Piše: Karlo Mosorin / Yana Koloda
Pripadnici LGBT populacije ravnopravno se s ostalim braniteljima opiru ruskoj invaziji i također brane demokratske vrijednosti, ali su pritom i sami ograničeni u pravima i zakonski nezaštićeni.
Ukrajina se više od devet godina odupire ruskoj invaziji, a zadnjih godinu dana otkada je invazija intezivirana svoju državu, svoj grad, svoju obitelj i prijatelje brane baš svi. Ukrajinski branitelji svakodnevno se očajnički bore za neovisnost i suverenitet svoje države. Uključujući LGBTIQ+ postrojbe, koji se također bore kao dio Oružanih snaga Ukrajine.
Za to vrijeme Ukrajina još nije riješila pitanje legalizacije istospolnih veza, pa se takva vojna lica iz LGBT zajednice tijekom rata osjećaju pravno nezaštićenima i ograničenima u svojim pravima.
Dana 1. lipnja Europski sud za ljudska prava proglasio je Ukrajinu krivom za kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima glede zabrane diskriminacije i prava na privatni i obiteljski život. ECHR je svojom odlukom obvezao Ukrajinu na priznanje istospolnih veza. U kontekstu europskih integracija, koje uključuju osiguranje jednakosti i zaštitu prava LGBTIQ+ osoba, Ukrajina bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere. To može uključivati legalizaciju istospolnih brakova ili istospolnog životnog partnerstva, uvođenje zakona protiv diskriminacije u vezi sa seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom i zaštitu od mržnje temeljene na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu.
NBCUA je razgovarao s predstavnicima LGBTIQ+ vojne postrojbe i iznosi njihove priče, probleme nejednakosti i mogući načini njihovog rješavanja.
LGBTIQ+ postrojba štiti Ukrajinu ravnopravno s drugima
Olha Kolomiets je lezbijka, LGBT aktivistica i snajperistica koja u redovima oružanih snaga brani svoju zemlju od prvog dana sveobuhvatne invazije. U mirnodobskim uvjetima djevojka je veterinarka. No, priznaje kako nije mogla rat gledati na TV ekranu, pa je već 25. veljače 2022. stigla u Vojni odsjek sa svim potrebnim dokumentima.
“Zapravo, još sam se 2019. prijavila za ugovornu službu, ali tada sam odbijena. Kad su se ruske trupe počele približavati našoj granici, shvatila sam kako ću sigurno ići služiti. Upozoravala sam majku na to, ali mi nije vjerovala. Ali 24. veljače sam samo čekala početak mobilizacije i kako ću moći doći u Vojni odsjek i dobiti oružje”, rekla nam je Olha.
U vojnom odsjeku, Olha je odlučila odmah progovoriti o svojoj seksualnoj orijentaciji kako ne bi bilo nepotrebnih nesporazuma u budućem djelovanju. Prema njezinim riječima, to je nije omelo u službi, a službenici vojnog odjeka nisu imali primjedbi na to.
“Mogu reći kako se u našoj jedinici to normalno tretira. Naravno, ponekad se šalimo na tu temu. Blizanke iz moje postrojbe su me jednom pitale kako je biti lezbijka i može li to s vremenom nestati. Ljudi su neinformirani zato se ne ljutim na njih, samo im rečem kako to nije bolest", opisuje nam Olha svoju situaciju.
Olha ima mnogo poznanika koji su pripadnici LGBTIQ+ populacije, istospolnih parova koji također trenutno brane Ukrajinu. I svima njima se oduzimaju prava koja imaju heteroseksualni parovi. Na primjer, vojnik/vojnikinja koji/koja je pripadnik/ca LGBTIQ+ populacije nema pravo posjetiti svoju voljenu osobu na intenzivnoj njezi, imati pristup identifikaciji tijela, u slučaju smrti partnera, imati mogućnost pokopa tijela preminulog, kao i za primitak odgovarajuće naknade i beneficija.
