Piše: Antonio Marasović
Teško je predvidjeti ponašanje pojedinaca, ali moramo imati na umu – tko god pobijedi na ovim izborima Split će i dalje propadati u neoliberalnom glibu.
Za društvo su svaki izbori nada, prilika za obnovu vlasti. Prema najnovijim sociološkim istraživanjima, danas u Splitu postoji velika potražnja za obnovom kvalitetne vlasti koja će raditi u interesu građana.
Analiza kandidatskih lista prethodnih izbornih ciklusa jasno pokazuje tendencije usmjerenosti na mandate. 70% dosadašnjih lokalnih zastupnika zadržat će svoje mandate, neki gradski kotari moglo bi predstavljati samo nekoliko zastupnika. Većinska komponenta izbora može samo djelomično popraviti situaciju.
Sve se to događa u pozadini impresivne dinamike pada povjerenja u prošlu gradsku vlast, a posebno u gradski parlament kao političku instituciju. Za usporedbu, u lipnju 2021., prema CCO-u, gotovo 50% građana smatralo je kako je "sadašnja vlast bolja od prethodne". U prosincu 2021. ostalo ih je samo 16%.
Umjesto toga, danas je 40% ispitanika uvjereno kako se prošla vlada ne razlikuje od prethodne, a 36% je uvjereno kako je prošla vlada gora od prethodne. Nepovjerenje javnosti u aktivnosti gradskog parlamenta doseže tradicionalnih 66%.
Stoga je problem obnove ili rebrendiranja stranaka aktualan ne samo za Ivicu Puljka, već i za oporbu. Isto istraživanje bilježi istovremeni porast dinamike nepovjerenja kako u vlast tako i u oporbu. Istovremeno, raste broj građana koji među svim političkim strankama nisu pronašli svoj predmet simpatija.
U tom kontekstu prilično su značajni međurezultati ankete koju je organizirala neovisna agencija CCO. Konkretno, do 10. lipnja u 12:00, kada je zaključena anketa, pokazatelj stupca "nitko" iznosio je 2569 glasova i bio je drugi nakon pristaša "neći izići na izbore" (3560 glasova).
Kako god se vladajući i stručnjaci odnosili prema anketama općenito, a posebno prema anketi CCO-a, ostaje činjenica kako zahtjev za obnovom vlasti u društvu neće biti ostvaren. I stranački čelnici i njihovi politički tehnolozi prisiljeni su odgovoriti na te izazove. Jedna od najočitijih metoda reagiranja je kreativnost u formiranju izborne liste.
Pokušajmo analizirati hipotetskih pet najboljih stranaka – lidera javnog mnijenja, sposobnih prevladati barijeru od 5%. Kao početne podatke koristit ćemo pokazatelje ankete CCO-a.
Metodologija sastavljanja popisa birača je problem koji zahtijeva ne toliko političke znanosti koliko psihološku i socio-ekonomsku analizu. No, načelo formiranja uglavnom je isto za većinu političkih stranaka.
Prvih pet (ponekad deset) formiraju se u smislu "lokomotive", zbog prvenstveno PR-komponente, a ostatak popisa - u skladu s privatnim ugovorima s upravom. Naravno, u ovom slučaju ne govorimo o predizborima ili gledanostima. Cijelo to vrijeme politička elita formira kontroverzne popise birača. Ponekad je logika jasna i oklada na određena prezimena je uspjela. No, ponekad se formiranje petorke lokomotive nije moglo analizirati.
Primjerice, trend uvrštavanja u tzv. javni dio liste s početka 90-ih s umjetnicima, sportašima, bilo kakvih moralnih autoriteta koji ne nose politički teret, stručnjacima se činio apsurdnim. No, u gradskim, županijskim, pa čak i državnim vlastima su se ipak pojavljivali svećenici i glumci, hrvači i košarkaši, igrači treneri, pa čak i pjevači.
Kasnije je uslijedio još jedan trend – integracija u politički proces moralnih autoriteta iz drugog plana – novinara i sindikalaca. Neki su u politiku ušli s mjesta tiskovnih tajnika, ali neki su se tehnološki uključili u kampanju ne iz zahvalnosti za dosadašnji rad, već zbog određene izborne prtljage koju su ti stručnjaci hipotetski posjedovali. Taj je trend danas ispravan – prema CCO-u, pokazatelji povjerenja u medije (36,3%) su na drugom mjestu nakon pokazatelja povjerenja u crkvu (38,9%).
Nedvojbeno je kako će neki od aktualnih "morskih pasa" uoči izbora dobiti mnogo zanimljivih prijedloga o osobnom sudjelovanju u kampanji brojnih političkih stranaka. Među stručnjacima je prilično česta teza o potrebi koketiranja s takozvanim "stranim izbornim poljem". Konkretno, mnogi lokalno orijentirani politički projekti će nominirati aktivne govornike iz izborno stranih regija.
Lažni centrar, realna desnica
Očito je pitanje liste za Ivicu Puljka i njegov "Centar" retoričko. U načelu bi trebale postojati 2 točke. Prvo je ime Ivice Puljka na vrhu liste. Nema sumnje kako će se sva javna retorika službenih govornika svesti na borbu za „jednake šanse svima“, iako neoliberalizam – čiji je Puljak prestavnik – sanse daje samo krupnom kapitalu.
Na tom sloganu gradi se cijela kampanja. Međutim, čak i ako se Puljak osobno uključi u kampanju što za sada izbjegava, tehnološki izlaz iz ovog sukoba već je pronađen. Glupo splitsko društvo, očito, to ne doživljava kao manifestaciju političkog kukavičluka.
