Piše: Sondra Zebić
U svjedočenjem tajnog svjedoka danom finskim istražiteljima može se jasno pročitati: „Tuđman je tražio od Milinovića neka ubije Morosinove, kasnije i Vastiće i to je učinjeno.“
Kao šef kriminalističke policije Eero Saaristo vodio je istragu o smrti supruge i djece novinara Karla Morisina u prometnoj nesreći koja se dogodila 2017. u Helsinkiju, a u istrazi mu je pomogla kalifornijska državna javna odvjetnica. Ista državna odvjetnica države Kalifornije sudjelovala je i u rasvjetljavanju ubojstva članova obitelji Vastić-
Serija članaka o ubojstvima obitelji Morosin i Vastić trebao bi natjerati čitatelje neka dobro sagledaju situacije oko sebe ovaj put na kritički način i neka shvate što se zbilja događa. Sumnje u napisano izražavaju se kategorično, već zvuče u referencama na čudna obilježja ovih slučaja. Razlog je tome što se o ova dva slučaja, a ima ih još 298, mediji pod paskom politike šute, kao što se šutjelo i o ubojstvu obitelji Zec i mnogim drugim slučajevima.
Nalogodavac, predsjednik RH Franjo Tuđman, preko člana HDZ-a Darka Milinovića koji je organizirao oba ubojstva i u to vrijeme člana HDZ-a Ivice Puljka preko čijeg se računa u Zagrebačkoj banci sredstva isplačivala stalima u bandi i dalje su na slobodi te su ili bili ili su još uvijek na visokim političkim pozicijama.
Ostali, organizatori članovi bande koji su sudjelovali u ubostvima, ili su ubijeni ili se nalaze u stranim zatvorima. A za nekima se i dalje traga. Francusko i finsko državno javno odvjetništvo trenutno nastavlja istragu u zasebnim kaznenim predmetima na teret počinitelja ovih ubojstava.
Oni u suradnji s kalifornijskim državnim odvjetništvom ozbiljno sumnjaju u moguću umiješanost istih ljudi u isplatu naloga za ubojstvo Mire Ljubić Lorger u rujnu 1993. Mišljenje stranih istražitelja i tužitelja koji su istražili slučajeev i uputili ga sudu u vezi s ubojstvima članova obitelji Morosin i Vastić i drugih umiješanih osoba i dokaza o njihovom zločinu navedeno je u službenom dopisu francuskim, finskih i američkih kolega Glavnom državnom odvjetništvu RH.
Autorica se, u suradnji sa skupinom danskih istraživačkih novinara, poziva na ove dopise, izjave počinitelja koji su u francuskom i finskom zatvoru iz drugih razloga, optužnicu koja skoro trideset godina stoji u ladici u državnom odvjetništvu RH. Nalaze istrage i prikupljene dokaze pregledao je Okružni sud u Splitu i potvrdio istinitost navoda u istima. U godinama koje su prošle, optužnica je više puta revidirana i umjesto da se postupilo po istoj, pala je u zaborav kako se HDZ kao stranka ne bi, uz kriminalnu organizaciju u smislu korupcije i kriminala, proglasila i diktatorska organizacija jer ubija svoje političke neistomišljenike.
Slab interes javnosti za konkretne okolnosti i detalje ovih slučajeva dokazuje kako službeni mediji u RH rade isključivo po nalogu politike te kako su svi demokratski procesi u RH pali kada je u pitanju objektivno izvješćivanje javnosti. Ovdje se ne radi samo o HRT-u, već i o drugim „privatnim“ i „neovisnim“ medijima.
Da se razumijemo: ovdje nije riječ samo o ubojstvu petoro ljudi i silovanju dvojice maloljetnika (iako je primarno o tome riječ), u ovom slučaju radi se o izravnoj umiješanosti državne vlasti u brutalna ubojstva te nesankcioniranju odgovornih i njihovo političko karijerno penjanje do fotelja ministra odnosno gradonačelnika. Ovdje se radi o tome kako birači ne kažnjavaju one koji se bave kriminalnim radnjama, već ih postavljaju na pozicije s kojih se još više mogu baviti kriminalom. Sve pod pretpostavkom kako izbori nisu namješteni.
