Piše: Sondra Zebić
Tragom izjave predsjednika Parlamenta talijanske autonomne regije Lombardije, Alessandra Fermija kako u Republici Hrvatskoj ne postoji ljevica zavirila sam u politološke knjige i istražila točnost njegove tvrdnje.
Obzirom na činjenicu kako građani Republike Hrvatske sve one koji ne razmišljaju poput njih i ne vodi ih ista ideologija i isti svjetonazor te ne glasaju za stranku za koju oni daju svoj glas stavljaju u određene boksove, tako je društvo uvjetno rečeno podijeljeno na ekstremnu ljevicu i ekstremnu desnicu. No, je li to zbilja tako? Postoji li u Republici Hrvatskoj zbilja ekstremna ljevica i ekstremna desnica.
Meni se, kao politologinji, sve čini kako u Republici Hrvatskoj ne samo ekstremna, već ni obična ljevica ne postoji. Što je najzanimljivije, u Republici Hrvatskoj ne postoji ni Centar, a bome ne postoji ni desni centar. Što onda postoji? Što nam ostaje? Ostaje nam desnica i ekstremna desnica.
Možete li zamisliti ikoga kako u Republici Hrvatskoj za Peđu Grbina ili Krešu Beljaka kaže kako je desnica? Normalno da ne možete, ali oni su zbilja, prema svim politološkim parametrima upravo desnica. No, ako su SDP i HSS desnica, što bi tada bio HDZ, Most ili Domovinski pokret? Oni bi, jasno je to kao dan, prema politološkim parametrima bili dio spektra koji pripada ekstremnoj desnici.
Zašto je to tako?
Kao što je gospodin Fermi rekao, u ljudi često smatraju kako će samo lijeve stranke legalizirati marihuanu, prostituciju ili istospolne brakove. No, to nije baš sasvim točno. U većini europskih država koje su legalizirale istospolne brakove u više od 60% to su učinile desne stranke. Isto se to dogodilo s legalizacijom marihuane i prostitucije.
Ovo nas dovodi do zaključka kako legalizacija neke pojave ili supstance koja je ranije bila zabranjena ne ovisi o političkoj opciji ni o svjetonazoru već isključivo o kupljenju jeftinih političkih poena za sljedeće izbore. Kako znamo u svih državama u kojima je desnica legalizirala prostituciju, istospolne brakove i marihuanu ta se legalizacija dogodila nekoliko mjeseci pred izbore. Ovo je jasan znak populističke politike desnice s ciljem ostvarivanja ovog mandata.
Što je desnica?
Desničarska politika je niz političkih anti ideologija koje na određene društvene poretke i hijerarhije gledaju kao na neizbježne, prirodne, normalne ili poželjne. Ove se politike i antiideologije podupiru na temelju jeftinog populizma koji se ogleda u: “prirodnim zakonima”, liberalnoj odnosno libertarijanskoj ekonomskoj misli, snažnom autoritetu, pitanju vlasništva, vjeri i izmišljenoj tradiciji koji treba dovesti do pomirenja svih građana. Svi ovi elementi povezuju se kroz nacionalnu mitologiju i obrani povijesnih zemalja koje su nekada pripadale njoj a onda su ih neki zli ljudi oteli od nje.
Desničari smatraju kako su hijerarhija i društvena nejednakost prirodan rezultat kvazi tradicionalnih društvenih razlika i konkurencije u tržišnim gospodarstvima. U stvari, do tih razlika dolazi isključivo zbog koruptivnih djelatnosti, koje su toliko drage desničarima, te izrazitog političkog nepotizma odnosno stvaranja povoljnih poslovnih uvjeta isljučivo za pripadnike vladajuće strane i ni za koga više.
Desnica tako uključuje socijalne konzervativce i fiskalne konzervativce kao i libertarijance. Desnica i ekstremna desnica često su različito korišteni kao komplimenti i pejorativi koji opisuju unitarističke, neoliberalne, točnije neolibertarijanske, konzervativne i fašističke, posebno klerikalno-nacističke ekonomske i društvene ideje.
Ako želimo vidjeti tko je u hrvatskom političkom spektru ljevica, doći ćemo do zaključka kako su sve parlamentarne stranke u Republici Hrvatskoj više ili manje desno. I to je činjenica od koje ne možemo pobjeći, bar kada se o politološkoj znanosti radi.
Što je ljevica?
Za razliku od desne, lijeva politika opisuje niz političkih ideologija koje podržavaju i teže postizanju društvene jednakosti i egalitarizma, često u suprotnosti s od desnice nametnutom društvenom hijerarhijom u cjelini ili određenim društvenim hijerarhijama. Lijeva politika obično uključuje brigu za one u društvu koje njezini sljedbenici smatraju nepovoljnijim u odnosu na druge, kao i uvjerenje kako postoje neopravdane nejednakosti koje treba ukinuti. Sredstva kojima se postiže taj cilj mijenjaju prirodu društva u kojem su implementirani. Pristaše ljevičarske politike "tvrde kako ljudski razvoj cvjeta kada se pojedinci uključe u kooperativne odnose uzajamnog poštovanja koji mogu napredovati samo kada su pretjerane razlike u statusu, moći i bogatstvu eliminirane."
