Piše: Livia Marinni
Koordinator DDF-a, Vedran Brlić izjavio je kako su događanja s Razvojnom bankom tijekom zadnjih nekoliko mjeseci, kao i politički pritisci i optužbe na račun Dalmacije, ukazivali na pokušaj na destabilizaciju ove regije.
Bralić je u interviewju ocijenio kako je uz sva poniženja koja je Dalmacija pretrpjela u toj kampanji, kao rezultat došlo i do gubitka povjerenja građana u Vladu Republike Hrvatske i njezine institucije.
Stoga će, kako je najavio, tijekom sljedećih tjedana zatražiti od Guvernera Hrvatske Narodne Banke, Borisa Vujčića uvid u izvješće te institucije o poslovanju Razvojne banke, kako bi se uvjerio je li do gašenja te banke došlo zbog lošeg upravljanja ili zbog političkih pritisaka pojedinih predstavnika državne vlasti.
– Ne znam šta je bio čiji cilj u toj lakrdiji s Razvojnom bankom, ali sve što se događalo sličilo je na pokušaj destabilizacije Dalmacije. Slušali smo veoma ozbiljne i teške optužbe s najviših pozicija iz Vlade Republike Hrvatske, koje su onda povlačene uz obrazloženja kako je to bilo medijski pogrešno prenijeto. I tu nije bila na udaru samo RB, nego i Fond za kapitalna ulaganja, – ukazao je Bralić.
Očekujete li kako će Fond za kapitalna ulaganja biti slijedeći na tapetu, s obzirom na to takve najave već dolaze iz prodalmatinskih inicijativa?
– To mi sliči na situaciju u kojoj netko nekoga straši. Ja ne vidim razlog zašto bi se bilo tko trebao bojati najave kako će neko doći i kontrolirati poslovanje tog fonda. Pa i do sad je postojala mogućnost takve kontrole, kojih je i bilo. I ja u tim kontrolama ne vidim nikakav problem. Ako se utvrdi kako je neko nešto zgriješio, zbog toga treba odgovarati. Ali, ne vidim razlog zašto bi nas sad netko pokušao time zastrašiti, osim ako iza svega ne stoji čisti politički interes koji stvara pritisak.
U kojoj mjeri će eventualno poljuljano povjerenje u Vladu RH zbog slučaja RB otežati poslovanje novog razvojnog fonda, koji se tek treba formirati?
– Upravo formiranjem tog fonda trebamo pokazati kako Dalmacija može biti bolji domaćin i efikasniji gazda, što je vjerojatno dovedeno u sumnju zbog te lakrdije oko Razvojne banke. I zato je razvojni fond jedina prilika Dalmacije. To svakako ne može anulirati sva ona poniženja i šamare koja smo kao najrazvijenija hrvatska regija doživjeli zadnjih mjeseci zbog RB, ali mislim kako smo možda tek na početku tih suočavanja s realnošću kojih će vjerojatno biti sve više i više. I baš zato ima smisla ići u stvaranje razvojnog fonda kako bi se spasilo ono što se spasiti da kada je RB u pitanju. Ako je prethodni Fond za razvoj mogao biti efikasan instrument, što smo već pokazali, ne vidim zašto to ne može bit novi razvojni fond.
Doduše, nije nam trebala ta avantura s RB. Ali, onaj koji je donosio odluku o utapanju nekadašnjeg Razvojnog fonda u RB treba reći zašto je to uradio, tko ga je na to nagovorio, kakve su tu ambicije postojale, kakve su bile vizije… To ne mora značiti priznanje grijeha, možda je postojala logika po kojoj je to bilo racionalno. Mada, za mene to nikad nije bilo racionalno. Zato što je Razvojni fond, koji smo imali, bio naš autonomni instrument čije je poslovanje bilo uređeno odlukama Upravnog odbora i osnivača, a RB je dio bankarskog sustava gdje pravila poslovanja diktira HNB. A to je ogromna razlika. Naš Fond za razvoj je za deset godina svaki euro cent, koji je u njega ušao, okrenuo četiri puta. Imali smo oko šest milijardi ulaznih investicija, a nakon deset godina ostvarili smo plasmane u vrijednosti od 24 milijarde €. Zato mi sad teško pada što smo takav potpuno autonomni razvojni instrument pretvorili u instrument kojim ipak nećemo autonomno odlučivati nego ćemo biti pod tutorstvom. To ne dolikuje ideji autonomije.
