Piše: Antonio Marasović
Incident koji se prije tjedan dana dogodio u restoranu „Sude mi“, gdje je potpredsjednici Dalmatinskog kluba, Majdi Iris Stefanelli, nanijete lakše tjelesne povrede, doveo je do njezine ostavke na dužnost u udruzi.
Javnost nije osudila postupak prema gospođi Stefanelli, baš kao što nije osudila napade na koordinatora DDF-a, Vedrana Bralića 2019. i 2022. Mi vam donosimo priču iz drugog ugla – onog pretučenih aktivista prodalmatinskih opcija.
Da je bio umiješan neki normalan, prosječan čovjek, običan civil u „incident“ koji se odigrao u noći između subote i nedjelje pred kaštelanskim restaurantom „Sude mi“ (sic!), to ne bi bila vijest; niti bi trebala biti, jer se takve stvari tamo događaju često i redovito. Sve i kada ureduje policija, to – u najozbiljnijem slučaju ulazi u jutarnje izvješće pod kategorijom ulazi kao ‘JRM sa LTP’ (po javnom redu i miru, s lakšim tjelesnim povredama). Dakle, premet prekršajni – ako uopće stigne do prekršajnoga suda.
Ali ovdje nije riječ o običnim civilima: u „incidentu“ je, naime, sudjelovala potpredsjednica prodalmatinske političke, Majda Iris Stefanelli u poprilično aktivnom svojstvu. E, to je već drugo.
Kavanski obračun
Koliko smo uspjeli doznati od svjedoka događaja, situacija je bila ovakva.
Gospođa Stefanelli se toga dana s mužem vraćala iz Venecije s međunarodnog sajma regionalizma, gdje se na Media Festivalu govorilo upravo o provokaciji kao obliku političke komunikacije. Na putu u njezinu rodnu Makarsku gdje je išla na drugi rođendan bratovog sina, ali tada ju je kolegica s faksa, Laura, mobitelom pozvala neka svrati u birtiju „Sude mi“ jer se dugo nisu vidjele te kako bi pitala neke stvari iz struke. U trećerazrednoj smrdljivoj birtijetini, već pred kraj radnog vremena, gospođa Stefanelli i njezin zatiče svoju prijateljicu Lauru i njezinu prijateljicu iz Zagreba, Barbaru i Barbarinog dečka Hercegovca – Jokana, vlasnika (bivši čuveni odbojkaša iz Kaštela), Thomposonove ustaške „pjesme“ i nepoznatoga građanina „pod utjecajem“.
Građanin, za kojega se kasnije ispostavilo kako je stanoviti Pavao L., počinje smjesta dobacivati Majdi i djevojkama Lauri i Barbari svakakve urede koje otvoreno aludiraju na seks, ali vlasnik ne reagira, što će kasnije biti od velikog značaja za priču. Suprug gospođe Stefanelli, Sandro inače vičan nenasilnom razrješavanju sukoba (znam, to smo skupa radili nekoliko puta u ona mračna ratna vremena), pokušava smiriti stvari: prilazi vlasniku i moli ga neka smiri gosta. Pavao L. se tada ustaje, uzima čašu piva i baca je u lice Jokanu i gospodinu Stefanelli koji se vratila za stol. Vlasnik birtijetina i dalje ne reagira. Gospođa Stefanelli tada plaća račun i odlazi sa suprugom, obje djevojke i Jokanom prema automobilu. Barbara se usput požali kako joj je Pavao L., prije nego li je gospođa Stefanelli i njezin suprug, dobacivao opscene primjedbe i kako ju je pokušao dodirivati dok je Jokan bio u WC-u.
