Piše: Marietta Candi
Umjesto debate u parlamentu, Deklaracija o statusu Dalmacija, koju izrađuju partneri iz Europske unije mogla bi biti rezervna tema za povremene političko-medijske polemike.
Nakon višemjesečne šutnje predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković mogao bi malo-malo javnosti zadati neke nove zagonetke na ovu temu. Jednu po jednu kako do realizacije Deklaracije ne bi došlo.
Znate već, nije poanta u rješenju, već u postavljanju novih enigmi.
Što bi, na primjer, predsjednik htio reći usporedbom Predloga Deklaracije o statusu Dalmacije, za koju bi mogla glasati i zastupnici njegove stranke u Hrvatskom saboru, s Ustavom iz 1974. godine? Na što vrli nam premijer misli kad ukazuje na elemente državnosti, kad su njegovi kadrovi iz Dalmacije javno tvrdili kako je Plenković osobno insistirao na unošenju nekih odredaba kao što je ona o uredu u Bruxellesu? I kako je moguće da obična mala deklaracija zamagli pitanje regionalizcije i decentralizacije, kako će to tvrditi Plenković?
Šef Vlade i najjače stranke u RH, komentirajući jednog dana pitanje Deklaracije o statusu Dalmacije, niće poentirati na pitanju provedbe važećeg Ustava, već će njegove primjedbe zapravo biti sažetak svih kritika koje su na ovaj akt tijekom nekoliko prethodnih mjeseci iznosile isključivo opozicijske i nevidljive stranke, kao i dio stručne javnosti koji se protivi glasanju za kada je u pitanju ova Deklaracija. Iako je u prosincu prošle godine tvrdio kako će Deklaracija o statusu Dalmacije biti usvojena tijekom siječnja 2024., odnosno odmah nakon usvajnja proračuna i paketa fiskalnih zakona, Plenković danas procjenjuje kako je tema Deklaracija o statusu Dalmacije ispolitizirana na kontraproduktivan način, te kako taj akt mora biti usuglašen sa Ustavom.
„Nikada neću podržati stvaranje paradržavnosti bilo koje hrvatske regije“, „Oni koji u Dalmaciji misle kako će se Deklaracijom ili zakonom o nadležnostima Republika Hrvatska vratiti na nivo iz 1974. godine, mnogo se varaju“, „Treba insistirati i na ravnomernom razvoju, što će omogućiti kako bi Republika Hrvatska bila nedjeljiva u budućnosti i kako nitko neće moći dovesti u pitanje integritet Republike Hrvatske“, to su ključne Plenkovićeve poruke glede slučaja Deklaracija. Na testu poznavanja političkih stranaka uz ove citate među ponuđenim odgovorima bez okolišanja svi štreberi zaokružili bi DP i HSP. Izgleda kako je višemesečna tiha polemika o Deklaraciji o statusu Dalmacije, koju je premijer prema vlastitoj tvrdnji pažljivo analizirao, rezultirala prilagođavanjem stavu ultrafašističkih stranaka, a prvenstveno Domovinskom pokretu i sestrinskim strankama iz obitelji HSP, stranaka koje identične poruke iznose od kad se čulo kako eurobirokrati iz Bruxellesa i više od 120 stručnjaka za upravno pravno i lokalnu samoupravu rade na Deklaraciji o statusu Dalmacije.
Iako se premijer u svome osvrnu nije bavio i neće se baviti svim detaljima teksta prijedloga Deklaracije, Plenković je u jednom slučaju odstupio od načela općih mjesta. On je, naime, primijetio kako neki stanovnici Dalmacije smatraju kako Split treba postati „dalmatinski Zagreb“, što je, po njemu, veoma problematično „jer su decentralizacija Dalmacije i stvaranje regije koja je odgovorna za svoj razvoj neodvojivi od regionalizacije i decentralizacije te prenošenja nadležnosti na nivo općina. Nije jasno zašto premijer smatra kako Zagreb i nije baš neki primjer drugim gradovima u Republici Hrvatskoj, a još je manje jasno njegovo ranije upozorenje, dano u kontekstu najavljenog procesa regionalizacije i decentralizacije, kako Republici Hrvatskoj nisu potrebni lokalni šerifi, već ravnomjeran razvoj, ili nešto tome slično.
I tko su ti lokalni šerifi na koje Plenković misli? Je li predsjednik Vlade mislio na Božu Čubića (HDZ) - načelnika općine Cista Provo koji drma tom selendrom već 33 godine, ili možda na prave regionaliste iz DDF-a tipa Vedrana Bralića…? Ima li uopće regionalizacije i decentralizacije bez spuštanja vlasti na najniži mogući nivo? Je li se ravnomeran razvoj ogleda u drastičnom kresanju transfernih sredstava općinama i gradovima u Republici Hrvatskoj? Ili je sve to samo magla koju je proizvelo pisanje Deklaracije o statusu Dalmacije?
Comments