Nemam ništa protiv Plenkovića i njegove vlade, ali mislim kako je način na koji se sve to kroji krajnje ponižavajući za Dalmaciju. Jer, mi smo dovedeni u situaciju kako unatoč sporazumu između dviju vlada o zakonskom prijedlogu koji je prošao kroz proceduru u Hrvatskom saboru o novom razvojnom fondu, Vlada RH i zastupnici HDZ-a i njegovih satelitskih parastračica koji je podržavaju naknadno predlažu amandmane na taj zakon. To je nevjerojatno poniženje za Dalmaciju i svih njezinih stanovnika…
Kako javnost može znati zbog čega je zapravo došlo do gašenja RB, je li zbog lošeg poslovanja ili, pak, zbog političkih igrica?
– To ne mogu točno procijeniti, jer nemam sve informacije što se toga tiče. Nitko od nas ne može ući u RB i provjeriti njezino poslovanje ako za to nema zakonske ovlasti – te ovlasti imaju HNB i druga nadležna tijela poput krim policije, tužiteljstva. Ali, ja svakako namjeravam tijekom sljedećih nekoliko tjedana zatražiti od guvernera HNB-a, Borisa Vujčića uvid u izvješće o poslovanju HNB-a jer mislim kako imam pravo pročitati to izvješće. Ukoliko uspijem u tome, podijelit ću svoje zaključke sa stanovnicima Dalmacije.
Zar to izvješće ne bi trebalo biti objavljen putem službenog lista HNB-a?
– Mislim kako su u ovom slučaju pravila dosta rigidna. Prema zakonskom rješenju, koliko znam, moguće je izvršiti uvid u analizu HNB-a, ali to se ne bi smjelo objavljivati. Ukoliko sam u krivu ispravite me.
Kako to da se toliko razlikuju viđenja stanovnika Dalmacije i prodalmatinskih inicijativa s jedne strane te Vlade RH i Hrvatskog sabora s druge, oko famoznih sedam posto i oko iznosa za kapitalna ulaganja?
– Proračun Vlade RH je problematičan iz različitih aspekta. Prvo, zbog financiranja velikohrvatskih kleronacističkih organizacija. Njima se daje 1,5 milijardi eura godišnje. Ta 1,5 milijarda su virtualna sredstva za virtualne nepostojeće projekte. Ne postoji nikakva projektno-tehnička dokumentacija zbog koju je netko pročitao i na temelju evaluacije pročitanog dodijeliti sredstva. Postoji samo ideja i postoji potreba za širenjem antidalmatinskog velikohrvatskog kleronacizma. Ali, od ideje do zabadanja prve lopate treba proći dosta vremena, a potrebno je i raspisati javni natječaj za izradu različitih studija, dobiju razne suglasnosti…
Moram vas prekinuti i pitati je li sve to moguće uraditi u proračunskom razdoblju?
– U to je teško povjerovati. Uz to, nigdje nisam vidio kako se ta 1,5 milijarda u državnom proračunu pojavljuje kao nešto što se treba transferirati Dalmaciji kao najbogatijoj i ujedno najsiromašnijoj regiji. To su fiktivna financijska sredstva koji se pojavljuju samo na papiru, ali bojim se kako ga nikada nećemo vidjeti.