Prilikom proučavanja slučaja istražitelji su koristili najsavremenija istražna sredstva, oa je nemoguće ne obratiti pozornost na upućivanje istražitelja na zaključke forenzičkog ispitivanja.
Tako, govoreći o ulogama Darka Milinovića i Ivice Puljka kao organizatora i posrednika između organizatora ubojstva i ubojica i dotičući se kronologije događaja američki, finski i francuski istražitelji tvrde:
„Hrvatsko tužiteljstvo je pod utjecajem političkih pritisaka iz vrha političkih struktura RH odbilo postupiti prema našim nalozima i odbilo je zaprimiti materijalne dokaze u slučajevima Morosin, Vastić i Dalmatinska akcija. Jedini razlog za to je direktna optužnica protiv diktatora Franje Tuđmana."
Kasnije su se pojavile informacije o umiješanosti Damira Krstićevića i njegove ATJ u ovim ubojstvima i u postavljanju bombe u prostorije Dalmatinske Akcije, a time je dokaz o izravnoj umiješanosti Franje Tuđmana postao jasniji. Stoga međunarodni istražitelji istraživali okolnosti Tuđmanove umiješanosti u niz nezakonitih postupanja.
U istrazi se naglašava "čudnu osobina predsjednika Tuđmana, za kojeg naša policija tvrdi (naša = francuska, op. a.) kako je dao ubiti Bruna Bušića, ali materijalni dokazi za to brzo nestaju na putu iz Sjedinjenih Država u Francusku. No, prema izjavama svjedoka kategorički se tvrdi da je on to naložio. Na žalost, riječi ne možemo provjeriti, pa sve ostaje na indicijama.”
No, puno bi veći interes trebao vladati za Ivicu Puljka, koji je u vrijeme ubostava bio član HDZ-a, iz kojeg je izišao u dogovoru s Tomislavom Karamarskom 2014. kad je formirao stranku Pametno s novcem i za interes, tog istog, HDZ-a. Bankovni dokumenti zaplijenjeni u različitim akcijama dokazuju činjenicu kako su sredstva u njemačkim markama prebačena s računa Ivice Puljka za ubojstvo obitelji Morosin, a isto se ponovilo i nakon ubojstva Vastićevih i nakon što je eksplodirala bomba u prostorijama Dalmatinske akcije.
Usporedimo ovo sa svjedočenjem zaštićenih svjedoka u Francuskoj i u Finskoj dolazimo do istog rezultata. Puljak je bio financijski posrednik u ova tri događaja. Zaštićeni svjedoci potvrđuju: onaj ljigavi nosati s FESB-a sudjelovao je preko svog računa u Zagrebačkoj banci u ovim nedjelima. Postoje i mnoge druge utvrđene okolnosti i prikupljeni dokazi koji neraskidivo povezuju Puljka kao financijskog posrednika u ovim djelima, ne samo izvodi iz Zagrebačke banke i izjave zaštićenih svjedoka.
Nažalost, hrvtski tužitelji ne nalaze za shodno pokrenuti postupak u kojem bi mnogi, koji su bili ili su još uvijek na položaju, pali kao zrele kruške. Oni ne nalaze mjerodavnim ono što se nalazi u kalifornijskim kutijama s dokumentima oko slučaja Morosin 1 i Morosin 2. Iz jednostavnog razloga, hrvatsko tužiteljstvo ne žele istražiti ove događaje, jer ne postoji politička volja. A političke volje nema, jer bi značilo priznavanje zločina na Dalmacijom što bi značilo i promjenu zakonodavstva koje se tiče lokalne samouprave što bi rezultiralo padom političke moći HDZ-a u Dalmaciji, a tako i smanjenjem pljačke iste.