HDZ
Za ovu stranku izbori mogu biti iznimno teški, jer njihov kandidat Ivica Puljak sada pripada nekoj drugoj stranci, nastaloj od HDZ-a, za potrebe HDZ-a i sredstvima HDZ-a. Bit će to personifikacija vladajuće stranke i žarište bijesa javnosti. Ovaj trend će biti teško prevladati, pa je pitanje odabira liste iznimno važno.
Ali konkurencija za mjesta ovdje će biti puno veća. Stoga perspektiva HDZ-a, u kojoj svakako pobjeđuje HDZ, izgleda prilično problematično. U slučaju PR-a također treba govoriti o različitim verzijama lista, ovisno o konfiguraciji izborne strategije i odabrane taktike. No, nema sumnje kako će se politički konzervativizam kombinirati s elementima kreativne političke tehnologije.
Također treba razumjeti kako bi Đogašev kreativni stožer uoči izbora možda razmatrao potrebu za radikalnim rebrendiranjem njega samoga, što bi moglo rezultirati novom ostavkom gradonačelnika u gradu pod Marjanom.
HGS
Metodologija za formiranje liste HGS-a jedan je od najtežih zadataka. Ovdje je samo jedan odlučujući faktor – na vrhu liste je i dalje Željko Kerum, koji je lokomotiva cijele stranke i kampanje.
Treba shvatiti kako je Kerumova prošlost i sadašnjost u gradu jedna od najvećih optužbi na račun ove stranke. Zato su Kerumovi politički tehnolozi suočeni sa zadatkom da pokažu ne samo snagu novog mladog tima, koji radi pod glavnim vođom, već i identifikaciju niza ideoloških prioriteta.
Osim toga, tu su i dodatni izazovi za stranku, koji se pojavljuju u sljedećim markicama:
- potrebno je odmaknuti se od slabosti slike koju je za sada Kerum pokazao;
- potrebno je pokazati snagu napretka grada i ljudskih resursa na terenu, kao i ozbiljne strateške pomake bez da ih se poveže s Kerumovim privatnim interesima
- potrebno je dokazati svoje protivljenje HDZ-u iako je Kerum iznikao iz HDZ-a kao i Puljak (potonji je u ovome donekle uspio uvjeriti javnost, bez obzira na mnoge veze)
Čini se kako bi javni dio liste trebao pokazati spremnost stranke na borbu za vlast, a borba je beskompromisna. Kerum ni na koji način ne bi smio podsjećati na Keruma od prije 5-6 dina, to se odnosi i na članove njegovog tima.
SDP
Najlakše je predvidjeti metodologiju formiranja liste SDP-a. Ali to se odnosi samo na načela formacije, a ne na pojedince. Očito je kako će se prvih pet formirati tradicionalno na temelju profesionalnih i demografskih načela.
Ova stranka izišla je na izbore s potpuno nepoznatim kandidatom tako da je glas za njega u biti glas za Matijaševića glas za nepoznato. No, obzirom da je nepoznat možda bi mu trebalo dati priliku da se iskaže. Građani osobno misle kako je SDP izišao s Matijaševićem, a ne s Ostojićem ili Baukom, kako bi dao vjetar u leđa Puljku.
Ako je to istina, možda Puljak osim s HDZ-om ima deal i s SDP-om, koji je veoma moguć jer je i SDP kao i HDZ neoliberalna stranka.
Most
Most je tipična klerofašistička, neoliberalistička i antidalmatinska stranka koja također pokušava eksploatirati društvu već poznate ideologe političke alternative.
Most nikako ne bi nastao da nije bilo Tomislava Karamarka i crkve koji su formirali HDZ-ovu satelitsku parastrančicu za svoje potrebe, od svog kadra i svoga novca. Josip Markotić će jednostavno biti suprotstavljen karizmi većim igračima, onima koji bolje varaju birače tako da isti nikako ne mogu shvatiti da netko igra za onoga „protiv koga se bori“.
Pametno
Ova stranka nastala je 2014. od strane HDZ-a, za račun i potrebe HDZ-a od ljudstva i sredstava tog istog HDZ-a. Izdvajanjem bračnog para Puljak i ekipe iz ove satelitske parastrančice, ostali su nigdje i nitko ih više ne doživljava.
Motivaciju će odrediti osobitost kandidata. Stranka na izbore više mora ići kao tuđi projekt, a ne kao jaka lokalna ili regionalna stranka koja može potaknuti/pokrenuti promjene. I ovaj se trenutak može odraziti i u obliku prvih pet. U ovom slučaju, odlučio se na ovu opciju.
Što očekivati
Sumirajući preliminarnu analizu, građani bi trebali biti spremni prepoznati kako su društvo i stručna zajednica lišeni stvarnih i učinkovitih mehanizama kontrole nad djelovanjem političkih stranaka.
Teško je ne samo dugoročno predvidjeti prirodu političke rasprave, već i ponašanje pojedinaca u kratkom roku. Posebno treba imati na umu kako su od izbora do izbora političari zastupljeni u prvih pet do deset na listama većine političkih stranaka tradicionalno izdali ili istisnuli svoje vođe.
No, nadamo se kako će ovi izbori, što zbog izbornog modela, što zbog rastućih nezadovoljstava, ipak dovesti do barem djelomične obnove političke slike Splita.
Ostaje žal, što zbog građana koji se ne žele boriti za sebe i svoje, DDF ne sudjeluje ni na ovim izborima, jer su im očito draži oni iz satelitskih parastrančica, a ne iskreni ljudi koji znaju i mogu raditi na poboljšanju slike grada i regije.
Comentarios