Zato ovaj nacrt prijedloga Državnog proračuna više vidim kao manevar kako bi se tu nešto zamazalo. Posebno što nas očekuje izborna godina. No, veći je problem to što Dalmacija ostaje realno za kapitalna ulaganja u narednoj godini tek nešto više od dvije milijarde eura, a taj iznos nikada nije bio na tako niskom nivou. I ta sredstva ne odvaja Republika Hrvatska nego dolaze iz dalmatinskih izvora ili iz fondova Europske unije. Ali, posebno je problematično, bar meni, to što oni koji ispijaju na stotine piva dnevno ispred lokalnih dućana na sve to govore kako je sve u najboljem redu, kako je ispoštovan ustavni okvir i udio koji se odnosi na kapitalna ulaganja. Isto tako, problematično je to što isti ti kada shvate kako je sve propalo ne žele postati članovi prodalmatinskih antifašističkih inicijativa, zasukati rukave i raditi na dobrobiti sebe, svoje djece, svojih unuka, praunuka itd. Ja to ne razumijem. Jer, takvim tvrdnjama mi praktično napuštamo zadnju branu, a onda više nema kraja uzmicanju.
Potpuno je jasno kako mi nismo mogli promijeniti odluku o Državnom proračunu, jer smo prethodno učinili sve što smo mogli u tom pogledu. Ali, ništa nije vrijedilo. E, onda je to trebalo reći građanima Dalmacije i objasniti im kako je to realnost, ali i to kako mi nismo suglasni s tim, kao što nismo ni zadovoljni, te kako je prekršen niz zakonskih odredaba i kako to nismo mogli spriječiti. Također, trebali smo jasno reći kako ipak nećemo ići na privremeno financiranje nego na usvajanje takvog proračuna, ali kako ne odustajemo ni milimetar od onoga što smo do sada tvrdili. Jer, ako sada tvrdimo kako nam je virtualna 1,5 milijarda dovoljna, tko nam garantira kako iduće godine iz Vlade neće reći: evo vam virtualnih pedeset milijardi i možete se odreći Dalmacije za uvijek.
Mislite li kako su realne spekulacije o skorim izvanrednim lokalnim izborima?
– Takve spekulacije ne doživljavam kao realne. Ionako su 2024. i 2025. godina izborne godine. Iduće godine imamo: parlamentarne izbore, predsjedničke i europske izbore, a 2025. lokalne. Kada govorimo o lokalnim izborima to je možda moguće u određenim općinama, jer ćemo u veljači imati dopunske izbore u općini Opuzen, Zemunik i Novalji. Uvjeren sam kako izvanredni izbori nisu nikome u interesu, jer je važno da se konačno pokušamo suočiti s problemima koji su nagomilavani protekle 33-34 godine – od pitanja ukidanja Zajednica općina kao svojevrsnih regionalnih uprava do unutrašnjeg uređenja zemlje, reorganizacije velikih sustava i istjerivanja na čistac svega onog što se ognojilo.
Može li očekivano obaranje Statuta Splitsko-dalmatinske županije pred Ustavnim sudom dovesti u pitanje opstanak aktualne županijske vlasti, kako to očekuju neki dužnosnici iz „lijevih stranaka“?
– Do ocjene ustavnosti Statuta sigurno će doći u narednoj godini, ali ja tu ne vidim uzročno-posljedičnu vezu s eventualnim izvanrednim lokalnim izborima u Dalmaciji. Ali, vidim potrebu da se spuste tenzije i da se počne pregovarati. Ministar Filipović je iznio ideju kojom se traži obustavljanje postupka pred Ustavnim sudom RH, kako bi se pronašlo rješenje za otklanjanje razloga za vođenje tog postupka. Mislim kako je to jedan od mogućih koraka koji bi vodio smirivanju tenzija i rješavanju problema.
Znači li pisanje novog statuta i zakona o nadležnostima?
– To znači korekciju onih dijelova Statuta koji su problematični u odnosu na odluke USUD-a RH koje su već donijete u odnosu na Zakon o lokalnoj samoupravi. I svakako to znači ići u susret događaju, a ne čekati odluku Ustavnog suda, odnosno tražiti rješenja koja bi se u parlamentarnoj proceduri usvajala kako bi se taj problem prevazišao.
Comments