Piše: Sondra Zebić
Bliže se parlamentarni izbori, a političari su već počeli svaki dan obećvqati građanima RH manu s nebesa. Postizborno iskustvo će pokazati što će ispuniti. Dosadašnje iskustvo kaže: ništa!
U predizbornim kampanjama političari najbolje siju obećanja i sade kamene temeljce. Tako je bilo i u još uvijek aktualnim lokalnim izborima. Podsjetimo se nekoliko novootvorenih gradilišta koja su opustjela čim su političari izrekli obećanja i dok se pojela prigodna zakuska.
Političari ovdje često, hladnokrvno i mirne duše govore jedno, pa to isto potom pregaze nečim drugim ili naprosto puste da se izrečeno zaboravi. Ili, ako ih netko baš stane gnjaviti zbog laži i šupljih obećanja, jednostavno kažu kako "to nisu rekli", da su bili "pogrešno shvaćeni" ili da su im izjave bile "izvučene iz konteksta". No, da ne muljamo previše, sjetimo se ponajvećih laži, muljaža i neispunjenih obećanja naših političara.
Stranica za praćenje političkih obećanja odlučila se osvrnuti na neka obećanja koja nikada nisu ispunjena ili realizirana. Očito ne zato što ih nitko nije htio ispuniti. I to nikako zato što se ta obećanja, u načelu, nisu mogla ispuniti.
Samo što njihovi obećavatelji nisu imali sreće, nisu im polaskali. I samo nesretan.
1. Plenković nije vratio INA-u u ruke RH.
Na Badnjak 2016., premijer Plenković je obećao, citiram: “Vratit ćemo INA-u Hrvatskoj! Od MOL-a ćemo otkupiti cijeli paket dionica!” Do dana današnjeg program Vlade RH se nije ni počeo ispunjavati, a kamo li da se ispunio.
"Spremite se, idemo odmah, bez pripreme," rekao je premijer koji je navodno bio spreman primiti najmanje pet autobusa s novinarima u trenutku otkupa dionica. Ali novinarima, čini se, nije bilo svejedno. Više nisu potezali to pitanje.
2. HSP i druge proustaške političke stranke nisu održale referendum o izlasku iz NATO-a.
Točnije, nikada nisu održali ni jedan od referendum koje su te antihrvatske i antidalmatinske opcije obećavale od 1992. godine. Građani RH se nisu izjasnili o izlasku iz NATO-a, o nepovjerenju predsjedniku Stjepanu Mesiću, o… šzo je ono treće bilo.
3.Izigrali Marka Veselicu da bi predsjednik bio Tuđman
Vješti meštar ceremonije Josip Manolić, da bi zameo trag tadašnjoj miliciji i tajnim službama, obavijestio je Marka Veselicu kako će se osnivačka skupština HDZ-a održati u zagrebačkom hotelu Panorama. I dok je Veselica sa svojom frakcijom otišao u Panoramu nadajući se kako će ondje biti izabran za vođu stranke koja hrvatski narod treba povesti iz 'komunističkog mraka' dotle je lukavi Manolić pravu osnivačku skupštinu organizirao u prostorijama Nogometnog kluba Borac na Jarunu gdje je čekao Franjo Tuđman sa sebi bliskim ljudima.
Ostalo je povijest. Manolić je preveslao i Veselicu i miliciju te osigurao tajno i nesmetano utemeljenje HDZ-a. Izigrani Veselica potom je osnovao Hrvatsku kršćansko-demokratsku uniju, stranku koja za razliku od Tuđmanovog HDZ-a nije ostavila dubljeg traga u burnoj političkoj povijesti Republike Hrvatske od 1990. naovamo.
4.Šime Đodan obećao 200 milijardi dolara iz dijaspore
HDZ je krenuo pridobivati povjerenje naroda uoči prvih višestranačkih izbora u svibnju 1990. godine. To im je, među ostalim, uspijevalo i pustim obećanjima poput onoga kako će Republika Hrvatska po bogatstvu i blagostanju biti "mala Švicarska". Jedan od najglasnijih HDZ-ovih tribuna bio je Šime Đodan. U kampanji 1990. godine Đodan je bombastično najavljivao kako će, kada Republika Hrvatska postane samostalna i neovisna, uslijediti masovni povratak hrvatskih iseljenika koji će nesebično ulagati svoje novce u nju.
Svota kojom je Đodan tada mahao sezala je do 200 milijardi američkih dolara i to za samo nekoliko godina! Naravno sve te puste milijarde nisu stigle – a ako i jesu postoji mogućnost da su se našle u privatnim džepovima. Nije se obistinila ni Đodanova tvrdnja kako će se iseljeni Hrvati masovno vraćati. Naprotiv, dogodilo se posve suprotno, pa stanovnici Republike Hrvatske opet masovno bježe u svijet.
