Piše: Miona Vuković
Ovo što HDZ i sateliti (Most, Centar, Živi zid, Kolakušić, Slobodna Hrvatska...) te SDP i sateliti (među kojima se ističe nova Dalmatinska Akcija) čine Dalmaciji, može se podvesti pod kazneno djelo zločina protiv čovječnosti.
Iako Dalmacija, kada je o stranim investicijama riječ, dijeli sudbinu cijele države, očito je kako je, imajući u vidu njenu i ekonomsku snagu drugih dijelova RH, ona najlošije prošla. U nju se ne slijeva ni količina investicija, kojima se do 1990. mogao pohvaliti Knin.
Velike svjetske kompanije privukle su izdašne stimulacije koje država daje po svakom radnom mjestu, odnosno klasično potplaćivanje pojedinih investitora novcem svih građana RH. U Dalmaciju, pak, nisu došle.
Ovaj put Dalmaciju su, za razliku od razdoblja 1963.-1990., zaobišli svi veliki investitori, ali takvi su bili proračuni svih Vlada RH i resornih ministarstava. Jer, ako poželite imati koalicijskog partnera iz Virovitice, očito se njegovo povjerenje nastoji zadobiti tako što ćete sredstva svih poreznih obveznika RH, uključujući i onih iz Dalmacije, potrošiti na korupcijsko-kriminalno upumpavanje u stvaranje novih lokalnih oligarha. To je najklasičnija politika svinjarije, kako bi rekli Englezi. Zapravo, to nije samo specijalitet Republike Hrvatske, ali je ovdje najdrastičniji i najogoljeniji.
No, nije kriva samo Vlada koja pod svaku cijenu želi do te mjere revidirati povijest Dalmacije i opravdati 200 godina dugu fašističku-iredentističku agendu Zagreba prema ovoj regiji. Tu su i lokalni izdajnici koji se prodaju za šaku Judinih škuda. Stoga, Dalmacija ni ne može napredovati. Pogledajmo razvijenost Dalmacije i razvijenost Republike Hrvatske bez Dalmacije prije početka ekonomskog nazadovanja i danas u odnosu s Republikom Slovenijom. Ako promatramo koliki je taj jaz između Dalmacije i Slovenije, i ostatka Republike Hrvatske i Slovenije, doći ćemo do zaključka kako Dalmacija nije samo stagnirala, već je vidno propala, odnosno planski je uništavana. Što su razlozi tome ne treba trošiti riječi, ali se treba ozbiljno posvetiti tom pitanju.
Dalmacija nikada nije bila zemlja tycoona i oligarha do ‘90. i divlje privatizacije. Oni su fenomen koji ne mogu egzistirati bez visoke politike, to je simbioza i nešto što jedno drugo hrani. Ako nemate političku podršku nemate ni oligarhe i tycoone. U ovom trenutku Dalmacija bi trebala biti na prekretnici, ali to nije. Stvar je u tome što je dalmatinski dišpet izmišljotina, mitologija koja hrani naivne. Stoga ćemo tek vidjet kako će se stvari kretati. I to ne zbog toga što nema političke volje već zato što nema volje među narodom da pokažu zube antidalmatinskoj i revizionističkoj politici. Građani ove regije trebali bi napokon shvatiti kako samo detycoonizacija i birokratska revolucija može voditi boljem sutra za Dalmaciju.
Iako je RH članica NATO-a i EU, činjenicu je kako dosadašnje Vlade nisu izgradile institucije jedne funkcionalne države zasnovane na vladavini prava i pravne države; imamo zakonski okvir koji je neprijateljski raspoložen prema građanstvu, a blizak je korupciji, nepotizmu i gaženju ljudskih prava; imamo katastrofalan zakon o radu – iako država mnogo troši pravdajući se kako je socijalna, ona to uopće nije. Nadalje, imamo nefunkcionalno obrazovanje, nereformiran sektor javnih poduzeća, kao i mirovinski, zdravstveni i bolnički sustav koji je pred kolapsom te uništeno sudstvo. To su problemi koji dovode do toga da imamo lošu sliku u Dalmaciji.
Institucije u Dalmaciji su loše - nikad lošije u 2200 godina njena imena. Državna potrošnja je velika, njeni efekti vrlo upitni. Još gore, primjenjuje se kombinacija velike potrošnje, štedne regulacije i još štetnijeg intervencionizma, sve praćeno partitokracijom javnih poduzeća. Ovakva kombinacija nije poziv za bolji život i nije put u bolje sutra, već je put prema osviještenju građana i glasnom zahtijevanju boljeg života. Sve dok se građani kriju ispod kamena – od toga nema ništa.
Ukoliko nisi svinja i želiš pustit glas za bolje sutra u Dalmaciji, potpiši pristupnicu na:
Comments