Nakon što su djevojke ostavili u automobilu, gospođa Stefanelli i njezin suprug vraćaju se u birtiju (jer je gospođi Stefanelli ostao mobitel za stolom). Pavao L. je došao do gospođe Stefanelli, izvadio onu mušku stvar i pokazao joj uz napomenu kako će ju poj****i kao nitko do tada. Suprug, ljut i naživciran, traži od vlasnika nema mu kaže zašto dopušta maltretiranje gostiju od strane pijanaca. Birtija je zatvorena, ali zato ispred stoji auto u kome je vozač u vidu Pavla L.: on kroz prozor nastavlja vrijeđati gospođu Stefanelli. Suprug tada pada u afekt, gubi živce i stane izvlačiti Pavla L. kroz prozor automobila. Vlasnik birtije dođe i počne udarati gospođu Stefanelli nekoliko puta. Iz svojeg auta izlaze Laura, Barbara i Jokan te ih razdvajaju i odvlače gospođu Stefanelli i supruga do auta. Iza njih povici vlasnika Birtije i Pavla L. kako će poklat sve četnike među njima i njih petero. Gospođa Stefanelli se ne sjeća tog dijela, jer joj je bio pao mrak na oči.
Cijelom događaju posvjedočilo je nekoliko ljudi: vlasnik birtije, Laura, Barbara, Majda Iris Stefanelli, njezin suprug i Pavao L. i njegov vozač. Osim toga, unutar i izvan birtijetine postavljene su nadzorne CCTV kamere čije je snimke policija već izuzela (za prostor pred kavanom ne znamo). Pavao L. će kasnije tvrditi kako su mu polomljena rebra.
Šutnja medija i tabloidno razvlačenje
Pavao L., umjesto da smjesta ode na policiju, naziva proustaški portal narod.hr i tamo im slaže svoju priču kako ga je suprug Majde Iris Stefanelli pretukao kao Alija sina kad ga je slao po vodu; kako je spor bio oko glazbe, kako su mu oteli mobitel i zlatni Rolex od osam tisuća eura, kako nije bio u Mercedesu s vozačem, nego u Volkswagenu, itd. Kako se cijeli skandal odmah počeo napuhavati po proustaškim tabloidnim portalima (kojih su prodalmatinske opcije omiljene žrtve još od dolaska interneta u RH), ispalo je kako tu još ima svačega: te tukli su ga jer je branio Knin, što je ponovio i Plenkovićev gradonačelnik Kaštela, Denis Ivanović bez da je znao detalje događaja, te nasilnici itd.
Četiri dana kasnije, Pavao L. dodaje i optužbu kako je suprug gospođe Stefanelli na njega potegao pištolj; o čemu potvrde i svjedoka nema. Dopunski iznerviran neoustaškim tabloidnim linčom, Majda Iris Stefanelli u ponedjeljak je podnijela ostavku na dužnost potpredsjenice organizacije Dalmatinski klub, jer nitko nije našao za shodno zaštititi ju od ustaškog linča, čak ni kao ženu kao da je stvar presuđena prije no što je policija (kojoj se javio odmah sutradan) od njega uzela izjavu o okolnostima (nije ni do petka, kad se ovi redovi pišu). Ostavku su joj odbili, jer u Dalmatinskom klubu vjeruju kako neće naći bolju osobu za obavljanje te dužnosti sada kada je predsjednik Zuáne Orlandini u Sloveniji na liječenju.
Tako je to u politici: što je dozvoljeno volu, nije dozvoljeno Jupiteru. Majda Iris Stefanelli je od 1991, kada je krenula s antiratnom kampanjom i pokretom otpora Tuđmanovom režimu, omiljena meta šovinističkih i desničarskih stranaka i njihovih medija. Prvo je bila „četnikiša“, pa „špijun“ i „izdajnica“’; kasnije „autonomašica“ (kao da je nešto loše biti autonomaš?) itd. Dakle, na nju je bilo najlakše – i najpoželjnije – nasrnuti, što se događa već trideset i dvije godine. Gospođa Stefanelli je koloritna, kreativna i duhovita žena: nije se ustručavala ni od sudjelovanja u „Big Brotheru“ izvan Republike Hrvatske kako bi skupila lovu za političku kampanju. „To se gleda“, govorila je tada, „više nego svi drugi televizijski programi zajedno. To je bila prilika kako bi se internacionaliziralo dalmatinsko pitanje“. Majda je inače završila Ekonomski fakultet u Splitu, smjer Marketing.