5. Ivica Račan obećao poništenje pretvorbe i privatizacije
Kada je Tuđman umro, a na vlast 2000. godine umjesto HDZ-a došla koalicija predvođena SDP-om i Ivicom Račanom, građani željni promjena očekivali su kako će ubrzo biti ostvareno obećanje kojim su ovi u predizbornoj kampanji hranili njihove gladne uši. Koalicijska šestorka (SDP, HSLS, HNS, HSS, LS i IDS) izbore je ponajviše dobila na račun obećanja o poništavanju pretvorbe i privatizacije iz devedesetih. Istodobno je i Mesić u kampanji za predsjedničke izbore, na kojima je premoćno pobijedio, obećao kako će u zemlju vratiti novce s tajnih računa u inozemstvu na kojima su devedesetih gomilani novci namijenjeni obrani domovine. No, niti jedno od tih obećanja nije ostvareno za vrijeme njihovih mandata. A ni poslije.
6. HNS obećao 200.000 novih radnih mjesta
U kampanji za parlamentarne izbore 3. siječnja 2000. godine i Hrvatska narodna stranka, kao jedna od članica koalicijske šestorke, pompozno je dala obećanje u koje su mnogi naivni povjerovali. Tadašnji prvaci HNS-a Vesna Pusić i Radimir Čačić te sveprisutni Stipe Mesić, predstavljajući se "novom generacijom hrvatske politike" najavili su otvaranje 200.000 (slovima: dvjesto tisuća) radnih mjesta. Bilo je to dotad najmasovnije zapošljavanje u Republici Hrvatskoj koje je dalo dodatni zamah tada već zahuktalom hrvatskom gospodarstvu... Šalimo se, naravno, baš kao što su se i oni šalili.
7. Sanader se zavjetovao kako neće izručiti ratne zlo… heroje
Te 2000. godine birači su HDZ potjerali u oporbu, a stranka je ubrzo dobila novog lidera: markantnog i uglađenog poliglotu Ivu Sanadera koji je pošto-poto morao vratiti stranku na vlast. Bilo je to vrijeme kada su iz Haaga počele stizati prve optužnice za ratne zločine u Domovinskom ratu. Među prvima je stigla ona protiv generala Mirka Norca zbog ratnih zločina u Lici tijekom vojne akcije Medački džep 1993. godine, a zatim su na red došle i optužnice protiv generala Rahima Ademija i Ante Gotovine. HDZ-u nokautiranom na izborima bila je to izvrsna prilika vratiti se u igru, pa je 11. veljače 2001. na splitskoj Rivi ogranizirao skup podrške generalima pod geslom "Svi smo mi Mirko Norac". S nje je tada Sanader poručio:
"Nema toga naroda, dame i gospodo, koji će se odreći svojih hreoja. A naravno da se ni hrvatski narod neće odreći najsjajnijih svojih sinova!"
Norac se par dana kasnije sam predao, Ademi također, dok je Gotovina četiri godine bio u bijegu. U njegovom "identificiranju, lociranju, uhićenju i transferiranju" 2005. godine svesrdno je sudjelovala Sanaderova vlada.
8.HDZ jamčio cijenu goriva 4 kn/l
Kako bi pobijedio na parlamentarnim izborima u studenom 2003. i vratio se na vlast, Sanaderovom HDZ-u nije bila dovoljna priča o zaštiti ratnih zločinaca, već je građanima trebalo ponuditi i nešto opipljivije. Stoga su obećali kako će, kada dođu na vlast, pojeftiniti gorivo. Kako bi bili jasniji, HDZ-ovci su na plakatima dali usporedbu cijene goriva iz 1998. godine, kada je litra Eurosupera 95 koštala danas nezamislive 4 kune, naspram 6,50 kuna koliko je litra istog goriva koštala za vrijeme Račanove vlade. Povjerovavši u to, a i Sanaderu čija je pojava ulijevala povjerenje, mnogi su dali glas HDZ-u.
Obećanje se skršilo već 2004. godine, u prvoj gpdini mandata Sanaderove vlade koja je morala regulirati trošarine kako bi cijenu Eurosupera 95 održala ispod tadašnje psihološke granice od 8 kuna po litri. Ta je granica probijena čim je na izborima 2007. ponovno pobijedio Sanaderov HDZ. Cijena Eurosupera tada je premašila 8 kuna i do danas se više nije vraćala ispod nje. Sanader je te 2003. godine, mašući famozom jamstvenom karticom, tri dana uoči izbora izveo još jednu opsjenu obećavši smanjenje PDV-a s 22 na 20 posto. No, čim je došao na vlast obećanje je zaboravio.
9. HDZ obećao nemilosrdni rat protiv korupcije
Izborne 2007. godine Sanader je bio na vrhuncu moći, pa je snažan i nedodirljiv, na Općem saboru HDZ-a objavio otvoreni rat korupciji i organiziranom kriminalu. Bilo je to vrijeme prve velike (u međuvremenu neslavno propale) antikorupcijske akcije u njegovom mandatu, afere Maestro, u kojoj je razotkriveno primanje mita u Hrvatskom fondu za privatizaciju. "Nakon operacije Maestro lopovi, lupeži, kriminalci i oni koji daju i primaju mito neće više mirno spavati", grmio je Sanader s govornice.
