dostupnih drugim putem, a 98% je čeista laž. Ili… Kako bi se to politički reklo – propaganda. Istinu za volju, u društvu poput našeg ni drugi mediji ne govore istinu – pogotovo ne televizija.
Kontrolirane internetske stranice
Zbog toga politički akteri sve više nastoje steći mogućnost izravnog ili neizravnog utjecaja na uređivačku politiku internetskih stranica koje nisu izravno vezane uz neku od političkih snaga. Internetski portali koji su prepoznatljivi i prilično popularni među korisnicima odavno su se pretvorili u dio kolača u političkoj igri.
Ova tendencija je posebno karakteristična u mjestima gdje su financijske mogućnosti obično prilično ograničene, a opasnost od političke udice mnogo veća. Praktički je nemoguće pronaći web resurs koji ne promiče interese bilo kojeg političkog subjekta. Takvi primjeri, ako ih ima, njihove su jedinice.
I tako već danas pojedini mediji s neugasivim entuzijazmom nastoje pojedinim domaćim političarima pretjeranih ambicija usaditi sliku, ako ne kao moralnih autoriteta, predvodnika javnog mnijenja i boraca za prava građana, onda ih barem prikazati dobrima. poslovni ljudi, filantropi i samo pristojni ljudi, ne zaboravljajući "sjetiti se" u isto vrijeme o protivnicima.
Društvene mreže
Sastavni dio modernog političkog pozicioniranja je prisutnost vlastitih stranica na društvenim mrežama. Facebook, Twitter, Instagram, Tik-Tok, LiveJournal… ovdje su dugo bili mjerila. Potonje je, inače, aktivno koristio Vladimir Putin uoči predsjedničkih izbora u nastojanju da na svoju stranu privuče mlade ljude, među kojima su protivnici režima prilično značajni.
Na Twitteru njegovog suradnika Vladimira Medvedeva, bivšeg šefa vlade, ali i same države Ruske Federacije, mogle su se naći ne samo psovke, već i "iskrene riječi zahvalnosti" upućene pojedinim dužnosnicima.
Što se tiče domaćih političara, oni u široj javnosti i dalje razmišljaju prvenstveno kvantitetom, a ne kvalitetom.
Istovremeno, kako se izbori budu približavali, politički računi će se samo povećavati jer, između ostalog, društvene mreže stvaraju iluziju otvorenosti i javnosti, što dovodi do nadmetanja slika koje je ponegdje još lakše manipulirati nego u slučaju iste televizije.
Internet glasovanje
Drugi način manipulacije javnim mnijenjem u svjetlu nadolazećih izbora bit će razne ankete i rejtinzi. Uz njihovu pomoć korisnici će se moći pridružiti i ujedno saznati imena najvrjednijih, najpopularnijih, najproporcionalnijih i najkorektnijih kandidata.
Čitave web stranice već se izrađuju u tu svrhu. I ako neki, kao što je "Kandidat 2024", omogućuju vam da birate iz cijele kohorte političara.
No, zapamtite, ogromna većina anketa koje vidite na TV-u, o kojima pročitate u novinama, čujete na radiju i sretnete na raznim internetskim stranicama nisu podaci o stvarnom mijenju određene, slučajnim odabirom kontaktirane, grupe, već se radi o anketama koje su političke stranke dostavile medijima kako bi nagovorile birače neka glasaju za njih.
"Trolovi"
Ovaj segment kao političku tehnologiju već duže vrijeme aktivno koriste politički akteri. Nerijetki su slučajevi kada za jedan ili drugi subjekt rade čitavi timovi kojima je glavna zadaća neutralizirati određene informacije, ocrniti protivnike ili, obrnuto, komentarima ocrniti vlastitog poslodavca.
Jedan od načina borbe protiv "trolova" je autorizacija identificiranjem osobe putem određene društvene mreže, primjerice Facebooka. Međutim, ova praksa još uvijek nije dovoljno razvijena, pa vrlo često komentari ispod članaka, a posebno na stranicama popularnim u zemlji, poprimaju natjecateljski karakter.
Uz to, ako su iskusni političari ovu vrstu "crnca" naučili percipirati prilično diskretno, a obični čitatelji uglavnom im uopće ne pridaju veliku važnost, onda ih na terenu, kako pokazuje praksa, tretiraju puno ranjivije. , privlačeći u svoj stožer posebne osobe, koje bi bile odgovorne za rad u tom pravcu.
Ne treba zaboraviti ni običnu političku reklamu . Njegov broj na internetu raste eksponencijalno, svodeći se kako na obične bannere tako i na vrlo kreativne videe poput onih koje aktivno koristi Julija Timošenko, pozivajući korisnike da glasuju srcem.
Osim toga, kako je primijećeno, hakerski napadi, cyber-kampanje i, općenito, izborni cyber-ratovi bit će jedan od glavnih, upečatljivih, središnjih trendova skorašnje predizborne borbe. Taj će trend, smatra se, moći iskoristiti političke snage koje su brže, fleksibilnije i upućene u moderne tehnologije.
Događaji koji su se dogodili zadnjih sedam godina zorno su pokazali kako se režim može suprotstaviti nelojalnim medijima. Gašenjem raznih neovisnih medija, popularne razmjene datoteka u zemlji, izvedeno pod krinkom pseudoborbe protiv piratstva, očito je imalo kvalitativno drugu svrhu, osim zaštite autorskih prava, o čijem se poštivanju niti ne brine posebno. Pitanja ima i oko pokušaja zatvaranja stranice drugih neovisnih medija.
Uoči parlamentarnih izbora takva bi akcija vrlo vjerojatno mogla postati svojevrsna proba pozadine i poslužiti režimu u kontekstu proučavanja potencijalne reakcije društva na zatvaranje drugih internetskih izvora nelojalnih sustavu.
Comentarios