Ono što nas sve zbunjuje je to kako to da su se neoustaški portali uvukli u priču oko Majde-Iris Stefanelli, dok neustaške maistream TV: HRT, Nova, Z3, N1… nisu. U čemu je kvaka? Zašto „službeni“ mediji šute o napadima na Dalmatine, o njihovim ubojstvima, dvostrukom napadu na Vedrana Bralića i sada o napadu na Majdu Iris Stefanelli? Ima li i tu marketinga? Upravo je o tome riječ! Radi se o marketingu šutnje kako se ne bi ugrozio rejting HDZ-a, stranke opasnih namjera koja je 1990. pustila s lanca ustašku gamad koja potpuno nekažnjeno prolazi u privatizacijskoj pljački, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti 28 godina nakon rata.
Ograda i licemjerje
Dobro, priznajem: jesam, bio sam i bit ću blizak prijatelj obitelji Stefanelli, ali u ovom se slučaju trudim biti maksimalno nepristran. Znam: suprug Majde Iris nekada zna pretjerati u raznim stvarima, ponekad na neugodu svih nas (vozio je sanjke za snijeg po Makarskoj usred ljeta). Nasilnih epizoda, međutim, nije bilo nikada, za razliku od nekih drugih političara i supružnika političara u Republici Hrvatskoj, kojima se to nije spočitavalo: o Anti Đapiću, Miru Bulju, Nikoli Grmoji, Ivanu Penavi… neću ni govoriti, o bahatim političarima poput: Milanovića, Plenkovića, Šukera, Šeksa, Jandrokovića, Sanadera … još manje. Sjetimo se pokojnog Bandića i njegovih seksističkih izjava i slično… Imali smo ih, imamo ih i imat ćemo ih, hvala lijepo.
Ni od koga ne tražim da voli obitelj Stefanelli i njezinu obitelj i oprašta im svinjarije – ako i kada ih bude. Ali ovo licemjerje nije u redu. Sjetite se: koliko nas je bilo u situaciji da im pijana budala vrijeđa suprugu i djecu? Koliko smo puta željeli neku pijanu budalu zdimit nogom u dupe i izbaciti iz kavane, pogotovo ako mu vrijeđa osobne i političke osjećajem da ne govorim ženske osobe za stolom? Meni je prije par mjeseci malo nedostajalo, ali je osoblje bilo brže i čovjeka u trenu hitilo van. Reakcija supruga gospođe Stefanelli bila bila prirodna, očekivana i normalna – za nekoga tko nije poznati političar. Reakcija vlasnika birtije – ne. Vlasnik je trebao pijanu budaletinu izbaciti iz smrdljive rupe i zabraniti mu svaki daljnji pristup. Jer, za ime Božje, postoje neka pravila ponašanja – čak i za smrdljive birtije.
Ima tu, međutim, još nešto: za toga Pavla L. govore kako je poznati kavanski Pizascandal (potpaljivač skandala) kojega barem jednom mjesečno izbacuju iz raznih lokala, jer uznemirava djevojke, vrijeđa goste i slično. Kažu i to kako je uvijek blizak pobjedničkoj koaliciji, naročito s ministrom unutrašnjih poslova (svima osim Rankom Ostojićem). Odakle on baš tada tamo? Neki misle kako bi tu moglo biti riječi i o namjernoj političkoj provokaciji; ne bi bilo prvi put.
Svatko od nas, kao što je poznato, ima točku pucanja. Ali, suprug političarke i aktivistkinje morao bi imati znatno viši prag tolerancije na provokaciju; dapače, prvo pomisliti kako je riječ o političkoj provokaciji – sve i da nije, sve i da se radi o običnoj kavanskoj bedastoći, posljedice iste. U takvoj se situaciji prije svega od osoblja lokala traži udaljavanje incidentnoga lika, pa se zove policija ako ne uspije lik izbaciti. Ako je suprug Majde Iris Stefanelli negdje pogriješio, tu je – nasjeo je na provokaciju.
Ipak, Majda je barem podnijela ostavku – za razliku od onih koji su opljačkali milijarde i milijarde eura i dalje čuvaju svoju fotelju, a kaznenog progona nema. Valjda je nama Dalmatinima tako suđeno - mogu nas gaziti, tući, pljačkati, ubijati, silovati moramo trpjeti i šutjeti, jer ako dignemo glas sva će sila neoustaških medija se okomiti na nas.
Comments