Stipe Petrina, načelnik Primoštena, godinama dobiva ogroman i nezaslužen prostor u medijima i godinama mu svi ekscesi prolaze nekažnjeno. Njegova matična stranka, za koju i danas ispod stola radi, HDZ mu je prepustio Primošten, pitoreskni dalmatinski gradić, na milost i nemilost. I dok mediji od njega stvaraju virtualnog borca protiv nepravde, čovjek evidentno poremećene osobnosti se pod zaštitom primoštenske policije i šibenskog državnog odvjetništava svakodnevno provodi teror nad mještanima, pljačkajući i devastirajući sve što mu se nađe na putu.
Svojim političkim i pravosudnim vezama reketari cijeli prostor od Vodica do Trogira pretvarajući se u šibenskog Kalmetu. Stipe Petrina - čovjek koji pred svake izbore najavljuje borbu protiv privatizacije - načelnik je općine u kojoj je počinjena najveća privatizacijska pljačka u Dalmaciji, ona u Primoštenu, započeta njegovim dolaskom na vast 2001. godine.
No pljačka i mafijašenje nije najvažniji dio Stipine političke biografije. Ono čime se Petrina posebno ponosi je njegovo sudjelovanje u Domovinskog ratu, te njegovo ranjavanje.
U svojoj političkoj biografiji Petrina ističe kako je dragovoljni pripadnik gardijskih oružanih snaga koje su za vrijeme Domovinskog rata branile bivšu šibensku općinu. Uvidom u evidencije doznajemo kako je Stipe Petrina mobiliziran 06. listopada 1991., dakle dvadesetak dana nakon što su završene borbe za Šibenik, vodio se kao pričuvni sastav, dakle nije bio na liniji fronte, a demobiliziran 18. veljače 1992. Znači da je 138 dana proveo u pričuvnom sastavu čuvajući već obranjeni Šibenik.
Dana 15. veljače 1992. je prema službenom dokumentu izdanom od VOJNE POŠTE, ŠIBENIK 2135/9 izdanom 14. studenog 1994. tek nakon dvije godine, prvi puta navodi opis "događaja" od 18. prosinca. 1991. prilikom kojega je Stipe Petrina "ranjen". Što se tako važno dogodilo 18. prosinca 1991. da je to evidentirano tek tri godine kasnije i sve samo na osnovu ničim potkrijepljene priče Stipe Petrine?
Izjava uvaženog Stipe Petrine glasi, citiram:
„Jedna od minobacačkih granata je pala u blizini mene (Stipe Petrine). Petrina je pao na zemlju, a dva gelera su ga okrznula (prema njegovoj izjavi) i rasparala jaknu u predjelu ramena i ispod ruke. Osječao je glavobolju zbog zaglušivanja od detonacije. Glede učestalih smetnji i bolova u lijevom uhu zatražio je liječnički pregled kod Dr. Višnje Juraš dana 15. veljače 1992. gdje je ustanovljeno naglušenje lijevog uha, a „liječenje“ je započeo dana 18. veljače 1992." (upravo na dan kada je demobiliziran).
Nije li čudno što bi se svatko javio zapovijedniku da ga pusti na pregled isti dan, odnosno što prije, kada se situacija dogodila, samo je Petrina eto čekao dva mjeseca da obavi pregled?
Da se radi o čitoj laži dokazuju sljedeće činjenice:
- Na dan kada je Stipe Petrina prijavio ranjavanje, na području Šibenika, posebno u Dubravicama, gdje je služio, nije bilo nikakvih vojnih akcija, pogotovo ne minobacačkih, te nije evidentirano nikakvo ranjavanje i nitko nije zatražio liječničku pomoć.
- Petrina navodi da su mu dva gelera „okrznula jaknu“ na dan kada nije bilo nikakvih vojnih aktivnosti.
- Ako trpi glavobolje i bolove u uhu zašto nije što prije otišao liječniku, već to radi tek nakon dva mjeseca, kada je doznao da će biti demobiliziran.
U prvom pismenom tragu od 14. studenog 1994. piše, citiram: „Glede učestalih smetnji i bolova u lijevom uhu, zatražio je liječnički pregled kod Dr. Višnje Juraš dana 15.veljače 1992.gdje je ustanovljeno naglušenje lijevog uha.“ Izjava osim što ničim nije ovjerena odnosi se na "događaj" od prije tri godine (18.12.1991.). - Pregledom obavljenim u Općoj bolnici u Šibeniku od 22. siječnja 2010. godine dolazimo do proširene anamneze koja kaže, citiram: „zujanje i šum u ušima od eksplozije granate kada je zadobio oštečenje lijevog bubnjića“. Pa tako od 15. veljače 1992. i „naglušenja lijevog uha“ dolazimo do 22. siječnja 2010. i „oštečenja lijevog bubnjića“.
U nalazu audiometrije stoji za dobivanje statusa ratnog vojnog invalida domovinskog rata utvrđen mu je Hypoacusis perceptiva - poremećaj zamječivanja intenziteta i frekvencije slušne poruke zbog tinitusa (šumovi u uhu). U nalazu dalje stoji trauma acustica acuta“ što znači da je tinutus (šum) netom izazvan nekom slušnom traumom. Da je to bilo od granate koju je čuo prije 18 godina i da konstantno ima slušne smetnje u nalazu bi pisalo chronicus, a ne acut. Kao terapija Stipi Petrini je propisan posebni slušni aparat kojeg nikada ne nosi Iako se Stipe Petrina cijelo vrijeme žali na bol i nagluhost u uhu, nalaz audiometrije iz 2010. jasno pokazuje kako Petrina na oba uha čuje potpuno isto. Ako se žali na bol i nagluhost u lijevom uhu, kako to da nije nagluh i na desno uho obzirom na audiometrijski nalaz? Nije li isto tako čudno da se Stipe Petrina nije žalio na bol i nagluhost u lijevom uhu kada je 30. prosinca 1991. zatvoren na sedam dana u zatvoru Kuline? Kako to da mu se bol u uhu i nagluhost javila tek 15. veljače 1992. kada je dobio rješenje o demobilizaciji? Zanimljivo je da se proučavanjem i liječenjem bolesti uha na što se žali Stipe Petrina bave specijalisti otorinolaringologije, a da je Stipu Petrinu za mirovinu vještačila prof. dr. sc. Vera Folnegović-Šmalc, dr. med., spec. neuropsihijatrije.
Comentários