Jedan od onih koji je par godina kasnije najnemirnije spavao bio je upravo on sam, protiv kojeg je bilo podignuto nekoliko optužnica među kojima i ona za primanje mita od Mađara za prepuštanje MOL-u upravljačkih prava u Ini. Na istom je skupu Sanader rekao da je "za antologiju političke gluposti tvrditi da se HDZ nalazi pod istragom" iako se par godina kasnije i ta "glupost" obistinila, a sve zbog crnih fondova i afere Fimi-media u čijem je središtu opet bio on.
10. SDP najavio da PDV neće rasti...
Nakon traumatičnog iskustva sa Sanaderovim HDZ-om i njegovi ostacima koje je neko vrijeme na okupu držala Jadranka Kosor, dolazak Kukuriku koalicije i vlade Zorana Milanovića početkom 2012. godine također je dočekan s velikim nadama i očekivanjima. Oni su u svoj predizborni program nazvan “Plan 21” štošta ugurali: od već standardnog otvaranja novih radnih mjesta, velikih investicijskih projekata, ulaganja u zaštitu okoliša, antikorupcijskih mjera u pravosuđu i državnoj upravi pa sve do onog uhu najugodnijeg – kako neće biti povećanja poreza. Ovog zadnjeg doista nije bilo. Puna dva mjeseca! Toliko je, naime, trebalo Milanovićevoj vladi potvrđenoj u prosincu 2011. da već s 1. ožujkom 2012. opću stopu PDV-a poveća s 23 na 25 posto.
11.Vidošević želio slomiti vrat korupciji
I Nadan Vidošević koji je pravomoćno osuđen kako je s još osam osoba sudjelovao u izvlačenju skoro 40 milijuna kuna iz HGK davao je antikorupcijske izjave. Vidošević je, kao i njegov sugrađanin Sanader, svojedobno grmio protiv korupcije kao jednog od najvećih ovdašnjih zala. Godine 2009. kao kandidat na predsjedničkim izborima, Vidošević je žestoko zagovarao nemilosrdni obračun s korupcijom i kriminalom, vjerojatno niti ne sanjajući kako će par godina kasnije i sam pasti kao žrtva korupcijske afere.
"Kriminal je u Hrvatskoj sustav, a korupcija stil života. Tom sustavu treba slomiti vrat", govorio je kandidat Vidošević te izborne 2009. godine. Rekao je još i ovo: "Kriminal treba progoniti kontinuirano i to ne samo kroz tvrtke, već financijske institucije i mirovinske fondove, jer samo tako se mogu otkriti pravi razmjeri privatizacijske pljačke."
12. Predsjednica se odbila preseliti s Pantovčaka
"Ne odustajem od preseljenja u Visoku ulicu, to ću uporno tražiti. Znam kako je to pod nadležnošću Vlade, ali nadam se kako će biti toliko razboriti da to provedemo", izjavila je Kolinda Grabar Kitarović početkom 2015. godine, nedugo nakon pobjede na predsjedničkim izborima. Preseljenje s Pantovčaka obećavala je i u kampanji. A Vlada Zorana Milanovića smjesta joj je izašla u susret donijevši odluku da se predsjednički ured na Pantovčaku dâ na upravljanje Uredu za upravljanje državnom imovinom. No tada je predsjednica zamjerila Vladi što žuri s postupkom spočitavši kako je "trebala pričekati da (ona) preuzme dužnost, pa da uputi službeni zahtjev". U međuvremenu je Milanovićeva vlada otišla u povijest, a tamo je očito završilo i predsjedničino obećanje kako će "uporno tražiti" preseljenje u rezidenciju u Visoku ulicu ili na neku drugu manju i jeftiniju lokaciju.
13. Bebe plaču! HDZ im zaboravio dati 1000 eura
U kampanji za izbore 2015. godine HDZ na čelu s Tomislavom Karamarkom predstavio je program nazvan "Pet plus Hrvatska" u kojem je važno mjesto imala populacijska politika za čiju je provedbu HDZ odlučio posegnuti za jednom populističkom mjerom. Karamarko je obećao kako će odmah nakon izborne pobjede nova vlada za svako novorođeno dijete roditeljima isplatiti 1000 eura. "Obitelj je okosnica identiteta. Svim roditeljima s malom djecom mogu objaviti: svako novorođeno dijete dobit će potporu, a predložit ćemo da to bude 1000 eura", poručio je Karamarko. Obećanje nije ostvareno, a Vlada u kojoj je Karamarko bio prvi potpredsjednik u međuvremenu je neslavno pala.
Međutim, i reciklirani HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem u kampanji za prijevremene izbore 2016. ponovio obećanje o 1000 eura. Nakon dobivenih izbora od tog je obećanja odustala i njegova vlada, zamaskiravši ga najavom povećanja rodiljnih naknada.
Izgleda kako u Republici Hrvatskoj političari muljaju čak i novorođenu djecu, a ne samo njihove roditelje, bake i djedove.
Comentarios