“Mi, također, pravno ne smijemo nikome dokazati kako je to vaš rođak, brat sestra ili pak otac, odnosno majka. U slučaju da vam se nešto dogodi, naši roditelji, naša braća i sestre jednostavno neće smjeti doći k nama na intenzivnu njegu. A ako ta osoba nema drugih rođaka, osim svog partnera? Sjećam se kako je čak i za vrijeme pandemije coronavirusa dečko smio posjetiti djevojku na odjelu, djevojka je smjela posjetiti dečka, ali djevojka nije smjela posjetiti djevojku, odnosno dečko nije smio posjetiti svoga dečka,” kaže Olga.
Ukrajinsko društvo još nije tolerantno kao što bi željelo
U predizbornoj kampanji kod ukrajinskih predsjedničkih izbora 2019., sadašnji predsjednik Volodymyr Zelenskiy je obećao kako će do kraja svog mandata dovesti LGBTIQ+ populaciju na razinu one u Republici Hrvatskoj. Dakle, pozicija LGBTIQ+ populacije neće biti zavidna kao na Malti ili Belgiji, ali će biti za prvu ruku zadovoljavajuća. Ipak, bilo je nekih važnijih stvari za riješiti: borba protiv organiziranog kriminala, borba protiv oligarhije, sređivanje situacije oko ruske okupacije dijelova Donbasa i Krima, podizanje životnog standarda i sl. Ipak, Zelenskiy i njegov premijer Dennis Shmihal su više puta naglašavali kako će i pitanje ljudskih prava LGBTIQ+ populacije doći na red. I baš kada su krenuli s donošenjem niza antidiskriminacijskih zakona, dogodio se 24. veljače 2024.
Pavlo Lagoida je LGBTIQ+ aktivist i protuavionski strijelac. Od početka sveobuhvatne invazije, u sastavu je oružanih snaga, stao je u obranu svoje domovine, kojoj se kasnije pridružio i njegov dečko Vlad. Prema Pavlovim riječima, ukrajinsko društvo još uvijek u potpunosti ne razumije probleme s kojima se danas suočavaju LGBTIQ+ osobe. Gay muškarci i dan danas dobivaju negativne komentare i prijetnje na društvenim mrežama.
“Sudeći po visini mržnje na društvenim mrežama, stječe se dojam kako u našem društvu nema nikakve tolerancije. Nedavno su mojoj majci prijetili kako će joj zapaliti kuću ako se ne prestanem baviti LGBTIQ+ aktivizmom. Tada sam se obratio novinarima kako bi objavili što se dogodilo i zaštitio svoju obitelj. Malo je zastrašujuće što postoje ljudi koji mogu lako doći do moje obitelji,” komentira Pavlo.
O legalizaciji istospolnih brakova ili životnog partnerstva počelo se aktivno govoriti tek u srpnju prošle godine, kada je odgovarajuća peticija predsjedniku prikupila potrebnih 25 000 potpisa. Tada je Volodymyr Zelenskiy rekao kako se za vrijeme rata ta odluka neće donositi, jer se Ustav (u kojemu stoji kako je brak zajednica muškarca i žene) pod takvim uvjetima neće mijenjati, ali je dao čvrsta jamstva kako će se ova odredba Ustava mijenjati odmah po završetku rata. Pavlo kaže kako se ovo pitanje u ratnim uvjetima može riješiti i na drugi način, primjerice legalizacijom građanskih partnerstava.
“Razumijem stav predsjednika o nemogućnosti promjena Ustava Ukrajine tijekom razdoblja izvanrednog stanja. Međutim, želio bih da se LGBT vojnici sada osjećaju zaštićenije u ratu. Takvi zakoni su nam potrebni kako me moj dečko može sigurno posjetiti kod liječnika ili da ima pravo uzeti moje tijelo iz mrtvačnice i sahraniti me ako se nešto dogodi“, naglašava Pavlo.
Istodobno je uvjeren: legalizacija istospolnih veza još je jedan siguran korak prema članstvu u Europskoj uniji.