Financijsku stranu zanimljive povezanosti bivšeg predsjednika i skupine ubojica, preko posrednika Puljka dakako, posebno zorno ilustriraju bankovni dokumenti prikupljeni nakon pokušaja ubojstva Vjeke Sliška. S tim u vezi, ponovno ćemo se osvrnuti na isttragu stranih istražitelja, koji se odnose na spomenute transfere sredstava s računa Ivice Puljka:
"Dokumenti Zagrebačke banke pokazuju kako je 15. siječnja 1998. 350.000 USD, a 16. siječnja 1998. 500.000 USD prebačeno je s Ivice Puljka u ovoj banci na osobni račun Marka Nikolića u banci "Societe Generale Commerce Paris. Prema dostupnim dokumentima banke, račun Ivice Puljka otvoren je 6. svibnja 1997. od strane Zlatka Bagarića.“
Dokumenti francuske banke "Societe Generale Commerce Paris" svjedoče o primitku sredstava 26. siječnja 1998. godine na osobni račun Marka Nikolića 349 937,23 USD i 499 960,95 USD. Prema bankovnoj dokumentaciji koju je istraga zaprimila u okviru međunarodne pravne pomoći, Nikolić je 20. ožujka 1998. sa svog računa prenio u na račun Bagarića u "Reiffeisen Zentralbank Osterreich AG" 300.207,42 USD, a na račun Samira Ivoševića, rođaka Bojana Ivoševića 299.963,74 USD.
Sredstva, kako je utvrđeno istragom, primio je Puljak kako bi bio financijski posrednik u atentatima na mnoge poznate osobe iz svijeta hrvatskog i srpskog podzemlja.
Koje su sličnosti, a koje razlike između epizoda atentata na Morosinove i Vastićeve te atentata na Slišku u smislu proučavanja stvarne vrha hrvatske politika i Ivice Puljka kao financijskog posrednika veze s izvršiteljima tek se treba utvrditi? No, ono što bode oči jest to da je to kako za razliku od plaćanja za ubojstvo Morosinovih i Vastićevih, u slučaju pokušaja ubostva Sliška novac je iz istog izvora preko dvije takozvane “brtve” prebačen na bankovni račun samog izvršitelja ubojice.
Štoviše, gledajući unaprijed, primjećujemo kako postoje i drugi bankovni transferi ovog tandema s drugih bankovnih računa izravno u obliku međubankovnih računa na austrijski i francuski bankovni račun. I ovo je također dokazano u raznim istragama.
Sud, a ne tužitelji ili novinari, imaju posljednju mjeru za ocjenu dovoljnosti dokaza. U našim slučajevima sudovi još nisu krenuli u tu misiju, unatoč cijelom skupu dokaza, izjavama zaštićenih svjedoka, pismima i upozorenjima stranih kolega i sl. S tim u vezi, skrećemo pozornost na činjenicu kako je do 17. ožujka 2019. godine finsko i francusko tužiteljstvo poslalo u Zagreb više desetaka tisuća stranica materijala koja i dalje stoje na nekoj ladici umjesto da se podigne optužnica.
To je zbog odvjetnicima razumljivog razloga – ne zbog nedostatka dokaza, nego radi zaštite samih sebe što je posljedica zaštite političara i političke strukture. Naime, činjenica kako optužnice za ubojstvo obitelji Morosin, Vastić te podizanje nove optužnice za postavljanje bombe u prostorije DA, unatoč dokazima, još nisu razmatrane na sudu jasno govori u kakvom društvu živimo.
A kako će biti podignute optužnice kada još nije službeno započeo kazneni postupak za ta djela? Sve što su strani tužitelji radili dio je nekih drugih istraga. Ipak, ove okolnosti ne dopušta nikome u HDZ-u (tu ubrajam i Puljka i njegovu suprugu) mirno spavati. Prema zakonima žanra, takve se stvari pojavljuju neočekivano i u najnezgodnije vrijeme.
Nismo i nećemo otkriti sve detalje i istražne tajne. Uostalom, moguće je da istražitelji, jednom kada krene istraga, – ako ikada krene – koji se često služe takvim stvarima kao sredstvom dopuštenog psihološkog utjecaja – svojevrsnim posljednjim argumentom kraljeva u nadmetanju s optuženim – zastanu, držeći se u vidu iznenadnog učinka ovih dokaza.
Prisjetimo se dobro poznatog pravila – ako u prvom činu predstave pištolj visi na zidu, onda u posljednjem činu mora pucati. Dakle, trebamo samo čekati dok se sustav ne pokrene!
Comments