Unutar lijevo-desnog političkog spektra, izrazi ljevica i desnica skovani su tijekom Francuske revolucije, referirajući se na slučajan raspored sjedenja u francuskim generalnim staležima. Oni koji su sjedili na lijevoj strani uglavnom su se protivili Ancien Régime i Bourbonskoj monarhiji i podržavali revoluciju, stvaranje demokratske republike i sekularizaciju društva dok su oni koji su sjedili na desnici podržavali tradicionalne institucije Ancien Régime. Upotreba izraza ljevica postala je istaknutija nakon obnove francuske monarhije 1815., kada je primijenjen na Nezavisne.
Ideologije koje se smatraju lijevima uvelike variraju ovisno o položaju duž političkog spektra u određenom vremenu i mjestu. Krajem XVIII. stoljeća, nakon osnivanja prvih liberalnih demokracija, pojam ljevica korišten je za opisivanje liberalizma u Sjedinjenim Državama i republikanizma u Francuskoj, podržavajući manji stupanj hijerarhijskog odlučivanja od desničarske politike tradicionalnih konzervativaca i monarhista.
U modernoj politologiji, izraz ljevica obično se odnosi na ideologije i pokrete lijevo od liberalizma, koji podržavaju određeni stupanj demokracije u ekonomskoj sferi. Danas se ideologije kao što su socijalni liberalizam i socijaldemokracija smatraju lijevim središtem, dok je ljevica obično rezervirana za pokrete koji su kritičniji prema kapitalizmu, posebno prema neoliberalizmu i neolibertarijanstvu. Ljevica uključuje radnički pokret i sindikalizam, dok su socijalizam, anarhizam, komunizam i marksizam dio desnog političkog i ekonomskog spektra. Osim toga, pojam ljevica također se primjenjuje na širok raspon kulturno-socijalnih društvenih pokreta, uključujući pokret za građanska prava, feministički pokret, pokret za prava LGBTIQ+ osoba, pokrete za regionalizacijom i decentralizacijom države, pokrete za prava na pobačaj, multikulturalizam, anti-ratni pokret i ekološki pokret kao i širok raspon političkih stranaka.
Sada kada ovo znamo, možemo sa sigurnošću reći kako u Hrvatskom saboru ne sjedi niti jedna osoba za koju bi se, prema politološkim kriterijima, moglo reći kako pripadaju političkoj ljevici. Zašto onda svaki desničar za drugog desničara kaže kako je komunjara, titoist, ljevičar…?
Obzirom na činjenicu kako su desničari po prirodi stvari militantni, uz to zadojeni patološkom mržnjom prema svemu što hoda, njihove uvrede svakome tko razmišlja normalno i psihički je stabilan mogu se podvući pod opravdane. Isto tako, obzirom na činjenicu kako su desničari većinom slabo obrazovani ili čak neobrazovani i veoma slabo načitani te kako padaju na jeftinu nacionalnu i religijsku mitologiju uvrede prema svima koji razmišljaju zdravo, ne nužno lijevo već zdravo dio su militantnog rituala i zadojenoću patološkom mržnjom prema svima tko nisu oni ili kao oni.
Prema svemu što smo vidjeli, možemo reći kako je Alessandro Fermi bio u pravu kada je rekao kako u Republici Hrvatskoj ne postoji ljevica. Što je najgore od svega, predstavnici prodalmatinskih inicijativa to spominju već godinama.
Stav DDF-a
Koordinator prodalmatinske inicijative DDF, Vedran Bralić već godinama govori kako u Republici Hrvatskoj ne postoji ljevica, pa čak ni formalno ne postoji politička opcija koja bi se mogla ideološki definirati kao dio te strane političkog spektra.
„Činjenica je kako postoje razni navodni lijevi pokreti i socijalističke, odnosno socijaldemokratske stranke koje se deklarativno zalaže za nekakvu ravnopravnost, kakav je SDP, ali njihovo djelovanje tijekom ova tri desetljeća hrvatske samostalnosti definiralo ih je kao neolibertarijansku, dakle stranku koja se nalazi na desnoj strani političkog spektra“, rekao je Bralić.
Prema njegovim riječima, iako te političke opcije sve više u javni prostor iznose određena ekonomska i socijalna pitanja, njihovo trenutno djelovanje ne konstituira ono bitno što bi ljevica u ovom momentu morala ponuditi građanima Republike Hrvatske, prvenstveno stanovnicima Dalmacije.
„Ljevica bi trebala ponuditi novi identitet za sve ljude koji su tijekom tranzicije ostali bez posla, prolazili teške periode i izgubili povjerenje u nacionalne, točnije nacionalističke ideale koji su tako gromoglasno proklamirani krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća“, rekao je Bralić.
Dodao je kako danas u čitavoj Europi postoji evidentna kriza političke ljevice, koja je zamrla u nastojanju da se pretvori u desnu političku opciju – onu neolibertarijansku – stoga ne uspijeva konstituirati svoj ideološki okvir u suvremenom svijetu poslije pada Berlinskog zida.
„Proces konstituiranja političke i ekonomske ljevice je u tijeku, ali je teško odrediti kakve će buduće obrise ona imati. U velikoj mjeri tome doprinosi i trenutna ekonomska kriza, ali konačni oblik i put kojim kreće još je uvijek nejasan i maglovit“, ukazao je na Bralić na problem.
Bralić ne vidi sretan kraj, pogotovo ne za stanovnike Dalmacije koja najviše pati zbog prodora ultra ekstremne desnice, točnije klerikalnog nacizma, iz Hercegovine.
„Ako se ovakvo stanje nastavi – bojim se kako će građani Dalmacije opet negdje morati pokrenuti antifašistički pokret i godinama se boriti protiv galopirajućeg klerikalnog nacizma koji proždire dušu ove regije“, ocijenio je za kraj.
Comments