“Legalizacija istospolnih veza jedan je od koraka članstva u EU. Ako to stvarno želimo, naš zadatak nije čekati kraj rata. Slažem se kako ne trebamo zbog rata mijenjati Ustav kako bismo legalizirali istospolne brakove, ali možemo barem legalizirati životna partnerstva", smatra Pavlo.
Diskriminacija predstavnika LGBT zajednice u ukrajini je sada priznata i u europi
Podsjetimo, Europski sud za ljudska prava donio je 1. lipnja odluku u slučaju Andriya Maimulakhina i Andriya Markiva koji su 2014. godine odlučili podnijeti žalbu Europskom sudu za ljudska prava zbog nemogućnosti legalizacije svoje veze u Ukrajini. Sud je priznao kako nedostatak pravnog uređenja istospolnih odnosa u Ukrajini predstavlja kršenje članka 8. (pravo na privatni obiteljski život) i 14. (zabrana diskriminacije) Europske konvencije o ljudskim pravima. ECHR je prepoznao kršenje prava istospolnih parova i svojom odlukom obvezao Ukrajinu neka prizna veze LGBT parova.
Viktor Pylypenko, poznat pod nadimkom "Francuz", jedan je od prvih vojnih osoba koji je otvoreno izjavio svoju homoseksualnu orijentaciju. Od rujna 2014. do ljeta 2016. služio je u bataljunu "Donbas", a s početkom invazije punog opsega prijavio se kao dragovoljac u 72. zasebnu mehaniziranu brigadu nazvanu po Crnim Zaporižcima. Pylypenko napominje kako nije poželjno ignoritati od strane Ukrajine ovakvu odluku Europskog suda, jer to može imati izrazito negativan utjecaj na euroatlantske integracije.
“Moramo shvatiti kako je tema LGBTIQ+ populacije marker razvoja ljudskih prava u svakoj državi. Ako ne zaštitimo zajednicu koje čine naše ukrajinsko moderno demokratsko društvo, to dovodi u pitanje naše euroatlantske integracije", naglašava Pylypenko.
Pylypenko je 2018. godine stvorio javnu organizaciju "Ukrajinsko LGBT vojno osoblje za jednaka prava", koja danas broji oko 300 članova vojnog osoblja koji su pripadnici LGBTIQ+ populacije. I svi su oni, kaže, odlučni su se boriti do kraja za svoja prava.
“Životna partnerstva za LGBT osobe zapravo su samo prvi korak. Naš cilj od početka je stvaranja javne organizacije koja bi se bavila bračnom ravnopravnošću. Za to je potrebno napraviti odgovarajuću izmjenu Ustava, što je nemoguće učiniti za vrijeme vanrednog stanja. Zato sada tražimo ravnopravnost za sebe kroz građanski oblik obiteljskih zajednica. No, nakon pobjede svakako ćemo tražiti i bračnu ravnopravnost“, odlučan je Viktor Pylypenko.
Bračna ravnopravnost nije jedini cilj za koji se zalaže LGBTIQ+ zajednica. Ništa manje važno, prema vojnom časniku, je uvođenje spolnog odgoja u škole i usvajanje nacrta zakona br. 5488, koji ima za cilj poboljšati mehanizam borbe protiv kršenja ljudskih prava zbog netolerancije na temelju rase, boje kože, spola orijentacije ili rodnog identiteta.
“Kada pobijedimo, sigurno ćemo tražiti donošenje drugih zakona. Jedan od njih je nacrt zakona br. 5488 koji kriminalizira napade temeljene na netoleranciji. Zalažemo se i za uvođenje primjerenog spolnog odgoja u škole. Djeci treba govoriti o kulturi seksa, sigurnoj kontracepciji, spolno prenosivim bolestima, a također im treba objasniti kako postoje obitelji s dva tate ili dvije mame i to je sasvim normalno", zaključuje Victor Pylypenko.
Comments